Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4547/23 („Aleksandrija Inžinjering“ d.o.o. Beograd)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Hipoteka
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4547/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-4547/23, rješavajući apelaciju koju je podnio „Aleksandrija Inžinjering“ d.o.o. Beograd, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Aleksandrija Inžinjering“ d.o.o. Beograd protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 Ip 023094 23 Pž 3 od 9. augusta 2023. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Aleksandrija Inžinjering“ d.o.o. Beograd (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Anel Kurtović, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 Ip 023094 23 Pž 3 od 9. augusta 2023. godine, Rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 1 Ip 023094 11 Ip od 9. marta 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 89 1 Ip 023094 11 Ip od 8. decembra 2022. godine.

2. „Hypo Alpe Adria Bank“ a.d. Banjaluka (sadašnji naziv „Addiko Bank“ a.d. Banjaluka; u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je 2. septembra 2011. godine, na osnovu izvršne isprave – Sporazuma o zasnivanju hipoteke zaključenog pred Osnovnim sudom 27. marta 2006. godine, podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika, radi prinudne naplate potraživanja u iznosu od 5.673.428,80 KM. Tražilac izvršenja je predložio da se izvršenje provede na apelantovim nekretninama. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda od 16. augusta 2012. godine određeno je predloženo izvršenje.

3. „Bora” d.o.o. Banjaluka obavijestio je Osnovni sud da mu je tražilac izvršenja ugovorom o ustupanju potraživanja od 10. novembra 2014. godine ustupio svoja potraživanja prema apelantu u ovoj pravnoj stvari, te je predložio da mu sud dozvoli da stupi u ovaj izvršni postupak umjesto dosadašnjeg tražioca izvršenja.

4. Rješenjem Osnovnog suda od 8. decembra 2022. godine, po novom prijedlogu „Bora” d.o.o. Banjaluka, dozvoljena je promjena tražioca izvršenja tako što je umjesto dotadašnjeg tražioca izvršenja kao tražilac izvršenja označen „Bora“ d.o.o. Banjaluka.

5. Rješenjem Osnovnog suda od 9. marta 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Okružnog suda, odbijen je apelantov prigovor protiv rješenja od 8. decembra 2022. godine. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je dosadašnji tražilac izvršenja, na osnovu notarski obrađenih i ovjerenih privatnih isprava, tj. ugovorā o ustupanju potraživanja od 10. novembra 2014. godine, prenio svoje potraživanje iz ovog postupka na „Bora“ d.o.o. Banjaluka. U tom pogledu ukazao je da se, prema članu 30. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (ZIP), izvršenje određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije određeno kao tražilac izvršenja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi način prešlo. Kako je „Bora“ d.o.o. Banjaluka to dokazao, sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno usvojio njegov prijedlog za stupanje u izvršni postupak umjesto dosadašnjeg tražioca izvršenja. Pri tome je istakao da okolnost da li je „Bora“ d.o.o. Banjaluka upisao svoje založno pravo u zemljišnu knjigu ne predstavlja odlučnu činjenicu koja može utjecati na donošenje drugačije odluke suda. U konačnici je istakao da je pravomoćnim prvostepenim rješenjem od 18. februara 2022. godine, iz procesnih razloga stavljeno van pravne snage ranije doneseno prvostepeno rješenje o promjeni tražioca izvršenja od 17. juna 2016. godine. Stoga je zaključio da su neosnovani i apelantovi navodi u kojima tvrdi da se u odnosu na promjenu tražioca izvršenja radi o presuđenoj stvari.

6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u suštini ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da je „Bora“ d.o.o. Banjaluka, nakon što je pravomoćno stavljeno van pravne snage ranije doneseno rješenje o promjeni tražioca izvršenja od 17. juna 2016.godine, podnio novi prijedlog da stupi u izvršni postupak umjesto ranijeg tražioca izvršenja. Naime, apelant smatra da je sud dvaput odlučivao o istom prijedlogu „Bora“ d.o.o. Banjaluka, iako se radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Također ističe da se sudska odluka o promjeni tražioca izvršenja zasniva na notarski ovjerenoj privatnoj ispravi. Apelant smatra da ta privatna isprava predstavlja samo pravni osnov za upis hipoteke, a da se stvarno pravo nad nekretninama stječe upisom u zemljišnu knjigu.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

9. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika. Imajući u vidu da je izvršenje pokrenuto na osnovu isprave koja nije sudska odluka, te da u ovom izvršnom postupku postoji spor od čijeg ishoda zavise apelantova građanska prava i obaveze, prema relevantnoj praksi Evropskog suda, koju dosljedno podržava Ustavni sud, garancije člana 6. Evropske konvencije se odnose na konkretni postupak (vidi Evropski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. juna 2000. godine, predstavka broj 29691/96 i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-520/19 od 15. jula 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-

4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud zapaža da je taj sud u obrazloženju osporene odluke razmotrio apelantove navode, koje ponavlja i u apelaciji, i da je dao dovoljno i jasno obrazloženje zašto su ti navodi neosnovani. Osim toga, apelant ne navodi niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

12. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4547/23 („Aleksandrija Inžinjering“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio