Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1613/23 (V.I.)
Odluka donesena 27. 06. 2025.
- Disciplinski postupak
- Kazna
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1613/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj godine 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-
1613/23, rješavajući apelacije V. I., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije V. I. podnesene protiv Rješenja Direktora Kazneno-popravnog zavoda zatvorenog tipa Zenica broj 01-09-7140/22 od 2. veljače 2023. godine i Rješenja Direktora Kazneno-popravnog zavoda zatvorenog tipa Zenica broj 01-09-2087/23 od 8. svibnja 2023. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. V. I. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ermin Redžić, odvjetnik iz Zenice, podnio je 4. travnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Direktora Kazneno-popravnog zavoda zatvorenog tipa Zenica (u daljnjem tekstu: Direktor KPZ) broj 01-09-7140/22 od 2. veljače 2023. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP- 1613/23.
2. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Direktora KPZ od 2. veljače 2023. godine, apelant je oglašen krivim da je počinio disciplinski prekršaj iz članka 93. stavak (4) toč. 9., 16. i 19. Zakona o izvršavanju kaznenih sankcija u FBiH (u daljnjem tekstu: ZIKS), pa mu je izrečena uvjetna novčana kazna u iznosu od 20,00 KM s rokom kušnje od tri mjeseca. U obrazloženju osporenog rješenja Direktor KPZ je naveo da je Disciplinsko povjerenstvo za vođenje disciplinskog postupka protiv osuđenih osoba KPZ Zenica (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) cijeneći izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj vezi, pravilno utvrdilo da je apelant kod sebe imao nedozvoljene stvari tj. veću količinu duhana s ciljem preprodaje ili trampe. S obzirom na to, zaključio je da je Povjerenstvo, cijeneći olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, pravilno apelantu izreklo odgovarajuću disciplinsku kaznu.
3. Apelant, kojeg zastupa isti punomoćnik, podnio je 26. lipnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Direktora KPZ broj 01-09-2087/23 od 8. svibnja 2023. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2936/23.
4. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Direktora KPZ od 8. svibnja 2023. godine , apelant je oglašen krivim da je počinio disciplinski prekršaj iz članka 93. stavak (4) točka 6.) ZIKS, pa mu je izrečena uvjetna kazna upućivanja u samicu u trajanju od sedam dana s rokom kušnje od tri mjeseca. U obrazloženju osporenog rješenja Direktor KPZ je naveo da je Povjerenstvo cijeneći izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj vezi, pravilno utvrdilo da je apelant kod sebe imao nedozvoljene stvari tj. improviziranu napravu u obliku ampule s dvije baterije, žicom i plastičnim nosačem, koja asocira na punjač. S obzirom na to, zaključio je da je Povjerenstvo, cijeneći olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, pravilno apelantu izreklo odgovarajuću disciplinsku kaznu.
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1613/23.
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava na kažnjavanje samo na temelju zakona iz članka 7. Europske konvencije i povredu prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;
8. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje može li se disciplinski postupak koji je vođen protiv apelanta u KPZ Zenica okarakterizirati kao „kazneni postupak“ u smislu garancija prava na pravično suđenje, odnosno uživa li osporena odluka zaštitu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, odnosno članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su utvrđenom sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) uspostavljena tri kriterija, poznata kao kriteriji Engel (vidi, Engel i dr. protiv Nizozemske, odluka od 8. lipnja 1976, Serija A br. 22), koje treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja postoji li „kaznena optužba“. Prvi kriterij je razvrstavanje dijela u domaćem pravu, drugi kriterij je narav djela, te je treći kriterij narav i stupanj težine sankcije.
9. Glede prvog kriterija, pravnog razvrstavanje dijela u domaćem pravu, Ustavni sud primjećuje da ponašanja za koja su apelantu izrečene sankcije nisu formalno razvrstana kao kaznena djela u zakonodavstvu BiH, odnosno da ne predstavljaju kazneno djelo. U odnosu na prirodu djela, Ustavni sud zapaža da u konkretnim slučajevima nema izrazite ozbiljnosti, te da povrede zatvorske discipline koju je apelant počinio predstavlja isključivo pitanje interne discipline u zatvoru. Konačno, glede stupnja težine sankcije, Ustavni sud ukazuje da je apelantu izrečena uvjetna novčana kazna, odnosno uvjetna kazna upućivanja u samicu. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da su apelantu izrečene uvjetne kazne, koje se neće izvršiti ukoliko apelant u razdoblju od tri mjeseca ne počini novi disciplinski prekršaj. Zatim, Ustavni sud zapaža da je apelantu izrečena razmjerno mala novčana kazna, koja i kad bi se izvršila ne doseže razinu koja bi je činila „kaznenom sankcijom“ (vidi, mutatis mutandis, Žugić protiv Hrvatske, presuda od 31. svibnja 2011. godine, predstavka broj 3699/08, točka 68.). Osim toga, Ustavni sud ukazuje da sankcijom upućivanja u samicu nije produljeno vrijeme koje će apelant provesti u zatvoru, te da zbog toga nema za posljedicu dodatno lišavanje apelantove slobode, već samo pogoršanje uvjeta njegovog zatvaranja. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da niti ova sankcija nema stupanj težine da bi se mogla smatrati „kaznenom sankcijom“ (vidi, Toth protiv Hrvatske, odluka od 6. studenog 2012. godine, predstavka broj 49635/10, točka 38.). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U vezi s apelantovim navodom o povredi članka 7. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je ustanovljenoj praksi Europskog suda, pojam „kaznenog dijela“ u članku 7. Europske konvencije blisko povezan sa značenjem pojma „kaznena optužba“ iz članka 6. Europske konvencije (vidi Europski sud, Dogan i drugi protiv Turske, odluka od 29. lipnja 2004. godine, predstavka broj 8803-
8811/02). Stoga, Ustavni sud ukazuje da članak 7. Europske konvencije nije primjenljiv na one postupke u kojima se ne utvrđuje „kaznena optužba“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Budući da je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i apelantovi navodi o povredi članka 7. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, kao akcesornoga prava, u vezi s pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman