Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-599/22 (Projektantski zavod „TRASER“ dioničko društvo)
Odluka donesena 27. 02. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Član 10. EK – sloboda izražavanja
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-599/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-599/22,rješavajući apelaciju Projektantskog zavoda „TRASER“, dioničko društvo u mješovitoj svojini sa potpunom odgovornošću Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Projektantskog zavoda „TRASER“, dioničko društvo u mješovitoj svojini sa potpunom odgovornošću Sarajevo podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 040372 21 Uvp od 15. decembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Projektantski zavod „TRASER“ dioničko društvo u mješovitoj svojini sa potpunom odgovornošću Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amra Gurda, advokat iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: punomoćnik), podnio je 15. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 U 040372 21 Uvp od 15. decembra 2021. godine i S1 3 U 040372 21 U od 26. oktobra 2021. godine.
2. Apelant se, zastupan po punomoćniku, obratio Centralnoj izbornoj komisiji BiH (u daljnjem tekstu: CIK), sa zahtjevom za pristup ličnim informacijama koje se odnose na fizičko lice - Jasminu Bajrić (u daljnjem tekstu: fizičko lice). Apelant je tražio podatke o tome u koji birački spisak je fizičko lice bilo upisano preciziranog datuma odnosno da li je upisano u birački spisak sa prijavljenim prebivalištem na preciziranoj adresi. Naveo je da su mu te informacije potrebne u parničnom postupku radi sticanja stanarskog prava u kojem je apelant tuženi.
3. CIK je donio zaključak broj 04-07-2-744-3/20 od 21. decembra 2020. godine kojim se smatra da navedeni zahtjev nije podnesen. Obrazloženo je da apelantov punomoćnik nije u ostavljenom roku otklonio formalni nedostatak zahtjeva iz člana 11. stav 3. Zakona o slobodi pristupa informacijama (u daljnjem tekstu: ZSPI) koji se odnosi na nepostojanje punomoći fizičkog lica na koji se odnosi lična informacija. Shodno tome, odlučeno je kao u izreci u skladu sa članom 60. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.
4. Apelant je podnio žalbu protiv tog rješenja koja je odbijena kao neosnovana rješenjem Žalbenog vijeća pri Savjetu ministara BiH (u daljnjem tekstu: Žalbeno vijeće) broj UP2ŽV-07-3/21 od 22. februara 2021. godine. Obrazloženo je da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu koji se odnosi na ličnu informaciju koja se odnosi na fizičko lice. Ukazano je da je u takvom slučaju članom 11. stav 3. ZSPI, između ostalog, izričito propisano da zahtjev za pristup ličnoj informaciji mora, pored ispunjavanja uslova iz stava 2, biti sačinjen samo od strane fizičkog lica na kojeg se isti odnosi, ili od strane zakonskog zastupnika podnosioca zahtjeva ili od lica kojeg je podnosilac zahtjeva ovlastio u pisanoj formi za pristup informaciji. Imajući u vidu navedeno, Žalbeno vijeće je zaključilo da je CIK pravilno postupio kada je obavijestilo apelanta da u preciziranom roku otkloni formalne nedostatke i dostavi punomoć za zastupanje fizičkog lica na koji se odnosi lična informacija. Takođe, zaključilo je da je CIK pravilno postupio kada je donio osporeni zaključak s obzirom da u ostavljenom roku apelant nije dostavio traženu punomoć. Žalbeno vijeće je pri tome ukazalo da je članom 9. ZSPI propisano da će nadležni organ, bez obziran na izuzetak predviđen članom 8. istog Zakona (izuzetak kod zaštite privatnosti), objaviti informaciju ako je to predviđeno javnim interesom. Međutim, konstatovalo je da činjenica da se vodi parnični postupak u kojem učestvuju apelant i fizičko lice sama po sebi ne znači da se radi o javnom interesu koji je razlog za primjenu člana 9. ZSPI.
5. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Žalbenog vijeća koja je odbijena presudom Suda BiH broj S1 3 U 040372 21 U od 26. oktobra 2021. godine. Sud BiH je u obrazloženju presude prihvatio kao pravilne i zakonite razloge koje je Žalbeno vijeće dalo za svoju odluku. Pri tome, Sud BiH je ukazao da u konkretnom slučaju informacija koja se traži nije od javnog interesa. Naprotiv, Sud BiH je zaključio da se radi o privatnoj informaciji koja je potrebna apelantu radi vođenja parničnog postupka i gdje je samim Zakonom o parničnom postupku već propisan način pribavljanja takvih informacija koji se nalaze kod državnih organa, kakav je i CIK.
6. Apelant je podnio zahtjev za preispitivanje navedene presude, koji je odbijen presudom Suda BiH broj S1 3 U 040372 21 Uvp od 15. decembra 2021. godine. U obrazloženju presude je navedeno da je osporena presuda pravilna i zakonita.
7. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na pristup sudu kao segment tog prava i pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) i člana 10. Evropske konvencije. U vezi sa tim, apelant u suštini ponavlja navode koje je isticao u toku postupka pred redovnim sudovima i organima uprave i ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu propisa u konkretnom slučaju. Navodi da tražena informacija predstavlja informaciju od javnog interesa jer je dio kapitala u apelantu državni i sporni stan je u apelantovom vlasništvu, te dijelom u državnoj svojini.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Pravo na pravično suđenje
9. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je osporenim odlukama u postupku pristupa informacijama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
10. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda u proceduri koja se odnosi na pristup informacijama u skladu sa ZSPI se ne utvrđuju se apelantova „građanska prava i obaveze“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2527/17 od 18. jula 2017. godine, tačka 11, sa referencama na drugu relevantnu praksu, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime u postupku okončanom osporenom presudom se isključivo odlučivalo o postojanja zakonskih pretpostavki za pristup informacijama. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, niti član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine pruža širi obim zaštite u konkretnom slučaju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Sloboda izražavanja
11. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđena i sloboda izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije. U vezi sa tim, prvo pitanje na koje treba dati odgovor je da li i u kojoj mjeri pravo na pristup informacijama pod kontrolom javne vlasti ulazi, u konkretnom slučaju, u okvir „slobode izražavanja“ iz člana 10. Evropske konvencije. Naime, kako bi utvrdio da je li član 10. primjenjiv u ovom predmetu, Ustavni sud mora utvrditi da li je dostava traženih podataka od CIK-a bila ključna za ostvarivanje prava apelantaprojektantskog zavoda u statusu dioničkog društva, na slobodu izražavanja tj. slobodu „primanja i širenja informacija” i da li je uskraćivanje pristupa informacijama iz biračkog spiska predstavljalo miješanje u to pravo (mutatis mutandis, Evropski sud Udruga Gong protiv Hrvatske, Odluka od 11. jula 2023. godine, predstavka broj 27790/18, tačka 13).
12. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud, Társaság i Szabadságjogokért protiv Mađarske, presuda od 14. aprila 2009. godine, predstavka broj 37374/05, tačka 156.) član 10. Evropske konvencije ne daje pravo na pristup informacijama koje posjeduju vlasti niti ih obavezuje da takve informacije saopšte. Međutim, takvo pravo ili obaveza može nastati ako je objelodanjivanje informacija naložio sud ili ako je pristup informacijama ključan za ostvarivanje prava na slobodu izražavanja osobe koja želi da dobije te informacije. U vezi s tim, Evropski sud je naveo da „skorija praksa po tom pitanju nudi dragocjenu ilustraciju kriterija“ koji se moraju uzeti kao relevantni kod ocjene ima li miješanja u pravo na slobodu izražavanja, odnosno pravo na pristup informacijama kao dio tog prava. Ti kriteriji su: a) svrha zahtjeva za pristup informacijama; b) priroda informacije koja se traži; c) uloga podnositelja; i d) postojanje i dostupnost informacija (ibid, tač. 157-
70). Takođe, te kriterije treba ocijeniti u svjetlu posebnih okolnosti svakog slučaja (ibid. tačka 157).
13. Dovodeći u vezu navedene kriterije sa činjenicama konkretnog slučaj, Ustavni sud zapaža da je apelant koji je pravno lice tražio dostavu informacija od CIK-a (državnog organa) koje se odnose na fizičko lice, i to informaciju o tome u koji birački spisak je fizičko lice bilo upisano određenog datuma, odnosno da li je upisano u birački spisak sa prijavljenim prebivalištem na preciziranoj adresi, sve u svrhu vođenja parničnog postupka protiv tog fizičkog lica. Dakle, radi se o privatnim informacijama o fizičkom licu, kako je to pravilno zaključio redovni sud, koje je apelant kao parnična stranka tražio u privatne svrhe, radi vođenja parničnog postupka protiv tog lica. Pri tome, proizilazi da je apelant te informacije u parničnom postupku mogao pribaviti na drugi način. Imajući u vidu naveden kriterije, Ustavni sud konstatuje da informacije kojima apelant tvrdi da nema pristup nisu od ključne važnosti za ostvarivanje njegovog prava na slobodu izražavanja. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da postupak pristupa informacijama u konkretnom slučaju ne pokreće pitanja i ne uživa zaštitu prava apelanta na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, pa proizilazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić