Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1932/24 (Društvo za upravljanje investicionim fondovima „Kristal Invest“ a.d. Banjaluka i druge)
Odluka donesena 27. 02. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1932/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-1932/24 , rješavajući apelaciju koju je podnijelo Društvo za upravljanje investicionim fondovima „Kristal Invest“ a.d. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijelo Društvo za upravljanje investicionim fondovima „Kristal Invest“ a.d. Banjaluka protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Rs 258228 23 Rev 2 od 14. februara 2024. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Društvo za upravljanje investicionim fondovima „Kristal Invest“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nebojša Milanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 7. maja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Rs 258228 23 Rev 2 od 14. februara 2024. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio pravno dejstvo i izvršnost Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 258228 21 Rsž 2 od 24. januara 2022. godine.
2. U postupku, koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj 71 0 Rs 258228 22 Rev od 5. aprila 2023. godine, obavezan je apelant da tužitelju (J. V.), na ime potraživanjā iz radnog odnosa, isplati novčane iznose zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve pobliže navedeno u izrekama nižestepenih presudā.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 Rs 258228 21 Rsž 2 od 7. novembra 2023. godine, po apelantovom prijedlogu, ispravljena je presuda tog suda od 24. januara 2022. godine tako što u dijelu izreke tē presude (pasus 2. alineja 1. red 3.) iza riječi tužilac umjesto naznake „ostvario i poslodavca“ treba da stoji „ostvario kod poslodavca“, kao i u dijelu izreke tē presude (pasus 2. podstav 2.) gdje u zagradi stoji „stav 2. i 4. izreke“ treba da stoji „stav 2. i 6. izreke“.
4. Rješenjem Vrhovnog suda od 14. februara 2024. godine odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda od 7. novembra 2023. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da revizija nije dopuštena protiv rješenja o ispravci presude, odnosno da u konkretnom slučaju nije izjavljena protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen u smislu odredbe člana 254. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naročito ističe da drugostepeni sud, u rješenju o ispravci presude, nije u cijelosti postupio po njegovom prijedlogu. U vezi s tim, naveo je da taj sud nije ispravio presudu u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama. Slijedom toga, ističe da mu je uslijed takvog propusta redovnog suda nametnuta obaveza da dva puta plati isti dug.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda, odlučivalo o procesnim pitanjima, tj. procesnoj dopustivosti revizije, te o apelantovom „prijedlogu za ispravku presude“. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je u parničnom postupku, koji je okončan presudom Vrhovnog suda od 5. aprila 2023. godine, utvrđena apelantova obaveza da tužitelju plati i zakonske zatezne kamate, dok se rješenjem o ispravci presude ne utvrđuju „nova i posebna“ građanska prava u odnosu na pravosnažnu presudu donesenu u parničnom postupku (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-5840/18 od 27. februara 2019. godine i AP-2977/16 od 19. aprila 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima, te su stoga i apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić