Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5085/23 (A.K.)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Postupak priznavanja strane sudske odluke
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 8
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-5085/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-5085/23, rješavajući apelaciju koju je podnijela A. K., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela A. K. protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 01 0 V 019123 23 Gž od 15. rujna 2023. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. A. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Gorana Koruga odvjetnica iz Bihaća, podnijela je 6. rujna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 V 019123 23 Gž od 15. rujna 2023. godine.
2. Apelantica je podnijela prijedlog za priznanje Odluke Prvostupanjskog suda Hamm – Starateljski sud broj: XVI 85/08 od 21. srpnja 2008. godine. Navedenom odlukom je apelantica kao posvojenik, potpuno posvojena od protivnika predlagateljice (W. A.), kao posvojitelja.
3. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću od 8. lipnja 2023. godine odbijen je apelantičin prijedlog za priznanje navedene strane sudske odluke. Rješenjem Vrhovnog suda od 15. rujna 2023. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
4. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je ukazao da iz stanja spisa proizlazi da je u vrijeme donošenja odluke o potpunom posvojenju apelantica imala 10 godina, jedan mjesec i pet dana. Također, ukazao je da je posvojitelj imao državljanstvo Njemačke, dok su apelantica i njezina majka imale državljanstvo BiH. U svezi s tim, Vrhovni sud je ukazao da je spornom odlukom odlučeno o osobnom statusu apelantice kao državljanke BiH u vrijeme donošenja odluke, pri čemu su glede uvjeta zasnivanja posvojenja kumulativno mjerodavna prava obje države čiji su apelantica i protivnik predlagača državljani sukladno članku 44. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima. Pri tome, ukazao je da je člankom 93. tog zakona propisano da ako je pri odlučivanju o osobom statusu državljanina BiH treba primijeniti pravo države BiH strana sudska odluka priznati će se i kada je primijenjeno strano pravo ako ta odluka bitno ne odstupa od prava BiH koje se primjenjuje na takav odnos. Imajući to u vidu, kao i činjenicu da je u vrijeme donošenja sporne odluke apelantica imala 10 godina, jedan mjesec i pet dana, Vrhovni sud je ukazao da prema pravu BiH, točnije članku 101. Obiteljskog zakona, apelantica nije mogla biti potpuno posvojena. S obzirom na to, Vrhovni sud je ukazao da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da bi priznanjem navedene strane sudske odluke ta odluka bila nepravilno i nezakonito donesena zbog pogrešne primjene materijalnog prava u smislu članka 44. st. (1) i (2) Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima i članka 101. Obiteljskog zakona.
5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.
Relevantni propisi
6. Obiteljski zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH", br. 35/05, 41/05 - ispravka, 31/14, 32/19 - OUS F BiH i 94/20 - Rješenje US F BiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Obiteljski zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH", br. 35/05, 41/05 - ispravka i 31/14) koji je važio u vrijeme donošenja osporene odluke, koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 101. Potpuno se može posvojiti dijete do 10. godine života.
7. Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 43/82 i 72/82 - ispravka) u relevantnom dijelu glasi:
Član 44. Za uvjete zasnivanja usvojenja i prestanka usvojenja mjerodavno je pravo države čiji su državljani usvojitelj i usvojenik.
Ako su usvojitelj i usvojenik državljani različitih država, za uvjete zasnivanja usvojenja i prestanka usvojenja mjerodavna su kumulativno prava obiju država čiji su oni državljani.
Ako bračni drugovi zajednički usvajaju, za uvjete zasnivanja usvojenja i prestanka usvojenja, osim prava države čiji je državljanin usvojenik, mjerodavna su i prava država čiji su državljani i jedan i drugi bračni drug.
Za oblik usvojenja mjerodavno je pravo mjesta gdje se usvojenje zasniva.
Član 93.
Ako je pri odlučivanju o osobnom stanju (statusu) državljanina Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije trebalo po ovom zakonu primijeniti pravo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, strana sudska odluka priznat će se i kad je primijenjeno strano pravo ako ta odluka bitno ne odstupa od prava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije koje se primjenjuje na takav odnos.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;
9. Ustavni sud ukazuje da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije garantira svakome pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda odgovoriti na pitanje je li osporenim rješenjem Vrhovnog suda odlučivano o apelantičinim građanskim pravima i obvezama. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbijen apelantičin prijedlog za priznanje strane sudske odluke, uz obrazloženje da bi u slučaju priznanja navedena strana sudska odluka bila nepravilno i nezakonito donesena zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nisu utvrđivana apelantičina građanska prava i obveza na način koji zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije tj. nije se raspravljalo o meritumu predmeta, već se samo raspravljalo o tome jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za priznanje strane sudske odluke (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-16/03 od 17. ožujka 2004. godine, Odluke o dopustivosti br. AP-2892/17 od 11. listopada 2017. godine i AP-
2999/23 od 30. studenog 2023. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o povredi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. S obzirom na to da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantičinom posvojenju, već se odlučivalo o tome postoje li zakonski uvjeti za priznanje strane sudske odluke, bez odluke o meritumu predmeta, Ustavni sud ukazuje da je apelacija u odnosu na apelantičine navode o povredi prava iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, također, ratione materiaeinkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu odredbe članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman