Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3628/22 (D.R. i G.R.)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Eksproprijacija
  • Vanparnični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3628/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-3628/22, rješavajući apelaciju D. R. i G. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. R. i G. R. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 V 317903 22 Rev od 21. juna 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. D. R. i G. R. (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Laktaša, koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija Lazo Radić i Mladen Baštinac iz Banjaluke, podnijele su 20. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 V 317903 22 Rev od 21. juna 2022. godine. Uvodne napomene

2. Dopunskim rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka od 21. augusta 2013. godine usvojen je zahtjev ranijih vlasnika, tj. apelantica za primjenu relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji. Shodno tome, eksproprisane su nekretnine (kuća i zgrada površine 134 m2 i dvorište površine 310 m2, ukupno 444 m2), po katastarskom operatu upisane kao suposjed apelantica sa po ½ dijela. Također, navedeno je da će se po pravosnažnosti tog rješenja provesti postupak sporazumnog određivanja naknade za eksproprisane nekretnine apelantica.

3. Sporazum o određivanju naknade za eksproprisane nekretnine između Republike Srpske (u daljnjem tekstu: predlagač) i apelantica nije postignut pred navedenim organom uprave. Osporeno rješenje

4. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci od 23. septembra 2020. godine, donesenim u vanparničnom postupku, obavezan je predlagač da apelanticama na ime naknade za nekretnine eksproprisane rješenjem navedenim u tački 2., isplati precizirani novčani iznos.

5. Osnovni sud je u obrazloženju naveo da je na osnovu nalaza iz januara 2019. godine koga je sačinio vještak građevinske struke, utvrdio vrijednost objekata koji se nalaze na eksproprisanoj nekretnini u određenom iznosu. Naime, sud je ukazao da iz nalaza slijedi da je vještak procijenio vrijednost legalnog i nelegalnog dijela navedenih objekata površine 134 m2, te legalnog i nelegalnog dijela štale sa pecanom i poljskim toaletom, svinjca, košane, nadstrešnice za poljoprivredne mašine, drvene magaze, septičke jame, ograde i bunar pumpe za vodu, u određenim iznosima. Dalje, istakao je da je na osnovu nalaza vještaka poljoprivredne struke utvrdio kako tržišnu vrijednost zemljišta u određenom iznosu, tako i vrijednost stabala višnje i šljive u određenom iznosu. Dakle, sud je za sve objekte koje je procijenio vještak građevinske struke i za zemljište i stabla koje je procijenio vještak poljoprivredne struke, dosudio ukupnu naknadu navedenu u dispozitivu rješenja, na osnovu relevantnih odredbi Zakona o eksproprijaciji i Zakona o vanparničnom postupku.

6. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci od 22. marta 2022. godine predlagačeva žalba je odbijena i prvostepeno rješenje je potvrđeno.

7. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 V 317903 22 Rev od 21. juna 2022. godine je djelimično usvojena predlagačeva revizija i oba nižestepena rješenja su preinačena na način da je naknada za eksproprisane nekretnine dosuđena u nižem iznosu. U obrazloženju, Vrhovni sud je naveo da se u dispozitivu dopunskog rješenja kao predmet eksproprijacije ne spominju objekti iz nalaza vještaka građevinske struke, konkretno štala sa pecanom i poljskim toaletom, svinjac, košana, niti nadstrešnica za poljoprivredne mašine, drvena magaza, septička jama, ograda i bunar pumpe za vodu. Pri tome je istakao da se ne spominju niti stabla višnje i šljive iz nalaza vještaka poljoprivredne struke. Dalje, Vrhovni sud je ukazao da je sud u vanparničnom postupku, kada odlučuje o pravičnoj naknadi za eksproprisane nekretnine, vezan za rješenje o eksproprijaciji, pa naknadu može utvrditi samo za predmete koji su obuhvaćeni dispozitivom rješenja. Naime, naveo je da sud nije ovlašten, bez obzira na faktičko stanje na terenu, nalaze vještaka i činjenicu da korisnik eksproprijacije ne prigovara nalazu, dosuditi naknadu za objekte i druge stvari koje nisu decidno navedene u rješenju o eksproprijaciji. Dakle, imajući u vidu dispozitiv dopunskog rješenja, Vrhovni sud je ukazao da je apelanticama pravilno utvrđena i dosuđena ukupna naknada za navedene objekte površine 134 m2 (iznos legalnog i nelegalnog dijela) i naknada za vrijednost zemljišta. U pogledu ostalih objekata koji nisu obuhvaćeni dopunskim rješenjem, Vrhovni sud je istakao da apelantice mogu da se obrate nadležnom organu za donošenje dopunskog rješenja kojim bi se obuhvatili i objekti i stvari koji su sadržani u nalazima oba vještaka.

8. Apelantice su se pozvale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelantice ponavljaju navode koje su iznosile i tokom postupka pred Vrhovnim sudom, te smatraju da je Vrhovni sud pri donošenju osporene odluke pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise. Naročito ukazuju da Zakon o eksproprijaciji, nijednom odredbom, osim u članu 30., ne obavezuje da se u rješenju o eksproprijaciji pojedinačno i detaljno navedu objekti, stabla i drugi dijelovi koji čine nerazdvojno jedinstvo sa zemljištem. Shodno tome, apelantice smatraju da nije pravičan niti utemeljen na zakonu stav Vrhovnog suda prema kojem im se ne može utvrditi naknada za objekte i stabla koji nisu pojedinačno navedeni u rješenju o eksproprijaciji (štala sa pecanom, poljski toalet, košana i dr.). Također, apelantice tvrde da je Vrhovni sud zauzeo suprotan stav od onog koji je do tada zauziman u postupcima eksproprijacije (apelantice te odluke nisu dostavile u prilogu apelacije). Pri tome navode da ih je doveo u neravnopravan položaj u odnosu na sva druga lica kojima je isplaćena naknada za sve nekretnine, bez obzira što nisu decidno navedene u rješenju o eksproprijaciji. Dalje, apelantice navode da je neprihvatljiv i prijedlog Vrhovnog suda da one mogu zatražiti donošenje dopunskog rješenja za objekte koji nisu decidno navedeni u dopunskom rješenju o eksproprijaciji, jer je očito da bi takvo postupanje bilo potpuno neekonomično i neefikasno.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43., i Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03 ).

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je Vrhovni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto su neosnovani prigovori apelantica koje ponavljaju i u apelaciji (vidi tačka 7. ove odluke). Pri tome, Ustavni sud podsjeća na predmet broj AP-2931/22 u kojem Ustavni sud nije utvrdio bilo kakvu proizvoljnost u stavu Vrhovnog suda da je sud u vanparničnom postupku, kada odlučuje o pravičnoj naknadi za eksproprisane nekretnine, vezan za rješenje o eksproprijaciji i ono što je u tom rješenju navedeno (vidi, Ustavni sud odluka o dopustivosti broj AP-2931/22 od 19. januara 2023. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dalje, Ustavni sud zapaža da apelantice tvrde da je Vrhovni sud zauzeo suprotan stav od onog koji je do tada zauzet u postupcima eksproprijacije (vidi, tačka 8. ove odluke). Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantice takve odluke nisu dostavile uz apelaciju tako da te njihove navode ne može ispitati. Osim toga, apelantice ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka druga procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelantice su se pozvale i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

13. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantica pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3628/22 (D.R. i G.R.) | Sudska praksa | Aktio