Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2743/23 (I.Z. i drugi)
Odluka donesena 19. 12. 2024.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2743/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 12. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. decembra 2024. godine, u predmetu broj AP-2743/23 , rješavajući apelacije koje su podnijeli I. Z. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
I. Z. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P
237664 23 Mož od 5. aprila 2023. godine;
Adem Buljina protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 017801 23 U od 30. augusta 2023. godine;
Agencija Sigurnost Dropuljić d.o.o. Ljubuški protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ps 019493 23 Pž od 17. jula 2023. godine;
Sejad Smajlović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 955945 22 Gži od 11. oktobra 2023. godine;
Hayat d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Ps 639899 22 Rev od 24. oktobra 2023. godine i
Mursel Očuz protiv Rješenja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 095479 22 P od 27. marta 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2743/23
1. I. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Faruk Ćupina advokat iz Mostara, podnio je 8. juna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 237664 23 Mož od 5. aprila 2023. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru od 28. decembra 2022. godine odbačen je apelantov prijedlog, kao zainteresiranog lica, za određivanje mjere osiguranja.
3. Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru od 5. aprila 2023. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv navedenog prvostepenog rješenja. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud u Mostaru je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbacio apelantov konkretni prijedlog, shodno odredbama čl. 269. stav (1) i 276 stav (3) Zakona o parničnom postupku. Naime, ukazao je da je navedenim zakonskim odredbama propisano da predlagatelj osiguranja jedino može biti aktivna strana u postupku, tj. tužitelj, kao lice koje podnosi određeni zahtjev. Stoga, kako apelant nije stranka u postupku, tj. nije podnosilac samostalnog zahtjeva, već je zainteresirano lice u tuđoj parnici, Kantonalni sud u Mostaru je zaključio da apelant nije ovlašten za podnošenje konkretnog zahtjeva za određivanje mjere osiguranja.
2. AP-4607/23
4. Adem Buljina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Busovače, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 3. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 017801 23 U od 30. augusta 2023. godine.
5. Zaključkom direktora Kantonalne administrativne službe Travnik od 6. oktobra 2022. godine, koji je potvrđen rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar od 29. decembra 2022. godine, prekinut je postupak pokrenut apelantovim zahtjevom za vanredno usklađivanje penzije po Zakonu o vanrednom usklađivanju penzija ostvarenih po Zakonu o službi u oružanim snagama BiH.
6. Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku od 30. augusta 2023. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv navedenog rješenja od 29. decembra 2022. godine. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud u Novom Travniku je naveo da je nadležni organ pravilno prekinuo postupak, shodno odredbi člana 142. Zakona o upravnom postupku. Naime, ukazao je da je u trenutku pokretanja konkretnog postupka, bio u toku postupak ocjene ustavnosti Zakona o vanrednom usklađivanju penzija ostvarenih po Zakonu o službu u oružanim snagama BiH. Stoga, kako pitanje ustavnosti navedenog zakona, predstavlja prethodno pitanje, koje je bilo neophodno riješiti prije rješavanja apelantovog konkretnog zahtjeva, Kantonalni sud u Novom Travniku je zaključio da su nadležni organi pravilno primijenili navedenu odredbu člana 142. Zakona o upravnom postupku.
3. AP-4667/23
7. Agencija Sigurnost Dropuljić d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mladen Šimić advokat iz Ljubuškog, podnio je 4. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ps 019493 23 Pž od 17. jula 2023. godine.
8. Rješenjem Općinskog suda u Širokom Brijegu od 31. marta 2023. godine usvojen je prijedlog tuženog (Zapadnohercegovački kanton) i ukinuta klauzula pravosnažnosti i izvršnosti stavljena na presudu zbog propuštanja tog suda od 28. maja 2012. godine.
9. Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu od 17. jula 2023. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud u Širokom Brijegu je naveo da je prvostepeni sud pravilno usvojio tuženikov prijedlog, jer apelantova tužba nije bila dostavljena njegovom zastupniku, tj. Kantonalnom pravobranilaštvu Široki Brijeg. Naime, ukazao je da kada stranku zastupa zakonski zastupnik, sva pismena se dostavljaju njemu, shodno odredbi člana 340. stav (1) Zakona o parničnom postupku. Stoga, kako tužba na odgovor nije bila dostavljena navedenom pravobranilaštvu, već tuženom, Kantonalni sud u Širokom Brijegu je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da konkretna presuda zbog propuštanja, nije mogla postati pravosnažna i izvršna, odnosno nije se ni mogla donijeti.
4. AP-5387/23
10. Sejad Smajlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, kojeg zastupa Enis Muhamedović advokat iz Maglaja, podnio je 23. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 955945 22 Gži od 11. oktobra 2023. godine.
11. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda u Sarajevu, odbačen je apelantov prijedlog za izvršenje.
12. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud u Sarajevu je naveo da iz stanja spisa predmeta proizilazi da je apelant, kao tražilac izvršenja, podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (N. H.). Također, naveo je da je apelant predložio da se izvršenje provede na izvršenikovom osnivačkom udjelu u privrednom društvu. U vezi s tim, naveo je da je prvostepeni sud obavezao apelanta da dostavi materijalni dokaz, kojim bi dokazao da je izvršenik vlasnik udjela sa dijelom ½ u privrednom društvu. Međutim, kako apelant nije dostavio navedeni dokaz, Kantonalni sud u Sarajevu je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbacio apelantov prijedlog za izvršenje, shodno odredbama čl. 36. stav (1) Zakona o izvršnom postupku i 336. stav (3) Zakona o parničnom postupku u vezi sa odredbom člana 21. Zakona o izvršnom postupku.
5. AP-358/24
13. Hayat d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kemal Švrakić advokat iz Vogošće, podnio je 25. januara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 639899 22 Rev od 24. oktobra 2023. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 639899 17 Pž od 20. aprila 2022. godine.
14. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu od 23. augusta 2017. godine obustavljen je parnični postupak pokrenut apelantovom tužbom, zbog nenadležnosti parničnog suda.
15. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu od 20. aprila 2022. godine usvojena je žalba tuženog (Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva) i preinačeno prvostepeno rješenje, tako što je odbačena apelantova tužba. Rješenjem Vrhovnog suda od 24. oktobra 2023. godine odbijena je apelantova revizija.
16. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa predmeta proizilazi da je tuženi odobrio apelantu isplatu novčanih sredstva iz Budžeta Federacije BiH za realizaciju TV projekta, te da je apelant pokrenuo konkretni parnični postupak sa zahtjevom da se obaveže tuženi na isplatu tih novčanih sredstava. Međutim, naveo je da je drugostepeni sud pravilno odbacio apelantovu tužbu, cijeneći da se ne radi o građansko-pravnom sporu, u smislu odredbe člana 1. Zakona o parničnom postupku. Naime, ukazao je da je Zakon o budžetima u Federaciji BiH lex specialis u odnosu na Zakon o parničnom postupku, zbog čega je apelant, pravo na finansiranje iz tuženikovog budžeta, mogao ostvariti samo u upravnom postupku, odnosno pokretanjem upravnog spora. Dalje, naveo je da je drugostepeni sud pravilno zaključio da se navedena tuženikova odluka o odobravanju novčanih sredstava, ne može smatrati ni izvršnom ispravom, u smislu odredbi čl. 23. i 27. Zakona o izvršnom postupku, već se odluka tiče izvršenja budžeta.
6. AP-1847/24
17. Mursel Očuz (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, podnio je 29. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 095479 22 P od 27. marta 2024. godine.
18. Rješenjem Općinskog suda u Visokom od 27. marta 2024. godine vraćena je apelantu tužba radi ispravke i dopune.
19. U obrazloženju osporene odluke, Općinski sud u Visokom je naveo da apelantova tužba ne sadrži sve potrebne elemente propisane odredbom člana 53. Zakona o parničnom postupku, odnosno ne sadrži određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja. S obzirom na to, Općinski sud u Visokom je konkretnu tužbu vratio apelantu na ispravku i dopunu, shodno odredbi člana 66. i
336. Zakona o parničnom postupku.
20. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2743/23.
21. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Pored toga, apelanti (izuzev apelanta u predmetu broj AP-1847/24) se pozivaju na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti u predmetima br. AP-4667/23 i AP-358/24 se pozivaju i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, dok se apelant u predmetu broj AP-358/24 poziva i na povreda prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant u predmetu broj AP-4607/23 se poziva i na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
23. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova kojima se odlučivalo o procesnoj dopustivosti prijedloga za određivanje mjere osiguranja i tužbe, ispunjenosti uslova za ukidanje klauzule pravosnažnosti i izvršnosti, odnosno o ispunjenosti formalnih uslova za vođenje konkretnih postupaka. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u ovim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima. Slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
24. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o ostalim pravima na koja su se pozvali pojedini apelanti (vidi tačku 21. ove odluke). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju tih prava također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
25. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić