Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1811/22 (G. Đ.)

Odluka donesena 14. 11. 2024.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Proporcionalnost
  • Izvršni postupak
  • Isplata duga
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Penzija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1811/22

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 11. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1811/22, rješavajući apelaciju Grozdane Đokić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 14. novembra 2024. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Grozdane Đokić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 90 0 I 054429 22 Gž od 16. februara 2022. godine u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Grozdane Đokić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 90 0 I 054429 22 Gž od 16. februara 2022. godine u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Grozdana Đokić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Donjih Žabara, koju zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnijela je 20. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 90 0 I 054429 22 Gž od 16. februara 2022. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Šamcu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Lazara Stanišića (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) zatraženo je 18. i 20. septembra 2023. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud je 22. septembra 2023. godine dostavio odgovor na apelaciju. Osnovni sud i tražilac izvršenja nisu dostavili odgovore u ostavljenom roku. Odgovor na apelaciju je 25. decembra 2023. godine dostavljen apelantici na izjašnjenje. Apelantica u ostavljenom roku nije dostavila izjašnjenje na odgovor na apelaciju. Na traženje Ustavnog suda, Osnovni sud je 20. juna i 15. jula 2024. godine dostavio traženu dokumentaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Tražilac izvršenja je Osnovnom sudu u Modriči podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne sudske presude kao izvršne isprave protiv apelantice kao izvršenika radi naplate duga po osnovu regresa u iznosu od 14.800,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog i izvršnog postupka. Predloženo je izvršenje na penziji pljenidbom jedne polovine iznosa apelanticine penzije i njenom isplatom na račun tražioca izvršenja, do isplate cjelokupnog potraživanja.

6. Osnovni sud u Modriči je Rješenjem o izvršenju broj 86 0 I 054429 20 I od 24. augusta 2020. godine, koje je ispravljeno rješenjem od 25. oktobra 2021. godine, odredio predloženo izvršenje. Nakon početka rada Osnovnog suda, predmet je presigniran u rad tom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 90 0 I 054429 21 I 2 od 24. novembra 2021. godine odbijen je apelanticin prigovor protiv rješenja o izvršenju i rješenje o izvršenju u cijelosti održano na snazi. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je zakazao ročište radi raspravljanja o navodima iz apelanticinog prigovora, a da se apelanticin punomoćnik podneskom izjasnio u pogledu ročišta i predložio da se održi u njegovoj odsutnosti. Dalje je naveo da je odbio apelanticin prigovor jer je njena obaveza prema tražiocu izvršenja utvrđena pravosnažnom sudskom presudom. U vezi s tim je obrazloženo da je apelantica navode koji se odnose na nastanak njene obaveze radi isplate duga mogla da istakne u redovnom sudskom postupku koji je prethodio donošenju izvršne isprave. Osnovni sud je ocijenio paušalnim i nedokazanim apelanticine navode da se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji i da joj je penzija jedini izvor prihoda, kao i da će o tome dostaviti dokaze u nastavku postupka. Istaknuto je da apelantica nije pružila dokaze o navedenom iako je tokom postupka imala tu mogućnost.

8. Rješenjem Okružnog suda broj 90 0 I 054429 22 Gž od 16. februara 2022. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno rješenje Osnovnog suda. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da apelantica u žalbi ne iznosi osnovane žalbene prigovore, niti prilaže dokaze koji bi ukazivali na to da je izvršna isprava izgubila svoju djelotvornost. Stoga je potvrdio rješenje Osnovnog suda kao pravilno i zakonito.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

9. Apelantica navodi da joj je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelantica tvrdi da ostvaruje minimalna penzijska primanja i da bi uskraćivanjem jedne polovine njenih primanja ostala bez mogućnosti da održi svoju egzistenciju. Dalje tvrdi da je stav Ustavnog suda iz Odluke o privremenoj mjeri broj AP-1955/19 pravni standard, odnosno da se sudovi trebaju suzdržavati od provođenja izvršenja ako bi se „provođenjem izvršnih radnji u predmetnom postupku apelantu mogla prouzrokovati šteta koja bi se teško mogla popraviti“. Stoga smatra da je Osnovni sud prije donošenja rješenja o prigovoru bio dužan raspraviti odnosno utvrditi uvjete u kojima apelantica živi, njene stambene, porodične i zdravstvene prilike, mogućnost ostvarivanja dodatnih prihoda te obaveze prema trećim licima. Također je trebao utvrditi da li apelantica od svojih primanja može kupiti osnovne životne namirnice, lijekove i platiti režijske troškove, te da li bi odbijanjem jedne polovine njenih primanja bila onemogućena u održavanju vlastite egzistencije.b)Odgovor na apelaciju

10. Okružni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri činjeničnim i pravnim zaključcima iz obrazloženja osporene odluke. Ističe da je primijenio relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava i argumentirano se izjasnio o svim apelanticinim relevantnim prigovorima. Smatra da osporenom odlukom nisu prekršena apelanticina prava zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17, 60/17, 115/17, 58/18 i 66/18)

Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenom glasilu na srpskom jeziku, ali lektoriran na službene jezike u Bosni i Hercegovini, koji u relevantnom dijelu glasi:

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja

Član 8. (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu. (2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja, sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja. (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Ograničenje izvršenja

Član 138. (1) Izvršenje na plaći, naknadi umjesto plaće, naknadi za skraćeno radno vrijeme i naknadi zbog umanjenja plaće i penzije, primanja po osnovu naknade zbog tjelesnog oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanja po osnovu socijalne pomoći, primanja po osnovu privremene nezaposlenosti, primanja po osnovu dodatka na djecu, primanja po osnovu stipendije i pomoći učenicima i studentima i nadoknada za rad osuđenika može se sprovesti do iznosa od jedne polovine. (2) Ograničenja izvršenja na novčanim potraživanjima izvršenika iz stava 1. ovog člana primjenjuju se samo ako potraživanja ne prelaze 1.000 KM mjesečno. Na dijelu potraživanja koji prelazi 1.000 KM mjesečno, izvršenje se može sprovesti do iznosa od dvije trećine potraživanja.

VI.Dopustivost i meritum

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.a)Dopustivost u odnosu na pravo na pravično suđenje

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka

h) Pravila Ustavnog suda.

15. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.

17. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantica ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se sprovodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ).

18. U konkretnom slučaju, osporeno rješenje je doneseno u izvršnom postupku na osnovu pravosnažne i izvršne sudske presude. U vezi s tim, te imajući u vidu i apelacione navode kojima se, u suštini, ne osporava postojanje obaveze prema tražiocu izvršenja, Ustavni sud smatra da u konkretnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „apelanticina nova građanska prava i obaveze“, već da su ona ranije utvrđena izvršnom ispravom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-

2984/23 od 30. maja 2024. godine, tačka 6, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelantica kao izvršenik ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.b)Dopustivost u odnosu na pravo na imovinu

20. U odnosu na apelanticine navode o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud utvrđuje da apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odnosno da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Pravo na imovinu

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

22. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

23. Apelantica navodi da određivanje izvršenja na jednoj polovini njene penzije predstavlja pretjeran teret za nju i da je time ugrožena njena egzistencija.

24. U vezi s tim, Ustavni sud smatra svrsishodnim podsjetiti da je u svojoj praksi već razmatrao apelacije koje su pokretale pitanje da li je određivanje izvršenja na apelantovoj penziji proporcionalno cilju koji se htio postići izvršenjem. Tako je Ustavni sud u Odluci broj AP-3381/14 od 23. januara 2015. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) utvrdio kršenje apelantovog prava na imovinu zbog neproporcionalnog miješanja u to pravo. Naime, Ustavni sud je zaključio da je na apelanta, koji je kao jamac preuzeo dug od dužnika, provođenjem izvršenja stavljen pretjeran teret kojim je narušen pravičan balans između javnog i apelantovog interesa, što je suprotno standardima zaštite prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, Ustavni sud je u Odluci broj AP-2183/16 od 11. septembra 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da postoji kršenje prava na imovinu kada su redovni sudovi propustili da ispitaju da li je, u svjetlu apelanticinih ličnih prilika za koje je dostavila dokaze, izvršeno miješanje zadovoljilo princip proporcionalnosti. Međutim, u Odluci broj AP-2690/17 od 11. oktobra 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) Ustavni sud je zaključio da provođenjem izvršenja koje je određeno zapljenom jedne polovine penzije na apelanticu nije stavljen pretjeran teret koji narušava pravičan balans između javnog i apelanticinog interesa. Naime, apelantica se podizanjem kredita svjesno dovela u poziciju da ugovorom preuzete obaveze ne može izmirivati na drugi način osim uspostavljanjem založnog prava na primanja koja ostvaruje, čega je morala biti svjesna prije podizanja kredita (tačka 35. navedene odluke). U Odluci broj AP-4619/20 od 7. septembra 2022. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) Ustavni sud je ukazao da su redovni sudovi odredili provođenje izvršenja na jednoj trećini apelanticine penzije, cijeneći odredbu člana 138. stav 1. ZIP-a i životne, socijalne i imovinske okolnosti apelantice i lica iz njenog domaćinstva. Slijedom toga, Ustavni sud je ocijenio da je određivanjem izvršenja pljenidbom jedne trećine apelanticine penzije uspostavljena pravična ravnoteža između zahtjeva za zaštitu apelanticinog prava i zahtjeva tražioca izvršenja (tač. 47. i 48. navedene odluke).

25. Imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud smatra nespornim da se i u konkretnom slučaju radi o apelanticinoj imovini i da je osporenim rješenjem kojim je određeno izvršenje zapljenom jedne polovine penzije došlo do miješanja u apelanticinu imovinu. Osim toga, kako proizlazi iz obrazloženja osporenih odluka, miješanje je zasnovano na relevantnim odredbama ZIP-a, koje su navedene u poglavlju „XII – Izvršenje na novčanim potraživanjima izvršenika“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je članom 138. ZIP-a, kojim su regulirana ograničenja izvršenja, propisano da se izvršenje, između ostalog i na penziji, „može sprovesti do iznosa od jedne polovine“ (vidi tačku 11. ove odluke). Stoga proizlazi da je miješanje u apelanticino pravo na imovinu zasnovano na zakonu.

26. Dalje, Ustavni sud smatra da je osporeno rješenje doneseno u javnom interesu, koji se zasniva na pravu tražilaca izvršenja da u izvršnom postupku namire svoja potraživanja utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

2690/17 od 11. oktobra 2017. godine, tačka 33, dostupna na www.ustavnisud.ba).

27. S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da je miješanje u apelanticino pravo na imovinu bilo zakonito i u javnom interesu, Ustavni sud treba dalje utvrditi da li je u konkretnom slučaju uspostavljena pravična ravnoteža između apelanticinog prava i općeg interesa.

28. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelantica u toku postupka sudu nije pružila dokaze o teškoj materijalnoj situaciji i da joj je penzija jedini izvor prihoda. Štaviše, Osnovni sud je zakazao ročište radi raspravljanja o navodima iz apelanticinog prigovora, ali je apelanticin punomoćnik predložio da se održi u njegovoj odsutnosti (vidi tačku 7. ove odluke). Pri tome proizlazi da apelantica, iako je to navela u prigovoru, ni u daljnjem toku postupka nije dostavila dokaz na te okolnosti. Osim toga, apelantica ni u apelaciji nije detaljnije obrazložila i pružila dokaze o svojoj teškoj materijalnoj situaciji, odnosno o visini penzije, opterećenju na penziji, drugim finansijskim obavezama i slično. S druge strane, Ustavni sud podsjeća da se u kontekstu proporcionalnosti, pored apelanticinog, uzima u obzir i interes tražioca izvršenja koji u konkretnom slučaju potražuje uplatu na osnovu pravosnažne i izvršne sudske presude (op. cit., AP-4619/20, tačka 48). Stoga, u okolnostima konkretnog predmeta, imajući u vidu da je potraživanje tražioca izvršenja zasnovano na pravosnažnoj i izvršnoj sudskoj odluci i u nedostatku bilo kakvih dokaza o apelanticinoj teškoj materijalnoj situaciji, Ustavni sud smatra da je određivanjem izvršenja pljenidbom jedne polovine penzije, suprotno apelacionim navodima, uspostavljena pravična ravnoteža između zahtjeva za zaštitu apelanticinog prava i zahtjeva tražioca izvršenja, odnosno da nije narušen princip proporcionalnosti između apelanticinog prava na imovinu i legitimnog cilja koji se želi postići.

29. U vezi s apelanticinim pozivanjem na stav iz Odluke Ustavnog suda o privremenoj mjeri broj AP-1955/19, Ustavni sud napominje da ju je imao u vidu prilikom donošenja ove odluke, ali da ona, u datim okolnostima, ni na koji način ne utječe na drugačiju odluku u apelanticinom slučaju.

30. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije prekršeno apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je sud, u nedostatku dokaza o apelanticinoj teškoj materijalnoj situaciji, odredio izvršenje pljenidbom jedne polovine njene penzije, čime je uspostavljena pravična ravnoteža između apelanticinog prava na imovinu i legitimnog cilja koji se miješanjem u njeno pravo želio postići, o čemu su sudovi dali dovoljna i jasna obrazloženja.

32. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. U skladu sa članom 43. stav (1) Pravila Ustavnog suda, predsjednica Ustavnog suda Seada Palavrić je dala izjavu o neslaganju.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1811/22 (G. Đ.) | Sudska praksa | Aktio