Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2477/24 (IHTIJAREVIĆ EXPORT-IMPORT d.o.o. Visoko)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2477/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-2477/24 , rješavajući apelaciju IHTIJAREVIĆ EXPORT-IMPORT d.o.o. Visoko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija IHTIJAREVIĆ EXPORT-IMPORT d.o.o. Visoko podnesena protiv Zaključaka Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 094047 08 Ip od 10. juna 2024. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. IHTIJAREVIĆ EXPORT-IMPORT d.o.o. Visoko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Bojan Rašeta advokat iz Sarajeva, podnio je 12. juni 2024 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključaka Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 094047 08 Ip od 10. juna 2024. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere koji nije posebno obrazložio.

2. Zaključkom Općinskog suda od 10. juna 2024. godine odbačeni su kao nedozvoljeni apelantovi podnesci od 20, 23. i 29. maja, te 4. juna 2024. godine.

3. U obrazloženju zaključka Općinski sud je istakao da su Rješenjem Općinskog suda od 10. februara 2023. godíne, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 15. novembra 2023. godine dosuđene kupcu, odnosno tražitelju izvršenja BORA d.o.o. Banjaluka nekretnine u suvlasništvu apelanta, kao prvoizvršenika i drugoizvršenika M. I. Dalje je istakao da je Zaključkom Općinskog suda od 15. maja 2024. godine naloženo sudskom izvršitelju da bez odlaganja provede rješenje o izvršenju od 29. septembra 2008. godine, odnosno rješenje o dosudi od 10. februara 2023. godine, tako da isprazni i preda u posjed nepokretnosti tražitelju izvršenja. Zatim je istakao da iz zapisnika sudskog izvršitelja od 4. juna 2024. godine proizlazi da je apelant na licu mjesta istakao da je tražitelj izvršenja, nakon donošenja navedenog rješenja o dosudi, spornu nekretninu prodao trećem licu Benis doo Sarajevo. Dalje je istakao da se to lice po osnovu kupoprodajnog ugovora uknjižilo u zemljišnim knjigama kao vlasnik. Zbog navedenog je predložio obustavu postupka jer tražitelj izvršenja više nije aktivno legitimisan za vođenje izvršnog postupka.

4. Sud je istakao da je apelant navedenim podnescima ponovo predložio obustavu izvršenja, odnosno odlaganje izvršenja. Dalje je istakao da su ti zahtjevi neosnovani jer je nekretnina koja je predmet izvršenja putem javne licitacije prodana tražitelju izvršenja u skladu sa odredbama člana 112. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Pri tome je ukazao da je tim članom propisano da će sud na prijedlog kupca, nakon što donese rješenje o dosudi nekretnine, rješenjem narediti drugim osobama, koje ne raspolažu valjanim pravnim osnovom za njeno korištenje, da je bez odgode predaju kupcu. Takođe, u istom rješenju će odrediti protiv tih osoba izvršenje ispražnjenjem i predajom nekretnine. Kako je tražitelj izvršenja predložio uvođenje u posjed nekretnina, sud je u skladu sa navedenim članom donio zaključak kojim je naložio sudskom izvršitelju da tražitelja izvršenja uvede u posjed nekretnina koje su mu dosuđene. Općinski sud je takođe ukazao da apelant neosnovano navodi da se tražitelj izvršenja ne može uvesti u posjed nekretnina koje su mu dosuđene jer se na terenu nalazi i vanknjižni objekat koji je u vlasništvu oba izvršenika. Ovo iz razloga što je sud po ovom zahtjevu više puta odlučivao u toku postupka. Konačno, s obzirom da je sud dužan da provede postupak sa što manje troškova i odugovlačenja, sud je ukazao da su neosnovani apelantovi zahtjevi iz podnesaka jer je postupak izvršenja hitan i sud u izvršnom postupku ne može čekati odluku drugog suda.

5. Zaključkom Općinskog suda od 10. juna 2024. godine naloženo je sudskom izvršitelju da nastavi provođenje izvršenja po zaključku od 15. maja 2024. godine.

6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnom slučaju, osporenim zaključcima Općinskog suda se odlučivalo o dopustivosti apelantovih podnesaka od 20, 23. i 29. maja, te 4. juna 2024. godine, kojim je predlagao obustavu, odnosno odlaganje izvršenja po zaključku od 15. maja 2024. godine. Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obaveze“ već da su ona utvrđena navedenim rješenjem o dosudi. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija, u odnosu na apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2477/24 (IHTIJAREVIĆ EXPORT-IMPORT d.o.o… | Sudska praksa | Aktio