Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2397/24 (M. Ž.)
Odluka donesena 27. 11. 2025.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Zakonito hapšenje po presudi suda
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Nasilje u porodici
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2397/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 11. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine, u predmetu broj AP-2397/24 , rješavajući apelaciju Marka Živkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Marko Živković protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 024730 24 Kž od 14. maj 2024. godine zbog toga što je očigledno (prima facie)neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Živković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dino Dabić advokat iz Orašja, podnio je 5. juna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 K 024730 24 Kž od 14. maj 2024. godine i Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 K 059430 23 K od 17. aprila 2024. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 25 0 K 059430 23 K od 17. aprila 2024. godine apelantu je produžen pritvor te je određeno da može trajati do upućivanja apelanta na izdržavanje kazne zatvora ili do proteka trajanja izrečene kazne zatvora,
3. U obrazloženju je navedeno da je apelant prvostepenom presudom od 11. marta 2024. godine osuđen zbog produženog krivičnog djela nasilje u porodici, jer je narušio mir i tjelesnu sigurnost supruzi i djeci. Apelantu je sud utvrdio kaznu zatvora od sedam mjeseci, ali je i opozvao uvjetnu osudu izrečenu pravomoćnom presudom 16. januara 2023. godine, te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Cijeneći odredbe člana 152. stav 1. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP), Općinski sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoje posebne okolnosti vezane za počinjenje predmetnog krivičnog djela zbog kojih je, radi nesmetanog vođenja ovog krivičnog postupka, neophodno apelantu produžiti pritvor. Kako je Općinski sud naveo, apelant je krivična djela za koje mu se sudi u ovom krivičnom postupku počinio prema svojoj supruzi i to u više navrata i u prisustvu djece. Njegove radnje imaju karakter i psihičkog i fizičkog nasilja i bezobzirnog ponašanja prema supruzi, a radnje se događaju kada je pod utjecajem alkohola. Sud je ukazao na niz dokaza iz kojih proizlazi da je apelant prijetio, psovao, da ima problem sa alkoholom. Također, sud je naveo da apelantova ličnost ukazuje da bi puštanje na slobodu uticalo na daljnje nesmetano vođenje postupka. U vezi sa ovim zaključkom sud se pozvao na podatke o izvršenju i provođenju zaštitnih mjera Centara za socijalni rad, iz kojih proizlazi da je apelant poštovao izrečene mjere zabrane, ali se porodični problemi nisu uspjeli sanirati. Također, sud je ukazao na izrečenu zaštitnu mjeru obaveznog liječenja ovisnosti od alkohola, da se apelant odazivao pozivima i išao kod ljekar, ali je umanjivao problem koji ima zbog konzumiranja alkohola, kao i na ponovno izrečenu istu mjeru. Dalje sud ukazuje na raniju presudu zbog krivičnog djela nasilje u porodici, od 19. januara 2023. godine, i da je po ranijoj presudi u vrijeme provjeravanja opet počinio nasilje nad suprugom, zbog čega je sud opozvao uslovnu osudu Sud je također naveo da je apelant u toku 2022. i 2023. godine učestalo primjenjivao nasilje prema supruzi, a što je vidljivo i iz izrečenih zaštitnih mjera, što ukazuje na opasnost od ponavljanja krivičnog djela. Sve navedene okolnosti, prema mišljenju Općinskog suda, opravdavaju produženje pritvora nakon izricanja prvostepene nepravosnažne presude u skladu sa članom 152 ZKP.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 K 024730 24 Kž od 14. maj 2024. godine, odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. Kako je naveo Kantonalni sud iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostepeni sud apelantu mjeru pritvora produžio na osnovu člana 152. stav l. ZKP FBiH, nakon što je apelanta proglasio krivim prvostepenom presudom. Dalje je ukazano da se prvostepeni sud jasno i detaljno izjasnio o svim okolnostima vezanim za izvršenje krivičnog djela i apelantovu ličnost. Na osnovu navedenog prvostepeni sud je utvrdio da je produženje pritvora optuženom neophodno radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka u smislu člana 152. stav
1. ZKP FBiH, te je Kantonalni sud cijenio apelantove žalbene navode neosnovanim.
5. Apelant se pozvao na povredu prava iz člana II/3.d) i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija. Apelant navodi da se sud pozvao na uspješno vođenje postupka, koje se dokazuje kroz dva posebna kriterija, način izvršenja krivičnog djela i ličnost počinitelja. Apelant smatra da u rješenju nisu navedene okolnosti koje ukazuju na nesmetano vođenje postupka, već sud ponavlja da postoji opasnost da apelant ponovo napadne suprugu. Također, apelant navodi da sud nije naveo kako apelantova ličnost utiče na krivični postupak. Apelant je tražio naknadu štete zbog nezakonitog lišenja slobode u iznosu od 5.000,00KM, kao i naknadu troškova sastava apelacije u iznosu od 600,00 KM.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud ukazuje da apelant osporava rješenja o produženju pritvora, te će navode apelanta ispitati samo u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije.
8. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
9. Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda, prema kojoj se osobe koje su pritvorene nakon donošenja prvostepene osuđujuće presude, bez obzira na to da li su prije toga bile u pritvoru ili ne, nalaze u situaciji koju propisuje član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. Prema toj praksi, član 5. stav 1. tačka a) traži postojanje uzročne veze, i to ne samo hronološke, između osuđujuće presude i pritvora po tom osnovu (vidi Evropski sud, W. A. protiv Švicarske, presuda od 2. novembra 2021. godine, broj predstavke 38958/16, tač. 32. i 33. sa daljnjim referencama). Osim toga, svako lišenje slobode mora biti „zakonito“, što uključuje i poštivanje „zakonom propisanog postupka“. U vezi s tim, Evropska konvencija upućuje na nacionalno pravo i postavlja obvezu da pritvor bude u skladu s materijalnim i procesnim pravilima tog prava (vidi, Evropski sud, Asanović protiv Crne Gore, presuda od 20. maja 2021. godine, broj predstavke 52415/18, tačka 64. sa daljnjim referencama).
10. U konkretnom slučaju, nesporno je da je apelant prvostepenom presudom proglašen krivim da je počinio krivično djelo nasilje u porodici i da je osuđen na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od deset mjeseci. To znači da postoji direktna uzročna veza između osuđujuće presude i odluke o produženju apelantovog pritvora. Što se tiče saglasnosti osporenih rješenja sa domaćim zakonom, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 152. stav 1. ZKP-a, propisano određivanje, odnosno produženje pritvora nakon izricanja prvostepene presude. Članom 152. ZKP je određeno da sud, kada izrekne presudu na kaznu zatvora, može optuženom odrediti odnosno produžiti pritvor, ako je to neophodno radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za izvršenje krivičnog djela, odnosno ličnost počinioca. Ustavni sud smatra da je Općinski sud cijenio relevantne činjenice u međusobnoj povezanosti i na osnovu toga zaključio da postoje razlozi za produženje pritvora. Rješenjem Kantonalnog suda potvrđeno je prvostepeno rješenje. Obrazloženja koja su redovni sudovi dali u vezi sa navedenim okolnostima Ustavni sud smatra jasnim, preciznim i dovoljno obrazloženim (vidi, tač. 3. i 4. ove odluke). Ustavni sud smatra da su redovni sudovi ocijenili relevantne činjenice u međusobnoj povezanosti i to apelantovu ličnost, kao i način izvršenja krivičnog djela, koji mogu uticati na uspješno vođenje postupka, za šta su dali jasne razloge. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelantov pritvor zakonit jer je sud prilikom odlučivanja o produženju pritvora nakon donošenja prvostepene osuđujuće presude, poštovao „zakonom propisani postupak“ i naveo je okolnosti koje opravdavaju produženje pritvora.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega što bi ukazalo da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka
a) Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za dosuđivanja naknade, zbog navodne povrede člana 5. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud napominje da troškovi sastava apelacije nisu predviđeni Pravilima Ustavnog suda.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman