Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-435/24 (S.A.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Pritvor
  • Sudsko preispitivanje zakonitosti lišenja ili hapšenja
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-435/24

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-435/24, rješavajući apelaciju S. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija S. A. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 30 0 K 113173 23 Kž 2 od 25. oktobra 2023. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. S. A. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ševkija Šehić, advokat iz Živinica, podnio je 29. januara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 30 0 K 113173 23 Kž 2 od 25. oktobra 2023. godine i Rješenja Općinskog suda u Srebreniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 30 0 K 113173 23 Kv 3 od 17. oktobra 2023. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore, koji su 22. februara 2024. godine dostavljeni apelantovom braniocu radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje nije dostavljeno Ustavnom sudu u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 30 0 K 113173 23 Kps od 12. oktobra 2023. godine potvrđena je optužnica Tužilaštva od 10. oktobra 2023. godine podnesena zbog postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio produženo krivično djelo teške krađe iz člana 287. stav 1. tačka a) u vezi sa članom

55. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ), u stjecaju s krivičnim djelom posjedovanja i omogućavanja uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZ-a.

5. Na ročištu za izjašnjenje o krivici održanom 17. oktobra 2023. godine apelant je izjavio prethodne prigovore na optužnicu. Ročište je zbog toga odgođeno kako bi se odlučilo o prigovorima. Na istom ročištu sud je naložio Tužilaštvu da uredi nedostatke u dokazima dostavljenim uz optužnicu (neki su dokazi dostavljeni dva puta, a neki su nedostajali).

6. Osporenim rješenjem Općinskog suda od 17. oktobra 2023. godine apelantu je produžen pritvor na osnovu člana 146. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP). Određeno je da pritvor može trajati jednu godinu od potvrđivanja optužnice, uz obaveznu dvomjesečnu kontrolu njegove opravdanosti.

7. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je apelantova žalba. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim žalbene navode da je izreka osporenog rješenja nerazumljiva jer nije jasno na osnovu kojih tačaka optužnice je prvostepeni sud produžio mjeru pritvora, kao i da nije jasno na koji period je pritvor produžen. Kantonalni sud je ukazao da je u izreci osporenog rješenja jasno navedeno da se apelantu pritvor produžava nakon potvrđivanja optužnice od 10. oktobra 2023. godine za dva mjeseca, tako da po tom rješenju može trajati najduže do 17. decembra 2023. godine ili do nove odluke suda, s tim da pritvor nakon potvrđivanja optužnice može trajati do izricanja prvostepene presude, najduže ukupno jednu godinu. Osim toga, sud je ukazao da je u izreci prvostepenog rješenja sasvim jasno navedeno da je odbijen prijedlog za produženje pritvora u vezi s produženim krivičnim djelom teške krađe opisanim u tač. od 12 do 30 optužnice zbog nemogućnosti utvrđivanja osnovane sumnje za izvršenje tog krivičnog djela. Pri tome je istaknuto da je prvostepeni sud u osporenom rješenju obrazložio da se prijedlog za produženje mjere pritvora u odnosu na krivično djelo u navedenim tačkama optužnice odbija zato što Tužilaštvo u prijedlogu nije obrazložilo osnovanu sumnju u vezi s tim krivičnopravnim radnjama.

8. Nadalje, Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim žalbene navode da apelant nema svojstvo optuženog nego osumnjičenog. Naime, apelant je ukazao da je prvostepeni sud na ročištu za izjašnjenju o krivici uočio da neki dokazi koji su navedeni u optužnici nisu dostavljeni, a da su neki dostavljeni dva puta, pa je ročište odložio naloživši Tužilaštvu da dopuni optužnicu i ukloni nedostatke. S obzirom na to, apelant tvrdi da je optužnica izgubila svojstvo potvrđene optužnice. Kantonalni sud je u vezi s tim istakao da je optužnica potvrđena rješenjem prvostepenog suda od 12. oktobra 2023. godine, kao i da na status potvrđene optužnice ne utječe činjenica da je sud na ročištu o izjašnjenju o krivici naložio Tužilaštvu da ispravi određene nedostatke koji se odnose na dokaze koji su dostavljeni uz optužnicu. Kantonalni sud je ocijenio da otklanjanje tih nedostataka očigledno nema toliki značaj za optužnicu s obzirom na to da je prvostepeni sud već potvrdio sve tačke optužnice, čime je apelant dobio status optuženog.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. Protokola 7 uz Evropsku konvenciju.

10. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio tokom postupka pred redovnim sudovima. Naime, apelant smatra da je vraćanje optužnice na dopunu i uređenje dovelo do toga da ta optužnica više nije potvrđena i da je, posljedično, apelant tom radnjom suda izgubio svojstvo optuženog. Stoga se njemu nije mogao produžiti pritvor nakon potvrđivanja optužnice jer ona u momentu produženja pritvora zbog formalnih razloga i nedostatka dokaza nije imala status potvrđene optužnice. Smatra da tvrdnja Kantonalnog suda da vraćanje optužnice na uređenje nema toliku težinu da bi značilo da optužnica nije više potvrđena nije zasnovana na propisima i da su u tom dijelu zakonske odredbe primijenjene proizvoljno.b)Odgovori na apelaciju

11. Kantonalni sud je naveo da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji.

12. Općinski sud je naveo da nije osnovan apelantov navod da je, zbog toga što je ročište za izjašnjenje o krivici odloženo i data uputa Tužilaštvu da ispravi nedostatke u dostavljenim dokazima, ta optužnica izgubila svojstvo potvrđene optužnice. Naime, ročište za izjašnjenje o krivici je odloženo zbog apelantovih prethodnih prigovora na optužnicu, a ne zbog uočenih nedostataka u dokazima dostavljenim uz optužnicu. Optužnica je potvrđena 12. oktobra 2023. godine. Uz nju je stavljen prijedlog za produženje pritvora, pa je sudija za prethodno saslušanje bez odlaganja zakazao ročište za izjašnjenje o krivici. Takvo postupanje je u skladu sa zakonskom obavezom hitnog postupanja u pritvorskim predmetima, koja proizlazi iz odredbe člana 145. stav 4. ZKP-a.

13. Tužilaštvo navodi da nisu osnovani apelantovi navodi, pa je predloženo da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 145.

Opće odredbe (1) Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uvjetima propisanim u ovom Zakonu i samo ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom. (2) Pritvor određuje ili produžuje rješenjem sud na prijedlog tužitelja a nakon što sud prethodno sasluša osumnjičenog odnosno optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju iz člana 146. stav (1) tačka a) ovog Zakona. (3) Tužitelj je dužan sudu podnijeti obrazložen prijedlog za produženje pritvora najkasnije pet dana prije isteka roka iz rješenja o pritvoru. Sud odmah dostavlja prijedlog osumnjičenom, odnosno optuženom i njegovom branitelju. (4) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se osumnjičeni, odnosno optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju sa posebnom hitnošću. (5) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. Po prijedlogu optuženog ili branitelja za ukidanje pritvora koji je zasnovan na novim činjenicama sud će održati ročište odnosno sjednicu vijeća o čemu će obavijestiti stranke i branitelja. Nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno obaviješteni ne sprečava održavanje ročišta, odnosno sjednice vijeća. Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ukidanje pritvora žalba nije dozvoljena.

Član 151.

Pritvor poslije potvrđivanja optužnice (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i poslije potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. (2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:

a) jednu godinu u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina;

b) jednu godinu i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina;

c) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora;

d) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora. (3) Ako za vrijeme iz stava 2. ovog člana ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.

Član 243.

Odlučivanje o optužnici (1) Odmah po prijemu optužnice sudija za prethodno saslušanje ispitat će da li je sud nadležan, postoje li okolnosti iz člana 239. stav (1) tačka d) ovog Zakona, te je li optužnica propisno sastavljena (član 242. ovog Zakona). Ukoliko sud nađe da optužnica nije propisno sastavljena postupit će se u skladu sa članom 162. st. (3) i (4) ovog Zakona. (2) Sudija za prethodno saslušanje može potvrditi ili odbiti sve ili pojedine tačke optužnice u roku od osam dana, a u složenim predmetima u roku od 15 dana od dana prijema optužnice. Ukoliko odbije sve ili pojedine tačke optužnice, sudija za prethodno saslušanje donosi rješenje koje se dostavlja tužitelju. Protiv ovog rješenja žalba se podnosi u roku od 24 sata. O žalbi odlučuje vijeće iz člana 25. stav (6) ovog Zakona u roku od 72 sata. (3) Prilikom potvrđivanja optužnice sudija za prethodno saslušanje proučava svaku tačku optužnice i dokaze koje mu je dostavio tužitelj kako bi utvrdio postojanje osnovane sumnje. (4) Pošto se potvrde pojedine ili sve tačke optužnice osumnjičeni dobiva status optuženog. Sudija za prethodno saslušanje dostavlja optužnicu optuženom i njegovom branitelju. (5) Sudija za prethodno saslušanje dostavit će optužnicu optuženom koji je na slobodi bez odlaganja, a ako se nalazi u pritvoru u roku od 24 sata po potvrđivanju optužnice. Sudija za prethodno saslušanje obavijestit će optuženog da u roku od 15 dana od dana dostavljanja optužnice ima pravo na podnošenje prethodnih prigovora, da će ročište o izjašnjenju o krivnji biti zakazano odmah nakon donošenja odluke o prethodnim prigovorima, odnosno po isteku roka za ulaganje prethodnih prigovora, te da može navesti prijedloge dokaza koje namjerava izvesti na glavnoj raspravi. (6) Nakon odbijanja svih ili pojedinih tačaka u optužnici tužitelj može podnijeti novu ili izmijenjenu optužnicu koja će biti zasnovana na novim dokazima. Nova odnosno izmijenjena optužnica podnosi se na potvrđivanje.

VI.Dopustivost i meritum

15. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

16. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su mu njima povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6. i 13. Evropske konvencije i prava iz člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud podsjeća da nije vezan apelantovom pravnom kvalifikacijom. Stoga će, imajući u vidu da apelant osporava rješenja kojima mu je produžen pritvor nakon potvrđivanja optužnice, apelaciju ispitati s aspekta člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Naime, član 5. stav 4. Evropske konvencije je lex specialis u odnosu na općenitije garancije iz člana 13. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Denis i Irvine protiv Belgije , presuda od 1. juna 2021. godine, predstavke br. 62819/17 i 63921/17, tačka 181).

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

18. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom: [...]

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela; [...]

4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

19. Ustavni sud podsjeća na to da pravo na slobodu i sigurnost iz člana 5. Evropske konvencije garantira da nitko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost pri lišavanju pojedinca slobode ocjenjuje se kako u odnosu na poštovanje proceduralnih zahtjeva prema domaćem zakonu tako i u odnosu na standarde Evropske konvencije s kojom domaći zakon mora biti usklađen. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da bi pritvor bio kompatibilan sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije mora ispunjavati tri uvjeta. Prvo, mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji” da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast”, što treba razmotriti nezavisno od toga je li ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti „zakonit“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud, Merabishvili protiv Gruzije [VV], presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186. s daljnjim referencama).

20. Kada je u pitanju zakonitost, uključujući i pitanje je li poštovan postupak propisan zakonom, Evropska konvencija se, u suštini, poziva na nacionalno pravo i utvrđuje obavezu da se poštuju materijalna i proceduralna pravila nacionalnog prava. Međutim, saglasnost s domaćim pravom nije dovoljna jer član 5. stav 1. dodatno zahtijeva i da svako lišenje slobode treba biti u skladu sa svrhom člana 5, tj. zaštitom pojedinca od arbitrarnosti. Ovdje nije u pitanju samo „pravo na slobodu“ već i „pravo na sigurnost“ (vidi Evropski sud, Nasirov i drugi protiv Azerbejdžana, presuda od 20. februara 2020. godine, predstavka broj 58717/10, tačka 47). Osnovno načelo je da lišavanje koje je arbitrarno ne može biti u skladu sa članom 5. stav 1. i da se pojam „arbitrarnosti“ u smislu člana 5. stav 1. Evropske konvencije proširuje i mimo nedostatka poštovanja nacionalnog prava tako da lišavanje slobode može biti zakonito u smislu domaćeg prava, ali je i dalje proizvoljno i u suprotnosti s Evropskom konvencijom (idem).

21. Apelant u konkretnom slučaju osporava proceduru, odnosno zakonitost postupka donošenja osporenih rješenja, tvrdeći da je, zbog naloga suda Tužilaštvu da otkloni nedostatke u dokazima dostavljenim uz optužnicu, ta optužnica izgubila status potvrđene optužnice, a da je on izgubio svojstvo optuženog. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je ročište za izjašnjenje o krivici odgođeno zbog apelantovog podnošenja prethodnih prigovora na optužnicu kako bi se o njima moglo odlučiti (vidi tačku 5. ove odluke). Stoga optužnica, zbog upute suda Tužilaštvu da uredi dokaze, nije izgubila status potvrđene optužnice, niti je apelant izgubio svojstvo optuženog. To iz razloga što rješenje o potvrđivanju optužnice od 12. oktobra 2023. godine nije ukinuto. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je pritvor apelantu produžen u skladu s odredbom člana 151. ZKP-a. Pri tome, Ustavni sud ne može zaključiti, niti je to apelant tvrdio, da su redovni sudovi prilikom produženja pritvora prema apelantu postupali proizvoljno, niti da su prekršili neku od garancija prava na slobodu i sigurnost ličnosti. Stoga se ne mogu prihvatiti apelantovi navodi da mu je pritvor produžen nakon potvrđivanja optužnice koja u tom trenutku nije bila potvrđena, niti navodi da on u vrijeme produžavanja pritvora nije imao status optuženog.

22. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije.

VII.Zaključak

23. Ustavni sud zaključuje da optužnica koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda, u situaciji kada je ročište za izjašnjenje o krivici odgođeno zbog toga što su izjavljeni prethodni prigovori na optužnicu, nije izgubila status potvrđene optužnice, niti je apelant izgubio taj status optuženog. Stoga nije povrijeđeno načelo zakonitosti iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije kada je apelantu, u skladu s odredbom člana 151. ZKP-a, produžen pritvor nakon potvrđivanja optužnice.

24. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-435/24 (S.A.) | Sudska praksa | Aktio