Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4842/23 (M. T.)
Odluka donesena 19. 12. 2024.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
- Disciplinski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4842/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 12. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. prosinca 2024. godine, u predmetu broj AP-4842/23, rješavajući apelaciju koju je podnio Muamer Topalović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) toč. h) i m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Muamer Topalović protiv Rješenja direktora Kazneno-popravnog zavoda zatvorenog tipa Zenica broj 01-09-1719/23 od 13. travnja 2023. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Muamer Topalović protiv Odgovora direktora Kazneno-popravnog zavoda zatvorenog tipa Zenica na pritužbu broj 97/23 od 27. listopada 2023. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Muamer Topalović (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 21. studenog 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja direktora Kazneno-popravnog zavoda zatvorenog tipa Zenica (u daljnjem tekstu: rješenje direktora KPZ) broj 01-09-1719/23 od 13. travnja 2023. godine i Odgovora direktora KPZ-a na pritužbu broj 97/23 od 27. listopada 2023. godine.
2. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje direktora KZP-a od 13. travnja 2023. godine, apelant je oglašen krivim zbog disciplinskog prekršaja iz članka 93. stavak (4) toč. 6) i 19) Zakona o izvršenju kaznenih sankcija. Slijedom toga, apelantu je izrečena disciplinska kazna-upućivanje u samicu u trajanju od dvadeset dana.
3. U obrazloženju osporenog rješenja direktor KPZ je naveo da je Disciplinsko povjerenstvo za vođenje disciplinskog postupka protiv osuđenih osoba KPZ-a, cijeneći izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj vezi, pravilno utvrdilo da je apelant kod sebe imao nedozvoljene stvari tj. četiri CD-a eksplicitnog sadržaja. Imajući to u vidu, zaključio je da je apelantu izrečena odgovarajuća disciplinska kazna.
4. Apelant je 26. listopada 2023. godine podnio pritužbu direktoru KPZ-a na odnos, postupak, te odluku službene osobe. U odgovoru na pritužbu od 27. listopada 2023. godine, apelantu je, između ostalog, ukazano da je odgovor dobio, te ukoliko je nezadovoljan rješavanjem pritužbe unutar KPZ-a, može se obratiti nadležnom ministarstvu pravde ili Uredu Ombudsmana.
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava na kažnjavanje samo na temelju zakona iz članka 7. Europske konvencije i povredu prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) toč. h) i m) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) toč. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
Ratione materiae - u odnosu na rješenje direktora KPZ-a od 13. travnja 2023. godine
7. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li se disciplinski postupak koji je vođen protiv apelanta u KPZ-u može okarakterizirati kao „kazneni postupak“ u smislu garancija prava na pravično suđenje, odnosno da li osporena odluka uživa zaštitu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, odnosno članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su utvrđenom sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) uspostavljena tri kriterija, poznata kao kriteriji Engel (vidi, Engel i dr. protiv Nizozemske, odluka od 8. lipnja 1976, Serija A br. 22), koje treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja postoji li „kaznena optužba“. Prvi kriterij je razvrstavanje dijela u domaćem pravu, drugi kriterij je narav djela, te je treći kriterij narav i stupanj težine sankcije.
8. Glede prvog kriterija, pravnog razvrstavanja dijela u domaćem pravu, Ustavni sud primjećuje da ponašanje za koja je apelantu izrečena sankcije nije formalno razvrstana kao kazneno djelo u zakonodavstvu BiH, odnosno da ne predstavlja kazneno djelo. U odnosu na prirodu djela, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nema izrazite ozbiljnosti, te da povreda zatvorske discipline koju je apelant počinio predstavlja isključivo pitanje interne discipline u zatvoru. Konačno, glede stupnja težine sankcije, Ustavni sud ukazuje da je apelantu izrečena disciplinska kazna – upućivanja u samicu . U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da sankcijom upućivanja u samicu nije produljeno vrijeme koje će apelant provesti u zatvoru, te da zbog toga nema za posljedicu dodatno lišavanje apelantove slobode, već samo pogoršanje uvjeta njegovog zatvaranja. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da navedena sankcija nema stupanj težine da bi se mogla smatrati „kaznenom sankcijom“ (vidi, Toth protiv Hrvatske, odluka od 6. studenog 2012. godine, predstavka broj 49635/10, točka 38.). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U svezi s apelantovim navodom o povredi članka 7. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je ustanovljenoj praksi Europskog suda, pojam „kaznenog dijela“ u članku 7. Europske konvencije blisko povezan sa značenjem pojma „kaznena optužba“ iz članka 6. Europske konvencije (vidi Europski sud, Dogan i drugi protiv Turske, odluka od 29. lipnja 2004. godine, predstavka broj 8803-8811/02). Stoga, Ustavni sud ukazuje da članak 7. Europske konvencije nije primjenljiv na one postupke u kojima se ne utvrđuje „kaznena optužba“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Budući da je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i apelantovi navodi o povredi članka 7. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga i, navodi o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, kao akcesornoga prava, u svezi s pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Neiscrpljivanje pravnih lijekova – u odnosu na Odgovor direktora KPZ-a na pritužbu od 27. listopada 2023. godine
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant, prije podnošenja apelacija, nije iscrpio sve učinkovite pravne lijekove moguće prema zakonu. Naime, apelant je u pouci o pravnom lijeku poučen da se, ukoliko je nezadovoljan rješavanjem pritužbe unutar KPZ-a, može obratiti nadležnom ministarstvu pravde, što je apelant propustio učiniti. Imajući to u vidu, proizlazi da se apelacija ne može razmatrati budući da apelant nije ispunio uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) toč. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić