Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4587/23 (M.S.)
Odluka donesena 19. 09. 2024.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4587/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. septembra 2024. godine, u predmetu broj AP-
4587/23, rješavajući apelaciju M. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. S. zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu odlučivanja po tužbi i prijedlogu za određivanje mjere osiguranja, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa majka Belma Zvrko, kao zakonski zastupnik, podnio je 2. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „naložio Kantonu Sarajevo-Ministarstvu za odgoj i obrazovanje da u cilju hitnog otklanjanja diskriminacije u vezi sa pravom na obrazovanje, mldb. apelantu omogući da odmah otpočne s pohađanjem nastave u školskoj 2023/2024. godini u srednjoj školi Peta gimnazija-sportsko usmjerenje u Sarajevu“.
2. Apelant je naveo da je 3. oktobra 2023. godine podnio Općinskom sudu tužbu radi zaštite od diskriminacije u postupku upisa u srednju školu sa prijedlogom za određivanje mjere osiguranja. Apelant je 16. oktobra 2023. godine postupio po zahtjevu suda te je uredio tužbu.
3. Apelant je naveo da je Općinski sud o prijedlogu mjere obavijestio tuženog Kanton Sarajevo – Ministarstvo za odgoj i obrazovanje te je zatražio odgovor na predloženu mjeru. Općinski sud je 20. oktobra 2023. godine dostavio Kantonu Sarajevo tužbu na odgovor. Općinski sud je 30. oktobra 2023. godine donio naredbu da sazove ročište na kojem bi se raspravljalo o prijedlogu za mjeru osiguranja.
4. Apelant ističe da je onemogućen da se upiše u željenu srednju školu čime je isključen iz nastavno-obrazovnog procesa u Kantonu Sarajevo u školskoj 2023/2024. godini. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje i prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Naročito ističe da je u tužbi tražio od Općinskog suda da u skladu s članom 278. stav (1) Zakona o parničnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZPP) odredi mjeru osiguranja kojom bi se omogućilo apelantu da odmah počne pohađanje nastave u željenoj školi, radi sprečavanja nenadoknadive štete koja nastaje za mldb. apelanta zbog nepohađanja redovne nastave u srednjoj školi. Ukazuje da navedeno nije bilo dovoljno za Općinski sud da donese odluku o prijedlogu za određivanje mjere osiguranja u skladu s članom 278. st. (l) i (2) ZPP. U vezi s tim, dalje je naveo da Općinski sud nije prepoznao hitnost u otklanjanju nezakonitog i diskriminatornog postupanja ministarstva, kako bi se spriječio nastanak neotklonjive štete za mldb. apelanta.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
7. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 59181/18 od 2. marta 2021. godine, stav 18).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u predmetu odlučivanja po tužbi radi zaštite od diskriminacije i prijedlogu za određivanje mjere osiguranja. Međutim, imajući u vidu da je apelant 3. oktobra 2023. godine podnio Općinskom sudu tužbu sa prijedlogom za određivanje mjere osiguranja, a da je apelacija podnesena 2. novembra 2023. godine, Ustavni sud zaključuje da je apelant podnio apelaciju zbog prekomjerne dužine postupka koji traje oko mjesec dana. Ustavni sud zapaža da je u pitanju postupak koji je po zakonu hitan i od velikog značaja za apelanta. Pri tome Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neurednu tužbu, koju je po nalogu suda uređivao i dopunjavao, što je doprinijelo dužini trajanja postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju evidentna kontinuirana aktivnost Općinskog suda u cilju procesuiranja apelantove tužbe i prijedloga, zbog čega Ustavni sud ukazuje da se navedeni period ne može smatrati prekomjernim. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina trajanja navedenog postupka ne prelazi granicu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
9. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja navedenog postupka povrijeđeno i pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da ih nema potrebe posebno ispitivati u odnosu na navedena prava.
10. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić