Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3729/22 (Federacija Bosne i Hercegovine i drugi)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Državno vlasništvo
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upis u sudski registar
- Uknjižba
- Javna vlast
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o stvarnim pravima
- Ukaz o proglašenju Zakona o stvarnim pravima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3729/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. ghodine u predmetu broj AP-3729/22, rješavajući apelacije Federacije Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je:
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijele Federacija Bosne i Hercegovine i Bosna i Hercegovina protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 013792 22 Gž od 12. jula 2022. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvoapelantkinja) koju zastupa Federalno pravobranilaštvo, podnijela je 29. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 013792 22 Gž od 12. jula 2022. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom, Odjeljenje u Olovu, Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 041-0 Dn-21-000 797 od 8. februara 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-
3729/22.
2. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: drugoapelantkinja, ili zajedno, apelantkinje), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo BiH), podnijela je 26. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja navedenih u prethodnoj tački ove odluke. Apelacija je zavedena pod brojem AP-4035/22. Spajanje predmeta
3. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je odlučio da, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, spoji predmete br. AP-3729/22 i AP-4035/22 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-
3729/22.
Činjenice predmeta u kojem su donesena osporena rješenja
4. Na osnovu zahtjeva ŠIP „Stupčanica“ d. d. Olovo u stečaju (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), rješenjem Općinskog suda od 8. februara 2022. godine dozvoljen je otpis nekretnina iz starog zemljišnoknjižnog uloška, kako slijedi: katastarska čestica označena kao „pašnjak“, poslovna zgrada u privredi i pomoćna zgrada u privredi (u daljnjem tekstu: prva kč), katastarska čestica označena kao pomoćna zgrada u privredi (u daljnjem tekstu: druga kč) i katastarska čestica označena kao stambeno-poslovna zgrada, pomoćna zgrada u privredi, „njiva“ i zemljište uz privrednu zgradu (u daljnjem tekstu treća kč, ili, sve zajedno: sporne nekretnine), dotadašnje pravo raspolaganja u korist podnosioca zahtjeva sa dijelom 1/1, te upis spornih nekretnina u novi zemljišnoknjižni uložak (stav I izreke rješenja). Dozvoljena je uknjižba prava vlasništva na spornim nekretninama u korist podnosioca zahtjeva sa dijelom 1/1 (stav II izreke rješenja). Odbijen je zahtjev za uknjižbu prava vlasništva pretvorbom/promjenom prava raspolaganja u pravo vlasništva u korist podnosioca zahtjeva na drugim parcelama preciziranim u rješenju (u daljnjem tekstu: druge parcele), na kojima je podnosilac zahtjeva takođe upisan kao nosilac prava raspolaganja sa dijelom 1/1 (stav III izreke rješenja).
5. Općinski sud je u izreci navedenog rješenja konstatovao, između ostalog, da rješenje donosi na osnovu odredaba čl. 338. i 341. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP). Dalje, sud je naveo da je utvrdio da su u odnosu na sporne nekretnine ispunjeni uslovi za uknjižbu u smislu navedenih odredaba ZSP-a, te člana 43. stav (1) Zakona o zemljišnim knjigama (u daljnjem tekstu: ZZK). Međutim, kako je to sud dalje obrazložio, u odnosu na druge parcele nisu ispunjeni uslovi za uknjižbu s obzirom na to da su druge parcele šumsko zemljište, pa bi uknjižba bila suprotna članu 32. Zakona o šumama Zeničko-dobojskog kantona.
6. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 12. jula 2022. godine odbijene su žalbe apelantkinja izjavljene protiv prvostepenog rješenja u odnosu na st. I i II izreke tog rješenja i prvostepeno rješenje je potvrđeno.
7. U obrazloženju, sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi da je povrijeđeno načelo kontradiktornosti propisano članom 5. Zakona o parničnom postupku. Naime, kako je to Kantonalni sud obrazložio, u zemljišno knjižnom postupku značaj načela kontradiktornosti je smanjen pošto postoji interes samo jedne stranke i nema međusobno suprotstavljenih interesa. Međutim, sud je istakao da prvostepeni sud svakako nije odstupio od tog načela jer je apelantkinjama omogućio učestvovanje u postupku. Dalje, sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi da je prvostepeni sud pogrešno primijenio odredbe člana 2. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja). Naime, sud je obrazložio da je Općinski sud istakao da je tom odredbom propisano da se smatra da je raspolaganje državnom imovinom direktni ili indirektni prenos vlasništva. U vezi sa tim, sud je konstatovao da donošenjem osporenog rješenja nije došlo do raspolaganja državnom imovinom direktnim ili indirektnim prenosom prava vlasništva. Naime, iz spisa predmeta proizilazi da je pravo raspolaganja na spornim nepokretnostima bilo upisano u korist podnosioca zahtjeva sa dijelom 1/1. Takođe, sud je istakao da pretvorba prava prema članu 338. ZSP-a ne predstavlja raspolaganje, nego pretvorbu po sili zakona prava određenog subjekta iz jednog, u drugo pravo, pod zakonom propisanim uslovima koji su ispunjeni u ovom slučaju. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je naveo da je bespredmetno pozivanje drugoapelantkinje na odluku Ustavnog suda donesenu u predmetu broj U-4/21, kojom je odlučeno o zahtjevu za ocjenu ustavnosti Zakona o šumama Republike Srpske, te je bespredmetno i pozivanje prvoapelantkinje na odluku Ustavnog suda donesenu u predmetu broj AP-1080/18.
8. Prvoapelantkinja tvrdi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, prvoapelantkinja zapravo ponavlja navode koje je isticala u žalbi protiv prvostepenog rješenja. Naime, ukazuje na povredu načela kontradiktornosti i proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Dalje, prvoapelantkinja tvrdi da joj nije omogućeno da učestvuje u prvostepenom postupku i da sporne nekretnine predstavljaju državnu imovinu u smislu odredaba Zakona o zabrani raspolaganja, te da u skladu odredbama tog zakona i ZZK-a u konkretnom slučaju nije moglo biti uknjiženo pravo vlasništva u korist podnosioca zahtjeva. Takođe, u vezi sa statusom državne imovine, poziva se na odluke Ustavnog suda donesene u predmetima br. U-1/11, U/8/19 i U4/21.
9. Drugoapelantkinja smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena ista prava na koja se pozvala i prvoapelantkinja, te ponavlja iste navode u vezi sa primjenom materijalnog prava. Relevantni propisi
10. Zakon o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH“, br. 66/13, 100/13, 32/19 - OUS FBiH i 94/20 - Rješenje US FBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH“, br. 66/13 i 100/13) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
1. Pretvorba društvenog vlasništva
Član 338.
Pretvorba prava korištenja, ili upravljanja ili raspolaganja (1) Ako posebni zakonom nije određeno drugačije pravo upravljanja ili korištenja ili raspolaganja kao osnovna prava na stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu koje do stupanja na snagu ovog zakona nije postalo vlasništvo druge osobe, danom stupanja na snagu ovog zakona pretvaraju se u pravo vlasništva njihovog dosadašnjeg nosioca odnosno njegovog pravnog sljednika, ako te stvari mogu biti predmet prava vlasništva. (2)Za upise prava upravljanja ili korištenja ili raspolaganja na stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu, koji su provedeni u zemljišnim knjigama do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatra se da su upisi prava vlasništva, ako društveno vlasništvo nije pretvoreno u vlasništvo druge osobe, koja je ovlaštena ishoditi uknjižbu svoga prava. (3)Pravo upravljanja ili korištenja ili raspolaganja na stvari u društvenom odnosno državnom vlasništvu postalo je pretvorbom vlasništvo pravnog sljednika dotadašnjega nosioca prava upravljanja odnosno korištenja ili raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako je po nekom pravnom osnovu postalo vlasništvo druge osobe a posebnim zakonom nije određeno drugačije. (4)Odredbe ovog zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu primjenjuju se i na pravne sljedbenike nosioca tih prava.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud primjećuje da je apelantkinja nosilac javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna preduzeća kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i iz Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15., te AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28., objavljene na www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenjivi standardi su isti.
15. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud slijedi i prilikom ispitivanja apelacija nosilaca javne vlasti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
16. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
17. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelantkinja, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali relevantne i dovoljne razloge za zaključak da su ispunjeni uslovi za uknjižbu prava vlasništva na spornim nekretnima u korist podnosioca zahtjeva, koji je na njima imao uknjiženo pravo raspolaganja. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio zašto se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. To obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, niti „očigledno nerazumnim“. Naime, iz osporenih odluka proizlazi da je prema zemljišnoknjižnom izvatku prva parcela, označena kao „pašnjak, poslovna zgrada u privredi i pomoćna zgrada u privredi“, a da je treća parcela označena kao „stambeno-poslovna zgrada, pomoćna zgrada u privredi, njiva i zemljište uz privrednu zgradu“. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud konstatuje da, iako je dio prve parcele označen kao „pašnjak“, a dio treće parcele označen kao „njiva“, da te dvije parcele kao jedno zemljišnoknjižno tijelo faktički predstavljaju izgrađene parcele za potrebe zgrada u privredi, odnosno da faktički ne predstavljaju poljoprivredno zemljište. S obzirom na to, ne radi se o poljoprivrednom zemljištu na kojem se, prema praksi Ustavnog suda, ne može steći pravo vlasništva na osnovu odredaba čl. 338. i 343. stav (2) ZSP-a (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-368/21 od 5. oktobra 2022. godine, tač. 27. i 28, sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud naglašava da su redovni sudovi odbili uknjižbu prava vlasništva podnosioca zahtjeva na nekretninama za koje su utvrdili da predstavljaju šumsko zemljište.
18. S obzirom na to da su osporene odluke zasnovane na odredbama člana 338. ZSP-a, Ustavni sud podsjeća da je, odlučujući u predmetu apstraktne nadležnosti, utvrdio da je odredba člana 324. stav (1) Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske, koja je sadržajno identična odredbi člana 338. stav (1) ZSP-a, u saglasnosti sa čl. I/1., .III/3.b) i .IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-4/20 od 26. marta 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već razmatrao i pitanje pretvorbe prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja u pravo vlasništva na osnovu odredbe člana
338. ZSP-a (vidi, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4182/20 od 11. maja 2022. godine, tač. 30. i 31, sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u toj odluci podržao stav redovnih sudova da se, u činjenično uporedivim okolnostima, ne radi o raspolaganju državnom imovinom, već da se radi o transformaciji predlagačevog prava raspolaganja u pravo vlasništva na osnovu odredbe člana 338. [ZSP-a]“ (tačka 35. navedene odluke). Osim toga, Ustavni sud ne zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na štetu apelantkinja. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
19. Apelantkinje su se pozvale i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
20. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinja pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman