Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2612/22 (Općina Sanski Most)
Odluka donesena 14. 05. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Izmakla dobit(dobitak)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-2612/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 05. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-2612/22, rješavajući apelaciju Općine Sanski Most, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Općina Sanski Most protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 22 0 P 032201 21 Rev od 8. marta 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Općina Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Sabahudin Paunović advokat iz Sanskog Mosta, podnijela je 8. jula 2022 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 22 0 P 032201 21 Rev od 8. marta 2022. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 22 0 P 032201 15 P od 13. novembra 2020. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 22 0 P 032201 20 Gž od 8. marta 2022. godine, odbijen je tužbeni zahtjev „Varteks“ d.d. Varaždin i Š.S. (u daljnjem tekstu: tužitelji) kojim su tražili da im apelantica solidarno plati novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete u vidu izmakle dobiti, zbog nemogućnosti korištenja poslovnog prostora.
3. Presudom Vrhovnog suda broj 22 0 P 032201 21 Rev od 8. marta 2022. godine revizija tužitelja je djelimično usvojena i preinačene su obje nižestepene presude na način da je apelantica obavezana da tužiteljima za traženi period solidarno isplati označeni novčani iznos na ime koristi od upotrebe tuđe stvari.
4. Apelantica se pozvala na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ističe da joj je navedeno pravo prekršeno zbog toga što je u osporenoj presudi navedeno da apelantica nije dala odgovor na reviziju što nije tačno. Apelantica kao dokaz te tvrdnje dostavlja fotokopiju odgovora na kojoj se vidi otisak pečata Općinskog suda te fotokopiju iz CMS sistema.
Odgovor na apelaciju
5. Vrhovni sud je naveo da je očiglednom omaškom u obrazloženju navedeno da apelantica nije dostavila odgovor na reviziju te da ta činjenica nije od uticaja na pravilnost konkretne presude.
Relevantni propisi
6. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 245. st. 1. i 2. (1) Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud će dostaviti protivnoj stranci. (2) U roku od osam dana od dana dostave revizije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud primjećuje da je apelant nositelj javne vlasti. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast kao sudionici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i iz Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15., i AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28., objavljene na www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenjivi standardi su isti
9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti kršenje svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ta kršenja moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedeno kršenje ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba) te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o kršenju prava na pravično suđenje odnose na način na koji je Vrhovni sud primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud zapaža da apelantica ne osporava suštinu tj. meritum presude Vrhovnog suda već samo ističe da joj je pravo na pravično suđenje prekršeno jer je u presudi navedeno da nije dostavila odgovor na reviziju iako je apelantica to učinila. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća na član 245. stav 2. ZPP prema kojem stranke nisu obavezne da dostave odgovor na reviziju već je to samo mogućnost. Ustavni sud zapaža da apelantica ne navodi niti iz stanja spisa proizlazi na koji način bi očita omaška (kako navodi Vrhovni sud u svom odgovoru na apelaciju) uticala na odlučenje po pitanju merituma predmeta. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ovakvo činjenično i pravno pitanje u odluci broj AP-4058/22 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4058/22 od 18. januara 2024. godine, tačka 23. dostupna na www.ustavnisud.ba). U toj odluci Ustavni sud je, u vezi navoda apelanta iz tog predmeta da Vrhovni sud nije uzeo u obzir njegov odgovor na reviziju koji je apelant nesumnjivo podnio, između ostalog istakao da Ustavni sud smatra da apelantov odgovor na reviziju ne bi suštinski utjecao na odluku Vrhovnog suda. Naime, apelant je u prvostepenom postupku imao mogućnost predlagati svoje dokaze, kao i osporavati i komentirati dokaze suprotne strane, što je apelant i činio, kako to proizlazi iz činjenica predmeta i odluka donesenih u postupku. Iz navedenog proizlazi da su apelantova stajališta vezana za postavljeni tužbeni zahtjev nesporno bila poznata Vrhovnom sudu prilikom donošenja osporene odluke. U takvim okolnostima, iako je Vrhovni sud pogrešno konstatirao da odgovor na reviziju nije podnesen, nema ništa što bi ukazivalo da je, u smislu navedenih stajališta Evropskog suda, apelant stavljen u znatno podređen položaj u odnosu na tužiteljice (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3653/13 od 10. oktobra 2016. godine, tačka 32., i Odluka o dopustivosti broj AP-492/19 od 22. maja 2019. godine, tačka 10., dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeni stav Ustavnog suda te okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da se ovaj stav može primijeniti i u konkretnom slučaju. Osim toga, apelantica ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka druga procesna garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
12. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelanticini navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman