Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3805/22 (R. T.)
Odluka donesena 14. 11. 2024.
- Povreda
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Penzija
- Vanbračna zajednica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3805/22
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 11. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3805/22, rješavajući apelaciju Rade Tomašević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 14. novembra 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Rade Tomašević.
Utvrđuje se da je prekršena zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 004552 20 Uvp od 21. jula 2022. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluka se dostavlja Vladi Republike Srpske.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Rada Tomašević (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Trebinja podnijela je 5. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 U 004552 20 Uvp od 21. jula 2022. godine i Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 004552 20 U od 28. februara 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda, Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS (u daljnjem tekstu: Fond PIO) i Fonda PIO – Filijala Trebinje (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor. Okružni sud i organi uprave u ostavljenom roku nisu dostavili odgovore na apelaciju.
4. Ustavni sud je dostavljeni odgovor na apelaciju dostavio apelantkinji na eventualno izjašnjenje. Apelantkinja u ostavljenom roku nije dostavila izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Rješenjem prvostepenog organa od 15. novembra 2019. godine odbijen je apelantkinjin zahtjev od 14. novembra 2019. godine za ostvarivanje prava na porodičnu penziju kao vanbračne supruge umrlog osiguranika P. S. (u daljnjem tekstu: osiguranik), korisnika invalidske penzije. Prvostepeni organ je obrazložio da apelantkinja ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na porodičnu penziju propisane odredbama člana 70 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju RS (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO) jer joj kao vanbračnom supružniku pravosnažnom presudom suda nije dosuđeno pravo na izdržavanje.
7. Rješenjem Fonda PIO od 23. decembra 2019. godine odbijena je apelantkinjina žalba. Fond PIO je u obrazloženju ukazao da je članom 73 Zakona o PIO-u propisano da pravo na porodičnu penziju pod uslovima iz čl. 71 i 72 tog zakona ima i supružnik iz razvedenog braka ili vanbračne zajednice ako mu je pravosnažnom sudskom presudom dosuđeno pravo na izdržavanje. Dalje, Fond PIO je naveo da je apelantkinja uz navedeni zahtjev dostavila presudu na osnovu priznanja Osnovnog suda u Trebinju od 5. novembra 2019. godine kojom je utvrđeno da je u periodu od 2006. do 2019. godine bila u vanbračnoj zajednici s osiguranikom. U vezi s tim, Fond PIO je istakao da je odlučna činjenica za rješavanje navedenog zahtjeva postojanje pravosnažne presude suda kojom je apelantkinji kao vanbračnom supružniku umrlog osiguranika dosuđeno pravo na izdržavanje. S obzirom na to da apelantkinji nije dosuđeno pravo na izdržavanje, Fond PIO je ukazao da je pravilna odluka prvostepenog organa kojom je njen zahtjev za ostvarivanje prava na porodičnu penziju odbijen. Pored toga, Fond PIO je istakao da je dužan da prilikom rješavanja o pravima iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja primijeni Zakon o PIO-u te da nije ovlašćen za ocjenu ustavnosti i zakonitosti pojedinih odredbi.
8. Presudom Okružnog suda odbijena je apelantkinjina tužba. Okružni sud je u obrazloženju istakao da je Fond PIO pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio relevantne odredbe Zakona o PIO-u. Dalje, ukazao je da, prema članu 73 Zakona o PIO-u, apelantkinja ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na porodičnu penziju nakon smrti vanbračnog supruga jer joj nedostaje uslov koji se odnosi na postojanje pravosnažne presude kojom je utvrđena obaveza izdržavanja od drugog vanbračnog supružnika. Takođe, sud je istakao da je pogrešno pozivanje na odredbu člana 12 stav 1 Porodičnog zakona. Naime, ukazao je da su tom odredbom pravno izjednačene vanbračna i bračna zajednica muškarca i žene samo u pogledu ispunjavanja uslova za izdržavanje i uređivanje drugih imovinskopravnih odnosa koji proističu iz tog zakona, dok su uslovi ostvarivanja prava na porodičnu penziju uređeni Zakonom o PIO-u. Dalje, sud je naveo da se apelantkinja, imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o PIO-u, ne može smatrati članom porodice i da joj ne pripada pravo na invalidsku penziju. Shodno tome, ukazao je da se apelantkinja neosnovano poziva na diskriminatorski odnos Fonda PIO prema njoj u vezi s pitanjem nejednakog tretmana bračne i vanbračne zajednice.
9. Presudom Vrhovnog suda odbijen je apelantkinjin zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude Okružnog suda. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da su osporeni akt i pobijana presuda zakonito doneseni, u skladu s relevantnim odredbama Zakona o PIO-u, zbog čega nema povrede prava na imovinu, niti je došlo do diskriminacije apelantkinje po bilo kojem osnovu. Dalje, Vrhovni sud je ukazao da se apelantkinjino pozivanje na Odluku Ustavnog suda broj AP-4077/16 od 11. oktobra 2018. godine i pravni stav tog suda ne može primijeniti zato što se ta odluka odnosi na povredu prava nastalu u organima uprave i sudovima u Federaciji BiH, a ne u Republici Srpskoj, zbog čega i nije primjenjiva u konkretnom postupku.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
10. Apelantkinja smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e), k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i čl. 6 i 14 Evropske konvencije, te član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja je istakla da, između ostalog, Zakon o PIO-u u svojim odredbama uopšte ne pominje niti daje mogućnost vanbračnim partnerima da ostvare pravo na porodičnu penziju, osim u slučaju ukoliko je vanbračnom supružniku iz vanbračne zajednice pravosnažnom presudom dosuđeno pravo na izdržavanje. Dalje, apelantkinja je naglasila da je njena vanbračna zajednica s osiguranikom trajala od 2006. do 2019. godine, kada je on preminuo. Prema tome, apelantkinja smatra da se ona kao vanbračni supružnik preminulog osiguranika, prema svom faktičkom stanju, ne razlikuje od zakonitog bračnog supružnika, te da i ona, shodno relevantnim odredbama Zakona o PIO-u, ima pravo na porodičnu penziju. Dakle, apelantkinja navodi da je zbog toga relevantne odredbe Zakona o PIO-u bilo neophodno uskladiti s odredbom člana 12 Porodičnog zakona kako bi se uklonila diskriminacija vanbračnih supružnika pri ostvarivanju prava na porodičnu penziju. Pored toga, apelantkinja ukazuje da se pojavila kao nasljednik u ostavinskom postupku iza umrlog osiguranika koji se vodio kod nadležnog suda te da joj je priznato pravo na sticanje imovine putem nasljeđa. Shodno tome, apelantkinja postavlja pitanje zbog čega ona u ovom upravnom postupku nije mogla da ostvari pravo na porodičnu penziju, koja takođe, prema stanovištu Ustavnog suda iz Odluke broj AP-4077/16 od 11. oktobra 2018. godine, predstavlja pravo na imovinu.
11. Apelantkinja smatra da su sudovi i organi uprave primjenom Zakona o PIO-u bez primjene Porodičnog zakona o dosljednom izjednačavanju vanbračne zajednice s bračnom zajednicom i odbijanjem da joj priznaju pravo na porodičnu penziju prekršili zabranu diskriminacije u vezi s pravom na imovinu. Takođe, apelantkinja navodi da odluke Ustavnog suda i stanovišta sadržana u tim odlukama imaju jaču pravnu snagu od stanovišta entitetskih organa i entitetskih sudova. Shodno tome, apelantkinja je istakla da bilo kakvo drugo stanovište organa uprave ili sudova u Bosni i Hercegovini koje je u suprotnosti s navedenom odlukom Ustavnog suda ne može biti od značaja za rješavanje te pravne stvari. Takođe, apelantkinja ukazuje da Odluka broj AP-4077/16 daje jasne smjernice sudu kako treba presuditi u konkretnom slučaju. Prema tome, apelantkinja navodi da nije jasno kako nadživjeli vanbračni supružnik može da ostvari pravo na porodičnu penziju u Federaciji BiH, a da mu je u Republici Srpskoj to pravo uskraćeno Zakonom o PIO-u i zašto se u Republici Srpskoj ne može primijeniti navedena odluka Ustavnog suda.
b) Odgovor na apelaciju
12. Vrhovni sud je istakao da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantkinjina prava na koja se poziva u apelaciji te da obrazloženje odluke tog suda u suštini sadrži odgovore na apelacione navode. Shodno tome, Vrhovni sud smatra da je apelacija neosnovana i predložio je da se odbije.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 82/13, 96/13 – odluka USRS, 103/15, 111/21, 15/22, 132/22 i 43/23 – odluka
USRS)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 82/13, 96/13 – odluka USRS i 103/15) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka i koji u relevantnom dijelu glasi:
3. Porodična penzija
Član 69.
Pravo na porodičnu penziju imaju članovi porodice umrlog osiguranika koji je na dan smrti ispunjavao uslove za invalidsku penziju i članovi porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije.
Član 70.
Članovima porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije smatraju se:
a) bračni supružnik (udovica odnosno udovac),
b) razvedeni bračni supružnik ili vanbračni supružnik, ako mu je pravosnažnom presudom suda dosuđeno pravo na izdržavanje,
v) dijete, rođeno u braku ili van braka, usvojeno ili pastorak,
g) dijete bez oba roditelja ili dijete kome su oba roditelja potpuno i trajno nesposobni za privređivanje, koje je osiguranik ili korisnik penzije izdržavao do svoje smrti, i
d) roditelj (otac i majka, očuh i maćeha, usvojilac) koje je osiguranik ili korisnik penzije izdržavao do svoje smrti. Član 71. (1) Udovica ima pravo na porodičnu penziju:
a) ako je na dan smrti supruga navršila 50 godina života,
b) ako je na dan smrti supruga bila potpuno nesposobna za privređivanje, odnosno ako je takva nesposobnost nastala u roku jedne godine od dana smrti supruga,
v) ako je poslije smrti supruga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na porodičnu penziju, a ona obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci. (2) Udovica koja u toku korištenja prava na porodičnu penziju ostvarenu u skladu sa stavom 1. t. b) i v) ovog člana navrši 50 godina života zadržava pravo na porodičnu penziju. (3) Udovica kojoj pravo na porodičnu penziju ostvarenu u skladu sa stavom 1. tačka v) ovog člana prestane prije navršenih 50 ali poslije navršenih 45 godina života može ponovo ostvariti pravo na porodičnu penziju kad navrši 50 godina života. (4) Udovica koja nije ostvarila pravo na porodičnu penziju u skladu sa stavom 1. tačka v) ovog člana, iako je ispunjavala uslove, može ostvariti pravo na porodičnu penziju i nakon prestanka prava na porodičnu penziju djece, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom. (5) Udovica koja u toku korištenja prava na porodičnu penziju, ostvarenu u skladu sa stavom 1. tačka v) ovog člana, postane potpuno nesposobna za privređivanje zadržava pravo na porodičnu penziju dok postoji takva nesposobnost. (6) Udovica koja u toku korištenja prava u skladu sa stavom 5. ovog člana navrši 50 godina života zadržava pravo na porodičnu penziju. (7) Udovica koja do smrti supruga nije navršila 50 ali je imala navršenih 45 godina života ima pravo na porodičnu penziju kad navrši 50 godina života. (8) Udovica koja je do smrti supruga ili do prestanka prava na porodičnu penziju navršila 45 godina života ima pravo na porodičnu penziju prije navršenih 50 godina života, ako postane potpuno nesposobna za privređivanje. (9) Udovica ima pravo na porodičnu penziju i kad je dijete osiguranika, odnosno korisnika penzije rođeno nakon njegove smrti.
Član 72. stav 1. (1) Udovac ima pravo na porodičnu penziju: […]
Član 73.
Pravo na porodičnu penziju pod uslovima iz čl. 71. i 72. ovog zakona ima i supružnik iz razvedenog braka ili vanbračne zajednice, ako mu je pravosnažnom sudskom presudom dosuđeno pravo na izdržavanje.
Napomena: od navedenih odredbi kasnijim izmjenama i dopunama samo je izmijenjen član 69 Zakona o izmjeni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik RS“ broj 111/21), te sada glasi:
Član 69.
Pravo na porodičnu penziju imaju članovi porodice umrlog osiguranika koji je na dan smrti ispunjavao uslove za starosnu ili invalidsku penziju i članovi porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije.
14. Porodični zakon („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 54/02, 41/08, 63/14 i 56/19 – odluka USRS) u relevantnom dijelu glasi:
Član 12. (1) Zajednica života žene i muškaraca koja nije pravno uređena na način propisan ovim zakonom (vanbračna zajednica) izjednačena je sa bračnom zajednicom u pogledu prava na međusobno izdržavanje i drugih imovinsko-pravnih odnosa, pod uslovima i na način propisan ovim zakonom.
2. Izdržavanje bračnog supružnika
Član 241.
Bračni supružnik koji nema dovoljno sredstava za život, ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog supružnika srazmjerno njegovim mogućnostima.
3. Izdržavanje lica iz vanbračne zajednice
Član 248. (1) Ako je prestala vanbračna zajednica koja je trajala tri godine i duže, lice koje iz te zajednice ispunjava uslove iz člana 241. ovog zakona, ima pravo na izdržavanje od drugog lica. (2) Tužba za izdržavanje iz prethodnog stava može se podnijeti u roku od jedne godine od prestanka vanbračne zajednice.
15. Porodični zakon („Službeni glasnik RS“ br. 17/23 i 27/24) u relevantnom dijelu glasi:
Vanbračna zajednica
Član 13. (1) Vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca (vanbračnih partnera) između kojih nema bračnih smetnji i koja je trajala najmanje dvije godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete. (2) Vanbračna zajednica izjednačena je sa bračnom zajednicom u pravima i obavezama na međusobno izdržavanje, imovinsko-pravnim odnosima, pod uslovima i na način propisan ovim zakonom.
4. Izdržavanje lica iz vanbračne zajednice
Uslovi za izdržavanje
Član 280. (1) Ako je prestala vanbračna zajednica iz člana 13. ovog zakona, vanbračni partner koji ispunjava uslove iz člana 274. ovog zakona ima pravo na izdržavanje od drugog vanbračnog partnera. (2) Tužba za izdržavanje iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od godinu dana od dana prestanka vanbračne zajednice.
VI.Dopustivost i meritum
16. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, kao i da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
17. Apelantkinja smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e), k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i čl. 6 i 14 Evropske konvencije, te član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na apelacione navode, Ustavni sud će apelantkinjine navode razmotriti u svijetlu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Zabrana diskriminacije u vezi s pravom na imovinu
18. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Uživanje prava i sloboda, predviđenih ovim članom ili međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, obezbijeđeno je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su pol, rasa, boja, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno i socijalno porijeklo ili povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
19. Član 14 Evropske konvencije glasi:
Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji obezbjeđuje se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
k) Pravo na imovinu.
21. Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesom, ili da bi obezbijedila plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
22. Ustavni sud zapaža da apelantkinja, u suštini, smatra da joj je prekršeno pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu zbog toga što kao vanbračni partner nije mogla steći pravo na porodičnu penziju po Zakonu o PIO-u iako je, prema Porodičnom zakonu, vanbračna zajednica u potpunosti izjednačena s bračnom zajednicom.
23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je skoro identično pravno pitanje već raspravio u Odluci broj AP-4077/16, na koju se pozvala i apelantkinja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4077/16 od 11. oktobra 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da su redovni sud i organi uprave primjenom Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH bez uvažavanja opredjeljenja iz Porodičnog zakona FBiH o dosljednom izjednačavanju vanbračne zajednice s bračnom zajednicom u svim pravima i obavezama, uključujući i imovinska prava, i odbijanjem apelantkinjinog zahtjeva da joj kao članu porodice umrlog nosioca osiguranika prizna pravo na porodičnu penziju prekršili zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je u toj odluci podsjetio da se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija primjenjuje direktno i ima prioritet nad svim drugim zakonima, te da se zakoni koji nisu usaglašeni s Evropskom konvencijom moraju primijeniti na način kojim se neće kršiti prava koja su njom garantovana. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je bila nesporna vanbračna zajednica apelantkinje i nosioca osiguranja, te da je Porodični zakon FBiH izjednačio bračnu i vanbračnu zajednicu u pravima i obavezama, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH nije primijenjen uz dosljedno poštovanje „opredjeljenja iz porodičnog prava o jednakom tretmanu bračne i vanbračne zajednice“. Ustavni sud je utvrdio da ni raniji niti novi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH nije uzeo u obzir vanbračnu zajednicu, niti je regulisao sticanje prava vanbračnim partnerima na nediskriminišući način. Stoga je zaključio da je navedenu odluku potrebno dostaviti i Vladi Federacije BiH s ciljem harmonizacije Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH s Porodičnim zakonom FBiH u odnosu na to pitanje.
24. Ustavni sud je do istog zaključka došao i u Odluci broj AP-1117/22 u kojoj je odlučivao o istom pravnom pitanju, ali u odnosu na Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske. U tom predmetu Ustavni sud je takođe zaključio da je odbijanjem apelantkinjinog zahtjeva da joj kao članu porodice umrlog osiguranika koji je bio njen vanbračni supružnik bude priznato pravo na porodičnu penziju prekršeno pravo na zabranu diskriminacije u vezi s pravom na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1117/22 od 19. septembra 2024. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 68/24, dostupna na www.ustavnisud.ba).
25. Vraćajući se na konkretni predmet, Ustavni sud zapaža da su organi uprave i sudovi odbili apelantkinjin zahtjev primijenivši odredbu člana 73 Zakona o PIO-u, koji se odnosi na vanbračne partnere. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se prema Zakonu o PIO-u samo vanbračni partner koji ima pravosnažnu sudsku presudu kojom mu je dosuđeno pravo na izdržavanje smatra članom porodice umrlog osiguranika, tj. ima pravo na porodičnu penziju shodno čl. 69 i 73 Zakona o PIO-u. Iz navedenog proizlazi da, u suštini, samo vanbračni partner kojem je prestala vanbračna zajednica i koji je ishodio pravo na izdržavanje shodno odredbama člana 248 starog Porodičnog zakona (ili člana 280 novog Porodičnog zakona) ima pravo na porodičnu penziju. Ustavni sud ukazuje da Porodični zakon reguliše pravo na izdržavanje samo u slučaju prestanka vanbračne zajednice na isti način kao i u slučaju prestanka braka. To se pravo ne odnosi na slučaj prestanka vanbračne zajednice zbog smrti vanbračnog supružnika. Stoga, Ustavni sud smatra da dosuđeno pravo na izdržavanje u slučaju prestanka vanbračne zajednice ne može biti osnov ili uslov da se u slučaju smrti jednog vanbračnog partnera pravi razlika između prava na penziju između preživjelog vanbračnog partnera u odnosu na bračne partnere. Naime, u konkretnom slučaju vanbračna zajednica je nesumnjivo trajala sve do smrti osiguranika pa stoga apelantkinja mora imati ista prava kao i bračni supružnik u odnosu na nasljeđivanje porodične penzije budući da Porodični zakon u cijelosti izjednačava bračnu i vanbračnu zajednicu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz osporenih odluka ne proizlazi da su organi uprave i sudovi cijenili da li apelantkinja ispunjava uslove iz člana 71 Zakona o PIO-u, koji se odnose na udovice, nego su samo na osnovu člana 73 Zakona o PIO-u odbili njen zahtjev. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da takvo razlikovanje bračnih i vanbračnih supružnika nema razumno i objektivno opravdanje te da je osporenom odlukom apelantkinja diskriminisana u vezi s pravom na imovinu.
26. Ustavni sud ukazuje i da pored toga što organi uprave i sudovi imaju obavezu da direktno primijene Evropsku konvenciju, što su u konkretnom slučaju propustili da urade, takvu istu obavezu prema članu II/6. Ustava Bosne i Hercegovine ima i zakonodavac. Naime, građani ne mogu snositi štetne posljedice toga što relevantni zakoni nisu harmonizovani kako bi se sprovelo dosljedno opredjeljenje zakonodavca da se otkloni diskriminacija u tretmanu vanbračnih i bračnih partnera u svim imovinskopravnim odnosima, uključujući i ostvarivanje prava na porodičnu penziju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da Zakon o PIO-u nije adekvatno usklađen s Porodičnim zakonom u odnosu na izjednačavanje bračne i vanbračne zajednice u ostvarivanju imovinskih prava vanbračnih supružnika. Stoga Ustavni sud smatra svrsishodnim da se ova odluka dostavi Vladi Republike Srpske s ciljem harmonizacije Zakona o PIO-u s Porodičnim zakonom u odnosu na prava i obaveze vanbračnih partnera.
27. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju prekršena zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
28. S obzirom na zaključak o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno razmatra i apelantkinjine navode o povredi ostalih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije na koje se pozvala.
VII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da su Okružni i Vrhovni sud i organi uprave primjenom Zakona o PIO-u bez uvažavanja opredjeljenja iz Porodičnog zakona o dosljednom izjednačavanju vanbračne s bračnom zajednicom u svim pravima i obavezama, uključujući i imovinska prava, i odbijanjem apelantkinjinog zahtjeva da joj kao članu porodice umrlog osiguranika koji je bio njen vanbračni supružnik priznaju pravo na porodičnu penziju prekršili zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj uz Evropsku konvenciju.
30. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić