Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1503/22 (A. H.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Eksproprijacija
  • Kamata
  • Naknada
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1503/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-1503/22, rješavajući apelaciju Adila Habibovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adila Habibovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 034971 22 Gž od 24. marta 2022. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Adil Habibović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čajniča, kojeg zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnio je 28. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 P 034971 22 Gž od 24. marta 2022. godine.

2. Apelant je podnio tužbu Osnovnom sudu u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv JP „Putevi Republike Srpske“ Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate naknade za oduzeto zemljište.

3. Presudom Osnovnog suda broj 94 0 P 034971 21 P od 1. decembra 2021. godine obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade po osnovu izvršene faktičke eksproprijacije za zauzeto zemljište, uništena stabla i uništenu ogradu isplati određene novčane iznose, sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 1. januara 1996. godine pa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

4. Presudom Okružnog suda broj 94 0 P 034971 22 Gž od 24. marta 2022. godine djelimično je uvažena žalba tuženog i preinačena je prvostepena presuda u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati tako što je zakonska zatezna kamata dosuđena od 1. decembra 2021. godine pa do isplate. U preostalom dijelu odbijena je žalba tuženog i potvrđena je prvostepena presuda. Okružni sud je u obrazloženju presude naveo da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da je pravni prednik tuženog (Republička direkcija za puteve Republike Srpske) prilikom izgradnje javnog puta trajno zauzeo dio apelantovih nekretnina (u daljnjem tekstu: eksproprirane nekretnine). Utvrđeno je da prethodno nije proveden postupak eksproprijacije, odnosno da apelantu nije isplaćena novčana naknada za eksproprirane nekretnine, te da se radilo o faktičkoj eksproprijaciji. Na osnovu nalaza i mišljenja vještakā građevinske, geodetske i poljoprivredne struke identificirane su eksproprirane nekretnine, te su utvrđeni iznosi na ime naknade za faktičku eksproprijaciju nekretnina. U odnosu na odluku o toku zakonske zatezne kamate, Okružni sud je ukazao na odredbe čl. 277. i 324. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) kojima je propisana obaveza dužnika da plati zateznu kamatu, kao i kada dužnik pada u docnju. Također, Okružni sud je ukazao da, prema shvatanju Vrhovnog suda Republike Srpske, obaveza korisnika da ranijem vlasniku isplati naknadu za faktičku eksproprijaciju nekretnina dospijeva tek nakon što se naknada odredi u smislu člana 148. Zakona o vanparničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZVP). U vezi s tim, Okružni sud je zaključio, suprotno stavu prvostepenog suda, da tuženi ne može biti u docnji sve do dospjelosti njegovih novčanih obaveza. Budući da je obaveza tuženog određena prvostepenom presudom, tj. 1. decembra 2021. godine, Okružni sud je zaključio da se početak toka zakonske zatezne kamate može računati tek od tog dana.

5. Apelant navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u suštini osporava odluku o početku toka zakonske zatezne kamate navodeći da je Okružni sud pogrešno primijenio odredbu člana 148. ZVP-a. Ističe da je zakonsku zateznu kamatu, u smislu odredbe člana

277. ZOO-a, trebalo dosuditi od dana gubitka posjeda na ekspropriranim nekretninama, a ne od dana donošenja prvostepene presude.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43 i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

8. U vezi s apelantovim navodima koji se u suštini tiču primjene materijalnog i procesnog prava , Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP- 4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZVP-a i ZOO-a, u obrazloženju osporene odluke dao dovoljna i relevantna obrazloženja kako o činjeničnim tako i o pravnim zaključcima, zbog čega se ne može zaključiti da su takva utvrđenja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud posebno obrazložio pitanje početka toka zatezne kamate u slučaju faktičke eksproprijacije, odnosno da se kamate računaju nakon dospjelosti novčane obaveze korisnika eksproprijacije. Također, apelant ne navodi niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje. Osim toga, apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao pitanje početka toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos na ime naknade zbog eksproprijacije nekretnina (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1013/16 od 29. novembra 2018. godine , tačka 39. s referiranjem na drugu praksu, te odluke o dopustivosti br. AP-2248/22 od 5. oktobra 2022. godine i AP-2249/22 od 2. novembra 2022. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U tim predmetima Ustavni sud je podržao stav redovnih sudova da se sporno pravno pitanje ne rješava kroz institut naknade štete, već kao naknada za izvršenu faktičku eksproprijaciju nekretnina apelanata. Stoga zakonska zatezna kamata na dosuđenu novčanu naknadu teče od dana donošenja prvostepene presude kojom je prvi put utvrđena novčana obaveza tuženog (ibid., AP-1013/16, tačka 42).

10. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ničega što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1503/22 (A. H.) | Sudska praksa | Aktio