Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4391/23 (T.Z.)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Nasilje u porodici
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4391/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. prosinca 2025. godine, u predmetu broj AP-4391/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli T. Z. i E. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: T. Z. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Pr 130428 23 Pžp od 21. septembra 2023. godine;
E. B. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 457674 24 Pžp od 3. januara 2024. godine i
T. Z. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Pr 130428 24 Pžp 2 od 29. marta 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4391/23
1. T. Z. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Šerif Nadarević advokat iz Cazina, podnio je 17. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Pr 130428 23 Pžp od 21. septembra 2023. godine.
2. Općinski sud u Bihaću je rješenjem od 31. avgusta 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću od 21. septembra 2023. godine, na osnovu odredbi čl. 28. stav (5), 35. i 36. Zakona o prekršajima, u vezi sa prekršajem iz oblasti Zakona o javnom redu i miru, apelantu izrekao zaštitnu mjeru zabrane pristupa oštećenom A. Z., njegovoj supruzi i objektima pobliže označenim u izreci u trajanju od šest mjeseci.
2. AP-741/24
3. E. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 21. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 457674 24 Pžp od 3. januara 2024. godine.
4. Općinski sud u Tuzli je rješenjem od 25. decembra 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli od 3. januara 2024. godine, na osnovu odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, apelantu izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja malodobnom B. B. B. na udaljenosti od 100 metara u trajanju od šest mjeseci.
3. AP-1771/24
5. T. Z. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Šerif Nadarević advokat iz Cazina, podnio je 23. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Pr 130428 24 Pžp 2 od 29. marta 2024. godine.
6. Općinski sud u Bihaću je rješenjem od 6. marta 2024. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću od 29. marta 2024. godine, na osnovu odredbi čl. 28. stav (5), 35. i 36. Zakona o prekršajima, u vezi sa prekršajem iz oblasti Zakona o javnom redu i miru, apelantu produžio izrečenu zaštitnu mjeru zabrane pristupa oštećenom A. Z., njegovoj supruzi i objektima pobliže označenim u izreci u trajanju od tri mjeseca.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4391/23.
Apelacioni navodi
8. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, u apelacijama AP-4391/23 i AP-1771/24 apelant se poziva na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i na povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. U vezi sa pitanjem primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije na konkretne slučajeve, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi u više navrata razmatrao pitanje da li postupak za izricanje zaštitnih mjera u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici uživa garancije člana 6. Evropske konvencije, te zaključio da se navedeni postupak ne odnosi na odlučivanje o „krivičnoj optužbi“ u smislu garancija prava na pravično suđenje (vidi, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-2813/13 od 12. februara 2014. godine, tačka 14., dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud smatra da nema razloga da se navedena praksa ne primijeni i na konkretne slučajeve. Iz navedenog slijedi da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, koji su istaknuti u predmetima AP-4391/23 i AP-1771/24, također ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Također, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, na koja se pozvao apelant u predmetima AP-4391/23 i AP-1771/24. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju prava na imovinu, također, ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman