Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-888/24 (D. L.)

Odluka donesena 19. 09. 2024.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pretpostavka nevinosti
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja bijega
  • Pritvor
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja utjecaja na svjedoke
  • Krivični postupak
  • Habeas corpus – postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-888/24

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 09. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-888/24, rješavajući apelacije Dražena Lazarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 19. septembra 2024. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neosnovane apelacije Dražena Lazarevića podnesene protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 008202 24 Kž od 7. marta 2024. godine i Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 K 008202 24 Kv od 2. februara 2024. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dražen Lazarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa advokat Rade Savić iz Doboja, podnio je 28. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 13 0 K 008202 24 Kv od 2. februara 2024. godine i 13 0 K 008202 24 Kpp 5 od 1. februara 2024. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-888/24.

2. Apelant je 19. marta 2024. godine, posredstvom istog punomoćnika, podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 K 008202 24 Kž od 7. marta 2024. godine i Rješenja Okružnog suda broj 13 0 K 008202 24 Kv 2 od 26. februara 2024. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-1249/24.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 2. i 4. aprila 2024. godine da dostave odgovore na apelacije.

4. Vrhovni sud, Okružni sud i Tužilaštvo su u periodu od 8. do 18. aprila 2024. godine dostavili odgovore na apelaciju, koje je Ustavni sud 19. aprila 2024. godine dostavio apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelacije u ostavljenim rokovima.

5. S obzirom na to da je apelacije podnio isti apelant i da se osporena rješenja tiču iste pravne stvari – određivanja/produženja pritvora, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-888/24. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Određivanje pritvora (AP-888/24)

7. Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 K 008202 24 Kpp 5 od 1. februara 2024. godine apelantu i A. K. (u daljnjem tekstu: osumnjičeni) određen je pritvor po osnovu člana 197. stav (1) tač. a), b) i g) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS) zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo teškog ubistva iz člana 125. stav (1) tačka a. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), a sve u vezi sa članom 37. KZRS. Rješenjem je određeno da pritvor počinje teći od dana i časa lišenja slobode osumnjičenih i može trajati najduže jedan mjesec.

8. Okružni sud je u obrazloženju istakao da osnovana sumnja da su osumnjičeni počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret proizlazi iz iskaza maloljetne K. A., te iz iskaza drugih saslušanih svjedoka, a naročito iskaza svjedokinje M. V., koja je detaljno opisala sve okolnosti koje su joj bile poznate u vezi s krivičnim djelom, svjedoka M. R., M. B. i J. P., kao i materijalnih dokaza – zapisnika o uviđaju i dopune zapisnika, izvještaja mrtvozornika i obdukcionog nalaza, te brojnih zapisnika o pretresanju i službenih zabilješki dostavljenih u prilogu prijedloga za određivanje pritvora. Okružni sud je naveo da, iako osumnjičeni nisu iznosili svoju odbranu, istražni materijal koji je priložen uz prijedlog za određivanje pritvora potkrepljuje postojanje osnovane sumnje u ovoj fazi postupka. Zatim je na opširan način ukazano na sadržaj dokaza priloženih uz prijedlog za određivanje pritvora. U vezi s tim je, između ostalog, navedeno da je maloljetna K. A. u svom iskazu detaljno opisala kako su osumnjičeni, po prethodnom dogovoru, u namjeri da liše života oštećenog S. K., izvršili krivično djelo tako što su prvo kupili, a zatim usitnili tablete, koje je maloljetna K. A. uz upotrebu vode dala svom ocu (oštećenom), koji je nakon toga zaspao. Nadalje, iz iskaza maloljetne K. A. i svjedoka V. M. proizlazi da su osumnjičeni nakon toga oštećenog udarili po glavi i vezali, a zatim ga odvezli u šumu gdje ga je osumnjičena A. K. ubola više puta nožem u predio stomaka. Okružni sud je istakao da je iskaze navedenih svjedoka jednim dijelom potvrdio i svjedok M. B. koji je izjavio da su osumnjičeni davali tablete oštećenom duži vremenski period. S obzirom na navedeno, sud nije prihvatio prigovor odbrane kojim se osporava postojanje općeg pritvorskog uvjeta.

9. U odnosu na postojanje opasnosti od bjekstva iz člana 197. stav (1) tačka a) ZKPRS, Okružni sud je naveo da ta opasnost proizlazi najprije iz načina izvršenja krivičnog djela, koji ukazuje da su osumnjičeni nekoliko dana ranije planirali njegovo izvršenje i preduzimali sve radnje kako ne bi bili otkriveni. Dalje je navedeno da su osumnjičeni htjeli da zametnu sve tragove s ciljem izbjegavanja krivičnog gonjenja, što u konačnici vrlo jasno ukazuje na njihov voljni element i spremnost da, ukoliko bi bili na slobodi, pobjegnu i sakriju se od nadležnih organa s ciljem izbjegavanja krivične odgovornosti. S obzirom na način pripremanja i izvršenja krivičnog djela, navedeno je da se prijedlogom Tužilaštva osnovano ukazuje i na postojanje osnovane bojazni da će osumnjičeni uništiti dokaze i tragove važne za krivični postupak, kao i da postoje naročite okolnosti koje ukazuju da će ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke i saučesnike u smislu člana 197. stav (1) tačka b) ZKPRS. Pri tome je navedeno i da bi kod sadašnjih, a i potencijalnih svjedoka, moglo doći do straha za njihovu sigurnost, uslijed čega bi izbjegavali svjedočiti o informacijama koje su im posredno ili neposredno poznate.

10. Također su prihvaćeni i argumenti Tužilaštva o postojanju razloga za određivanje pritvora i po osnovu člana 197. stav (1) tačka g) ZKPRS imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog krivičnog djela, način njegovog izvršenja i posljedicu, kao i visinu zaprijećene kazne. U vezi s tim je navedeno da je djelo izvršeno na svirep i podmukao način, odnosno da je način izvršenja kod javnosti izazvao određenu dozu uznemirenosti i straha za sigurnost kako kod porodice oštećenog tako i kod lokalnog stanovništva. Istaknuto je da se može reći da su kod njih „nastale emocije tuge, ali vjerovatno i osjećaja bijesa, što bi u konačnici moglo dovesti do neželjenih posljedica, kao i stvarne prijetnje narušavanja javnog reda“. U vezi s tim je ukazano da je policijski službenik obavio razgovore s mještanima okolnih sela, koji su izrazili zabrinutost i strah za svoju i sigurnost svojih porodica jer su se u proteklom periodu dešavali slučajevi nasilja u njihovim selima. Također je navedeno da se radi o ruralnom području koje je okruženo šumom i nije gusto naseljeno, tako da je navedeno područje „pogodno za ovakva ili slična dešavanja“. Pri tome je navedeno da su mještani izrazili posebnu zabrinutost zbog toga što se njihova djeca igraju i šetaju na navedenom lokalitetu. Okružni sud je istakao da je sve to konstatirano i u službenoj zabilješci policije. Konačno, s obzirom na težinu i način izvršenja krivičnog djela, zaključeno je da ne postoji nijedna blaža mjera umjesto pritvora kojom bi se postigao cilj uspješnog vođenja krivičnog postupka.

11. Rješenjem Okružnog suda 13 0 K 008202 24 Kv od 2. februara 2024. godine odbijene su kao neosnovane žalbe osumnjičenih izjavljene protiv prvostepenog rješenja o određivanju pritvora. Okružni sud je u obrazloženju istakao da su neosnovani apelantovi prigovori kojima se osporava pravna kvalifikacija djela. Naime, navedeno je da dokazi koji su priloženi uz prijedlog Tužilaštva za određivanje pritvora i koji su navedeni u obrazloženju prvostepenog rješenja potvrđuju postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni učinili krivično djelo koje im se stavlja na teret. Okružni sud je istakao da opisane činjenice nesumnjivo ukazuju da je to djelo izvršeno na podmukao i svirep način, slijedom čega nisu prihvaćeni žalbeni prigovori da u prvostepenom rješenju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

12. Osim radnji koje su prema prikupljenim dokazima osumnjičeni učinili kako bi pripremili, izvršili i sakrili krivično djelo, Okružni sud je ukazao da je osumnjičena A. K. odmah pobjegla u Banju Luku, gdje je i lišena slobode, dok je u odnosu na apelanta navedeno da se nalazi na privremenom radu u inozemstvu – Republici Sloveniji. Stoga je zaključeno da je sasvim realna opasnost od njihovog bjekstva. Dalje je Okružni sud istakao da je ispunjen i posebni pritvorski razlog iz člana 197. stav (1) tačka b) ZKPRS zbog toga što još uvijek nije pronađen predmet kojim je oštećeni lišen života, kao i okolnost da ključni svjedoci imaju status privilegiranih svjedoka. Zbog svega toga je ukazano da postoji bojazan da će osumnjičeni boravkom na slobodi sakriti ili uništiti dokaze važne za krivični postupak, odnosno ometati istragu utjecajem na svjedoke i saučesnike. To što su navedeni svjedoci saslušani, kako je navedeno, ne dovodi u pitanje postojanje tog pritvorskog osnova. U vezi s postojanjem posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka g) ZKPRS, prihvaćeni su kao valjani i pravno osnovani argumenti iz prvostepenog rješenja. Konačno, zaključeno je da je pritvor osumnjičenim jedina mjera kojom se može osigurati uspješno vođenje krivičnog postupka.

Produženje pritvora (AP-1249/24)

13. Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 K 008202 24 Kv 2 od 26. februara 2024. godine produžen je pritvor osumnjičenim na osnovu člana 197. stav (1) tač. a), b) i g) ZKPRS za još dva mjeseca i određeno da može trajati do 29. aprila 2024. godine. Okružni sud je u obrazloženju vrlo detaljno ukazao na sadržaj dokaza, te ponovio argumentaciju redovnih sudova iz rješenja o određivanju pritvora u vezi s postojanjem osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivično djelo. Pri tome je navedeno da su neosnovani prigovori odbrane kojima se osporava pravna kvalifikacija djela, te je, između ostalog, ukazano na okolnosti u vezi s pronađenim tijelom oštećenog koje ukazuju na postojanje osnovane sumnje da je djelo učinjeno na podmukao i svirep način. Opisujući povređivanje oštećenog, Okružni sud se referirao i na izvještaj ljekara mrtvozornika koji je smrt oštećenog opisao riječima „brutalno ubistvo osobe“. Osim toga, navedeno je i da su osumnjičeni, neposredno prije spornih događaja, posredstvom maloljetne K. A. od oštećenog uzeli više hiljada KM. U pogledu postojanja opasnosti od bjekstva, Okružni sud je u odnosu na apelanta istakao da je veoma mlada osoba s „već trasiranim putem za život u inozemstvu“. U vezi s tim je navedeno da se apelant nalazi na privremenom radu u Sloveniji gdje ima osiguran smještaj i hranu, te posao od kojeg živi i izdržava sebe i svoje roditelje. Navedeno je da on u Bosni i Hercegovini nema svoje imovine ni uže porodice, kao i da ga ništa ne veže za matičnu državu. Pri tome je istaknuto da iz izjave maloljetne K. A. proizlazi da ju je istog dana nakon što se desio kritični događaj apelant obavijestio da odlazi u Sloveniju i zatražio da se vide kako bi se pozdravili. Kada je te okolnosti doveo u vezu s činjenicom da je za krivično djelo zaprijećena veoma teška kazna od najmanje deset godina zatvora ili doživotni zatvor, Okružni sud je ocijenio da je realna opasnost od apelantovog bjekstva ako bi se našao na slobodi.

14. U odnosu na pritvorske razloge iz člana 197. stav (1) tač. b) i g) ZKPRS, ponovljena je argumentacija iz rješenja o određivanju pritvora. Pri tome je navedeno i da je od momenta spornog događaja protekao kratak period, te da bi u svjetlu svih okolnosti puštanje osumnjičenih na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda. Stoga su ocijenjene kao neosnovane apelantove tvrdnje kojima se osporava postojanje vanrednih okolnosti i prijetnji narušavanju javnog reda zbog proteka vremena. Osim toga, navedeno je i da je pritvor jedina mjera kojom se u ovoj fazi postupka može preduprijediti takva opasnost i omogućiti uspješno vođenje krivičnog postupka. S obzirom na navedeno, uvažen je prijedlog Tužilaštva za produženje pritvora osumnjičenim za još dva mjeseca jer je Okružni sud smatrao da je to neophodno vrijeme za završetak istrage i donošenje konačne tužilačke odluke.

15. Rješenjem Vrhovnog suda broj 13 0 K 008202 24 Kž od 7. marta 2024. godine odbijene su kao neosnovane žalbe osumnjičenih izjavljene protiv prvostepenog rješenja o produženju pritvora. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja istakao da je u prvostepenom rješenju o produženju pritvora dato adekvatno i iscrpno obrazloženje za postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivično djelo. Također je naveo da se činjenice i okolnosti na kojima se zasniva taj stepen sumnje nisu izmijenile ni u vremenu relevantnom za odluku o produženju pritvora. Dalje je navedeno i da je Okružni sud na adekvatan način odgovorio na prigovor odbrane u vezi s pitanjem pravne kvalifikacije djela koje se osumnjičenim stavlja na teret. Okružni sud je zaključio i da je u prvostepenom rješenju o produženju pritvora argumentirano obrazloženo postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka a) ZKPRS, te da Vrhovni sud u cijelosti prihvata takvo obrazloženje. Zatim je navedeno da u ovoj fazi postupka egzistira i koluziona opasnost iz člana 197. stav (1) tačka b) ZKPRS. U vezi s tim je posebno naglašeno da još uvijek nije pronađeno sredstvo kojim je usmrćen oštećeni, te da osumnjičeni imaju interes da taj predmet sakriju ili unište i na taj način onemoguće ili znatno otežaju vođenje postupka budući da je njima dobro poznato gdje se ono nalazi.

16. U vezi s posebnim pritvorskim razlogom iz člana 197. stav (1) tačka g) ZKPRS, Vrhovni sud je istakao da stvarna prijetnja i dalje postoji u neizmijenjenom obliku. Ukazano je na argumente iz prvostepenog rješenja o produženju pritvora, te navedeno da i dalje postoji nesmanjena zainteresiranost kako građana Doboja i okolnih mjesta tako i šire javnosti za ishod krivičnog postupka. Ocijenjen je bez utjecaja prigovor odbrane da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi puštanjem na slobodu osumnjičenih realno došlo do narušavanja javnog reda. Vrhovni sud je istakao da je svrha ovog posebnog pritvorskog razloga otklanjanje stvarne prijetnje narušavanju javnog reda prije nego što se takva prijetnja realizira jer bi u suprotnom zaista i došlo do onemogućavanja uspješnog vođenja krivičnog postupka. Konačno, zaključeno je da je, suprotno žalbenim navodima, u prvostepenom rješenju dato obrazloženje za stav odbrane o primjeni mjera zabrane umjesto pritvora.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo iz člana 13. Evropske konvencije. Osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio krivično djelo, kao i postojanje posebnih pritvorskih razloga. Pri tome ukazuje da se uspješno vođenje postupka može osigurati blažim mjerama zabrane. U vezi s tim ukazuje da su uznemirenje javnosti prouzrokovali državni organi, konkretno Policijska uprava Doboj koja je održala vanrednu konferenciju za medije na kojoj načelnik izjavio da je „na dosta monstruozan svirep način izvršeno krivično djelo teško ubistvo“. Smatra da mu je takvom izjavom prekršena presumpcija nevinosti, zbog čega je predložio Ustavnom sudu da obaveže Republiku Srpsku da mu isplati iznos od 5.000,00 KM na ime nematerijalne štete.b)Odgovori na apelaciju

18. Vrhovni sud je naveo da su osporena rješenja donesena na osnovu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i u skladu sa zakonom, te da njihovim donošenjem nisu prekršena apelantova prava.

19. Okružni sud je naveo da je u osporenim rješenjima obrazloženo postojanje kako osnovane sumnje da je apelant kao saizvršilac počinio krivično djelo tako i neophodnost određivanja/produženje pritvora na osnovu posebnih pritvorskih razloga, gdje nema mjesta izricanju blažih mjera od pritvora.

20. Tužilaštvo je istaklo da su neosnovani apelantovi navodi, te da se jedino pritvorom može osigurati da apelant „više ne čini krivično djelo“.

V.Relevantni propisi

21. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 53/12, 91/17, 6

6/18 i 15/21) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Razlozi za pritvor

Član 197. stav (1) tač. a), b) i g) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,

b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,

g) u vanrednim okolnostima, ako je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.

VI.Dopustivost i meritum

22. Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da su podnesene u roku, da ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nisu očigledno (prima facie) neosnovane u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

23. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije.

Pravo na ličnu slobodu i sigurnost

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

25. Član 5. stav 1. tačka c) i st. 3. i 4. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom :

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenuzakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

26. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kompatibilnost pritvora sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije uvjetovana je ispunjenjem tri uvjeta. Prvo, pritvor mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji” da je određena osoba počinila krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je ta osoba mogla počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određena osoba dovede pred „nadležnu zakonitu vlast” – što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti „zakonit“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud (VV), Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186. s daljnjim referencama).

27. Nadalje, član 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da je osoba lišena slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih osoba. Poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Osnovana sumnja da je osoba lišena slobode počinila krivično djelo za koje se tereti predstavlja conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Stevan Petrović protiv Srbije, presuda od 20. aprila 2021. godine, predstavke br. 6097/16 i 28999/19, tačka 144. s daljnjim referencama). Šta se može smatrati „osnovanom“ sumnjom zavisi od svih okolnosti (vidi Evropski sud, Başer i Özçelik protiv Turske, presuda od 13. septembra 2022. godine, predstavke br. 30694/15 i 30803/15, tačka 187. s daljnjim referencama). Produženi pritvor se može opravdati samo postojanjem specifičnih naznaka o stvarnom zahtjevu javnog interesa koji, bez obzira na pretpostavku nevinosti, preteže nad pravilom poštovanja slobode pojedinca (vidi, između ostalih izvora, Evropski sud Bigović protiv Crne Gore, presuda od 19. marta 2019. godine, predstavka broj 48343/16, tačka 203. s daljnjim referencama).

28. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi prilikom određivanja/produženja pritvora apelantu u osporenim rješenjima obrazložili na osnovu kojih dokaza su izveli zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo za koje se tereti u ovoj fazi postupka – istrazi. Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih odluka sadrže razloge koji bi, u smislu stavova Evropskog suda, mogli uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelant u mjerodavno vrijeme mogao počiniti krivično djelo. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelantovo lišenje slobode bilo zasnovano na „osnovanoj sumnji“ da je počinio krivično djelo. Dakle, ispunjen je prvi uvjet kompatibilnosti apelantovog pritvora u smislu člana 5. stav 1. Evropske konvencije. Budući da apelant nije problematizirao nadležnost redovnih sudova koji su mu odredili/produžili pritvor, Ustavni sud smatra da je ispunjen i drugi uvjet, tj. da mu je pritvor odredila/produžila „nadležna zakonita vlast“.

29. Kada je u pitanju zakonitost postupka za određivanje/produženje pritvora, odnosno kompatibilnost apelantovog pritvora s garancijama iz člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da je apelantu pritvor produžen na osnovu odredbi člana 197. stav (1) tač. a), b) i g) ZKPRS. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi jasno obrazložili zašto u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od apelantovog bjekstva, u prilog čemu je, osim ličnih apelantovih prilika u vezi s njegovim poslom i egzistencijalnim vezama s matičnom državom, uzeta u obzir i činjenica da je nakon kritičnog događaja iste noći obavijestio maloljetnu K. A. da planira napustiti Bosnu i Hercegovinu. Također je jasno obrazložena i koluziona opasnost u kontekstu načina izvršenja krivičnog djela, kao i opasnost da će osumnjičeni svojim boravkom na slobodi pokušati sakriti ili uništiti dokaze od odlučnog značaja, što se posebno odnosi na predmet kojim je djelo izvršeno i koji još uvijek nije pronađen. Isto tako je jasno obrazloženo i zašto u konkretnom slučaju postoji stvarna prijetnja narušavanja javnog reda u slučaju da se osumnjičeni nađu na slobodi, imajući u vidu posebno stav redovnih sudova da se nisu izmijenile okolnosti zbog kratkog proteka vremena od kritičnog događaja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža i da su redovni sudovi uzeli u obzir ne samo uznemirenost opće javnosti zbog kritičnog događaja već su i nadležne vlasti obavile razgovore kako s porodicom oštećenog tako i s lokalnim stanovništvom, iz čijih izjava, kako je zaključeno, proizlazi uznemirenost, bijes i strah za njihove porodice. Dakle, u apelantovom slučaju nije uzeta u obzir samo težina krivičnog djela i zaprijećena kazna, već i konkretne okolnosti postojanja navedenih opasnosti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da osporene odluke nisu bile stereotipno formulirane, kao i da opasnosti iz člana 197. stav (1) tač. a), b) i g) ZKPRS nisu ocijenjene in abstracto, već su potkrijepljene konkretnim činjenicama, odnosno dokazima.

30. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da razlozi redovnih sudova opravdavaju određivanje i produžavanje apelantovog pritvora i predstavljaju relevantne i dovoljne razloge od javnog interesa koji, nezavisno od pretpostavke nevinosti, pretežu nad apelantovim pravom na slobodu. Pri ocjeni opravdanosti određivanja/produženja mjere pritvora apelantu, redovni sudovi su imali u vidu s jedne strane značaj osnovnog prava na ličnu slobodu i sigurnost i s druge strane posebne okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“, te ocijenjene u vezi s konkretnim okolnostima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode o proizvoljnoj primjeni člana 197. stav (1) tač. a), b) i g) ZKPRS. Pri tome, Ustavni sud napominje da je stvar ocjene redovnih sudova da u svakom konkretnom slučaju procijene relevantne okolnosti koje mogu utjecati na nesmetano vođenje krivičnog postupka. Isto tako, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi poštovali i zahtjev „posebne revnosti“ u postupku donošenja osporenih rješenja.

31. Osim toga, suprotno apelantovim navodima, redovni sudovi u osporenim odlukama nisu propustili razmotriti može li se svrha pritvora ostvariti nekom drugom blažom mjerom za osiguranje apelantovog prisustva suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega, o čemu su također dali relevantne razloge koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnima. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da određivanje i produženje apelantovog pritvora na osnovu osporenih rješenja nije bilo „nezakonito“ i nije u suprotnosti sa standardima iz člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije.

32. U odnosu na apelantovo pozivanje na povredu člana 13. Evropske konvencije u kontekstu osporenih rješenja, Ustavni sud ukazuje da je stav 4. člana 5. Evropske konvencije lex specialis u odnosu na član 13. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Salmanov protiv Slovačke, presuda od 20. januara 2022. godine, predstavka broj 40132/16, tačka 94. s daljnjim referencama, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1306/21 od 8. jula 2021. godine, tačka 46, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, zahtjevi iz člana 13. Evropske konvencije, koji su po svom karakteru manje strogi , obuhvaćeni su članom 5. stav 4. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud primjećuje da apelantu nije bila uskraćena mogućnost pristupa „sudu“ koji bi mogao ispitati zakonitost određivanja/produženja njegovog pritvora. Također, nije mu bila uskraćena ni mogućnost izjavljivanja žalbi protiv rješenja o određivanju, odnosno produženju pritvora. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da su redovni sudovi promptno odlučivali o izjavljenim pravnim lijekovima, pri čemu su u osporenim drugostepenim rješenjima razmotreni svi apelantovi žalbeni navodi i data obrazloženja zašto oni u okolnostima konkretnog predmeta ne mogu dovesti do drugačijih odluka redovnih sudova u vezi sa zakonitošću apelantovog pritvora. Stoga, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije.

33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

Pretpostavka nevinosti

34. Ustavni sud zapaža da je apelant ukazao na kršenje pretpostavke nevinosti zbog navodne izjave načelnika nadležne policijske uprave u vezi s inkriminiranim radnjama zbog kojih mu je određen/produžen pritvor. Međutim, iako je taj navod istakao u obje apelacije, on Ustavnom sudu nije dostavio nijedan dokaz u vezi s tim tvrdnjama. Naime, apelant je naveo da mu je pretpostavka nevinosti prekršena zato što je načelnik policije izjavio da je „na dosta monstruozan svirep način izvršeno krivično djelo teško ubistvo“. Iz ovoga se zaključuje da se načelnik izjasnio o vrsti i težini počinjenog krivičnog djela, a ne o apelantovoj krivici. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju pretpostavke nevinosti, odnosno kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije neosnovani. S obzirom na ovaj zaključak, Ustavni sud smatra da apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete zbog navodnog kršenja pretpostavke nevinosti.

VII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) u vezi sa stavom 3. Evropske konvencije jer redovni sudovi nisu propustili navesti konkretne razloge kako u vezi s postojanjem činjenica koje bi uvjerile objektivnog posmatrača da je apelant mogao počiniti krivično djelo tako i u odnosu na postojanje okolnosti koje opravdavaju zaključak da bi njegovo puštanje na slobodu rezultiralo opasnostima iz člana 197. stav (1) tač. a), b) i g) ZKPRS. Također, nema kršenja ni člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije u situaciji kada apelantu nije bila uskraćena mogućnost pristupa „sudu“ i efektivnog izjavljivanja žalbi u vezi sa zakonitošću njegovog pritvora, pri čemu su razmotreni svi žalbeni navodi.

36. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da je izjavom načelnika policije kojom se izjasnio o vrsti i težini počinjenog krivičnog djela prejudicirana apelantova krivica za to djelo.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-888/24 (D. L.) | Sudska praksa | Aktio