Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2216/24 (M. V.)
Odluka donesena 14. 11. 2024.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Pritvor
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2216/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 11. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 14. novembra 2024. godine, u predmetu broj AP-2216/24, rješavajući apelaciju Miodraga Vučena, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (4), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Miodrag Vučen protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 K 124522 24 Kž od 8. maja 2024. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 K 124522 24 Kv od 25. aprila 2024. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Miodrag Vučen (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Marko Mikeš, advokat iz Banjaluke, podnio je 23. maja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 K 124522 24 Kž od 8. maja 2024. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 K 124522 24 Kv od 25. aprila 2024. godine.
2. Apelantu je Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 K 124522 24 Kpp 2 od 10. aprila 2024. godine određen pritvor u trajanju od jednog mjeseca. Nakon isteka tog roka, Osnovni sud je Rješenjem broj 85 0 K 124522 24 Kv od 25. aprila 2024. godine apelantu produžio pritvor za dva mjeseca zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207 stav 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i postojanja posebnih razloga propisanih članom 197 stav (1) tač. b) i v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Određeno je da pritvor može trajati najduže do 9. jula 2024. godine ili do drugačije odluke suda.
3. Osnovni sud je u obrazloženju naveo da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio navedeno krivično djelo. Navedeno je da ta sumnja proizlazi iz materijalnih dokaza prikupljenih tokom dotadašnje istrage, uključujući i naredbu za pretres vozila, zapisnik o pretresu vozila, te potvrde o pretresu vozila i privremenom oduzimanju predmeta. Iz dokaza proizlazi da je kod apelanta pronađena veća količina droge u paketićima, što ukazuje da je droga namijenjena daljnjoj distribuciji i prodaji. Sud je obrazložio da iz tih dokaza proizlazi da je apelant 8. aprila 2024. godine radi prodaje i sticanja protivpravne imovinske koristi prenosio jedan paketić ukupne bruto mase 1,16 grama „sa sadržajem bijele praškaste materije koja po svojim karakteristikama asocira na opojnu drogu kokain“. Takođe, apelant je prenosio i pet paketa ukupne bruto mase 2,964 kilograma „sa sadržajem zelene biljne materije koja po izgledu i morfološkim karakteristikama asocira na opojnu drogu marihuanu“.
4. U odnosu na postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS, Osnovni sud je utvrdio da je ispunjen objektivni uslov jer je propisana kazna za krivično djelo za koje se apelant sumnjiči od jedne do deset godina zatvora. Sud je zaključio da postoje i posebne okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant boravkom na slobodi mogao da ponovi krivično djelo. Te okolnosti uključuju činjenicu da se apelant sumnjiči da je djelo počinio noću, u tajnosti. Sud je istakao da su tokom pretresa apelantovog vozila pronađene dvije vrste droge, koja je bila upakovana u male paketiće i skrivena u vozilu. Ta okolnost, kao i način pakovanja droge ukazuju na apelantovu namjeru i odlučnost u vršenju krivičnog djela. Stoga je sud ocijenio da, nezavisno od činjenice da apelant ranije nije osuđivan, postoji realna mogućnost da bi on boravkom na slobodi mogao da ponovi krivično djelo. Osim toga, Osnovni sud je istakao da postoji i pritvorski razlog iz člana 197 stav 1 tačka b) ZKPRS (koluziona opasnost), što je posebno obrazložio.
5. Sud je razmotrio mogućnost eventualnog izricanja druge mjere obezbjeđenja apelantovog prisustva u smislu čl. 181 i 196 ZKPRS, ali je zaključio da se jedino mjerom pritvora može obezbijediti uspješno i nesmetano vođenje krivičnog postupka, nezavisno od činjenice da apelant nije osuđivan i da ima bolesno dijete.
6. Okružni sud je Rješenjem broj 85 0 K 124522 24 Kž od 8. maja 2024. godine djelimično uvažio žalbe apelantovih branilaca i rješenje Osnovnog suda od 25. aprila 2024. godine preinačio tako što je apelantu pritvor produžio samo po osnovu iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS. U preostalom dijelu prvostepeno rješenje je potvrđeno. Okružni sud je ocijenio da obrazloženje prvostepenog rješenja sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, uključujući i postojanje osnovane sumnje i razloge za postojanje iteracijske opasnosti, koje je ponovio i taj sud. Posebno, Okružni sud je istakao da je apelant radi prodaje držao veće količine supstance koja svojim karakteristikama asocira na opojne droge marihuanu i kokain. Radi se o opojnim drogama čije držanje građanima nije dozvoljeno. Kada se to poveže sa činjenicom da je apelant nezaposlen i porodični čovjek s povremenim, sezonskim primanjima, koji ima dugotrajne medicinske troškove zbog člana porodice, postoji opravdana bojazan da bi apelant, ako bi bio na slobodi, nastavio s kriminalnim djelatnostima.
7. Nasuprot tome, Okružni sud je ocijenio da su osnovani žalbeni prigovori o postojanju pritvorskog osnova iz člana 197 stav 1 tačka b) ZKPRS. Slijedom toga, Okružni sud je detaljno obrazložio da se činjenice koje je prvostepeni sud utvrdio kao razlog za postojanje tog pritvorskog osnova ne mogu smatrati okolnostima koje ukazuju na postojanje koluzione opasnosti.
8. Pored toga, Okružni sud je imao u vidu da je za završetak istrage u tom predmetu neophodno sačekati rezultate dva hemijska vještačenja i vještačenje mobilnog telefona u specijalizovanim ustanovama, što zahtijeva odgovarajuće vrijeme, te da je stoga prvostepeni sud pravilno apelantu produžio pritvor za još dva mjeseca. Takođe, pravilno je Osnovni sud utvrdio da u konkretnom slučaju pritvor ne može biti zamijenjen mjerama zabrane jer se iteracijska opasnost može preduprijediti samo mjerom pritvora.
9. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d), e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6 i 7 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da nisu postojali razlozi za produženje pritvora. Ponovo je naveo da nije osuđivan i da se protiv njega ne vodi drugi krivični postupak te da stoga smatra kako ne postoje pritvorski razlozi iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS. Smatra da su prvostepeno i drugostepeno rješenje „krajnje neosnovani i krajnje neargumentovani.“ Apelant je posebno naglasio da je otac maloljetnog djeteta koje ima teških zdravstvenih problema i za čije liječenje je potreban novac, koji on ne može da obezbijedi ako se nalazi u pritvoru.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
12. Član 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
13. Iako se u konkretnom slučaju apelant pozvao na navodno kršenje prava iz člana II/3.d),
e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6 i 7 Evropske konvencije, te člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da pitanja problematizovana apelacijom u suštini pokreću samo pitanja u vezi sa članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5 Evropske konvencije.
14. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema sopstvenoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, broj predstavke 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba ), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03, dostupna na www.ustavnisud.ba).
15. Imajući u vidu apelantove navode i obrazloženja sadržana u osporenim odlukama, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog predmeta Osnovni sud prilikom produženja mjere pritvora apelantu jasno obrazložio na osnovu kojih dokaza je izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje da je on počinio krivično djelo za koje se tereti (vidi tačku 3 ove odluke). Drugostepeni sud, takođe, nije doveo u pitanje argumentaciju i zaključke prvostepenog suda u pogledu osnovane sumnje. Dakle, obrazloženja osporenih odluka sadrže razloge koji bi u smislu relevantnih standarda Evropskog suda mogli uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelant u mjerodavno vrijeme mogao da počini krivično djelo (vidi npr. Selahattin Demirtaš protiv Turske (broj 2), presuda od 22. decembra 2020. godine, predstavka broj 14305/17, tačka 314 s referisanjem na drugu relevantnu praksu Evropskog suda). Što se tiče apelantovih prigovora u odnosu na primjenu odredbe člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS (iteracijska opasnost), Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi prilikom produženja pritvora apelantu imali u vidu zakonske uslove od kojih se prvi odnosi na zaprijećenu kaznu, a drugi na postojanje naročitih okolnosti za ponavljanje krivičnog djela (vidi tač. 4 i 6 ove odluke). Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u osporenim odlukama dali odgovarajuće i valjane razloge u odnosu na postojanje iteracijske opasnosti u konkretnom slučaju. Takođe, redovni sudovi su ispitali i jasno zaključili da u konkretnom slučaju pritvor ne može biti zamijenjen mjerama zabrane, o čemu su dali dovoljne i jasne razloge (vidi tač. 6 i 9 ove odluke).
16. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić