Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1884/22 (H. L.)

Odluka donesena 23. 01. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1884/22

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 01. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1884/22, rješavajući apelaciju Halila Lagumdžije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Halil Lagumdžija .

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 451188 22 Rev od 4. oktobra 2022. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Halilu Lagumdžiji u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da mu nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Halil Lagumdžija protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 451188 17 Rsž od 8. marta 2022. godine zbog toga što je apelacija u vrijeme podnošenja bila preuranjena, a apelant nije u međuvremenu osporio donesenu Presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 451188 22 Rev od 4. oktobra 2022. godine, koja je u konkretnom slučaju konačna odluka.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Halil Lagumdžija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Fadil Abaz i Merima Abaz Murga“ iz Sarajeva, podnio je 27. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 451188 17 Rsž od 8. marta 2022. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine, koje je zastupalo tuženu Bosnu i Hercegovinu, Sud BiH (u daljnjem tekstu: tužena), i advokata Idriza Kamenice, koji je zastupao R. K. (u daljnjem tekstu: drugotužiteljica), zatraženo je u periodu od 30. novembra 2023. do 30. jula 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Sud BiH, Kantonalni sud, Općinski sud i tužena su dostavili odgovore na apelaciju, te su navedeni odgovori 28. decembra 2023. i 15. augusta 2024. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.

4. Vrhovni sud je dostavio samo traženu dokumentaciju. Drugotužiteljica nije dostavila odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant i Lj. K. (drugotužiteljicin prednik) podnijeli su 4. oktobra 2013. godine tužbu Sudu BiH protiv tužene radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.

7. Sud BiH je prekinuo postupak rješenjem od 28. novembra 2013. godine do rješavanja prethodnog pitanja pred Ustavnim sudom po zahtjevu Suda BiH za ocjenu kompatibilnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama). Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj U-

29/13 od 28. marta 2014. godine (objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/14 od 20. maja 2014. godine).

8. Rješenjem Vrhovnog suda od 3. aprila 2014. godine za postupanje u predmetu Suda BiH određen je Općinski sud.

9. Presudom Općinskog suda od 31. oktobra 2017. godine, između ostalog, tužena je obavezana da apelantu na ime naknade troškova smještaja za period od 20. do 31. maja 2014. godine, te za period od 1. juna 2014. do 1. oktobra 2016. godine isplati određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama. Istom presudom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa, i to za periode od 1. oktobra 2010. do 30. aprila 2012. godine, zatim od 1. maja 2012. do 30. aprila 2014. godine, te od 1. do 20. maja 2012. godine (sve detaljno navedeno u izreci presude). Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

10. Podneskom od 21. novembra 2017. godine apelant i drugotužiteljica su ukazali na propust odlučivanja u izreci u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je traženo utvrđenje da je tužena povrijedila pravo na jednako postupanje te su zatražili donošenje dopunske presude.

11. Dopunskom presudom Općinskog suda od 2. aprila 2019. godine utvrđeno je da je tužena povrijedila pravo na jednako postupanje prema apelantu i drugotužiteljici u odnosu na uposlenike u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti tako što je propustila da im isplati odgovarajuću naknadu za troškove smještaja po istim osnovima kao i ostalim budžetskim korisnicima.

12. Presudom Kantonalnog suda od 8. marta 2022. godine djelimično je uvažena žalba apelanta i drugotužiteljice i prvostepena presuda je preinačena. U odnosu na apelanta, tužena je obavezana da mu isplati naknadu troškova smještaja za period od 1. maja 2012. do 30. aprila 2014. godine i za period od 1. do 20. maja 2014. godine u određenim iznosima sa zakonskim zateznim kamatama i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka. U preostalom dijelu žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena.

13. Presudom Vrhovnog suda od 4. oktobra 2022. godine odbijena je apelantova revizija.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te ukazuje na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim toga, apelant ukazuje na kršenje principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio u toku postupka, te smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su proizvoljno primijenjeni relevantni propisi. Osim toga, ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ budući da je postupak koji je hitan trajao više od osam godina.b)Odgovori na apelaciju

15. Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju Vrhovni sud, odlučujući o apelantovoj reviziji, donio presudu od 4. oktobra 2022. godine. Osim toga, Kantonalni sud, Općinski sud i tužena su naveli da su navodi iz apelacije neosnovani, odnosno da nisu povrijeđena apelantova prava. U odnosu na navode o dužini, Kantonalni sud je naveo da se predmeti rješavaju prema starosti predmeta računajući od dana podnošenja inicijalnog akta. Sud BiH je ukazao na hronologiju postupka pred tim sudom, a Vrhovni sud je dostavio odluke tog suda donesene u postupku.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 420. U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

17. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant ukazuje na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

U odnosu na osporenu odluku

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na osporene odluke Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

19. Ustavni sud zapaža da je apelant 27. maja 2022. godine podnio apelaciju protiv presude Kantonalnog suda (vidi tačku 1. ove odluke). Međutim, iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda proizlazi da je apelant protiv navedene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koju je Vrhovni sud odbio Presudom broj 65 0 Rs 451188 22 Rev od 4. oktobra 2022. godine. Stoga, navedena presuda Vrhovnog suda koja je donesena nakon podnošenja apelacije predstavlja konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari.

20. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, prilikom odlučivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, te ukazuje da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s predmetnom apelacijom koje su se desile nakon njenog podnošenja u kontekstu uvjeta njene dopustivosti. U konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da je Vrhovni sud odlučio o njegovoj reviziji (Ustavni sud je za tu činjenicu saznao iz odgovora na apelaciju), niti je osporio presudu Vrhovnog suda, koja je konačna odluka u konkretnom postupku. Stoga je apelacija u vrijeme podnošenja bila preuranjena (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2745/19 od 5. maja 2021. godine, tač. 18–20, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

22. Apelant ukazuje da mu je zbog dužine trajanja konkretnog postupka, koji je okončan nakon podnošenja apelacije, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Shodno tome, apelacija je u vrijeme podnošenja u tom dijelu bila dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Također, apelacija u tom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u tom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Opravdanost dužine postupka se mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

25. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelant podnio tužbu 4. oktobra 2013. godine, a da je presuda Vrhovnog suda donesena 4. oktobra 2022. godine. Dakle, radi se o periodu od devet godina. Međutim, imajući u vidu da je, prema stanju spisa, postupak bio prekinut u periodu od oko četiri mjeseca, Ustavni sud će razmotriti dužinu trajanja postupka od osam godina i oko osam mjeseci.

26. Dalje, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o predmetu koji je prema odredbama Zakona o parničnom postupku hitne prirode, te da se nije radilo o naročito složenom predmetu. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio dužini trajanja postupka.

27. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da se predmet nalazio pred Sudom BiH prije ustupanja Općinskom sudu, te da je Sud BiH prekinuo postupak nakon nešto manje od dva mjeseca nakon podnošenja tužbe. Zatim, Ustavni sud zapaža da je pred Općinskim sudom postupak trajao tri godine i nešto više od šest mjeseci, odnosno da je taj sud dopunsku presudu donio nakon jednu godinu i nešto više od četiri mjeseca nakon dostavljanja podneska kojim se ukazivalo na propust u odlučivanju. Međutim, Kantonalnom sudu je trebalo četiri godine i nešto više od četiri mjeseca da odluči o žalbi protiv prvostepene presude (žalbom nije osporena dopunska presuda). U odnosu na odgovor Kantonalnog suda, Ustavni sud smatra da se ponuđeni razlozi ne mogu prihvatiti kao objektivno opravdanje. Ustavni sud zapaža da je postupak pred Vrhovnim sudom trajao oko sedam mjeseci. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u toj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53–66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

29. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 950,00 KM. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je parnični postupak koji je hitne prirode u relevantnom periodu trajao osam godina i oko osam mjeseci, od čega pred Kantonalnim sudom četiri godine i nešto više od četiri mjeseca, a taj sud nije ponudio objektivne i prihvatljive razloge za takvo prolongiranje donošenja odluke.

31. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1884/22 (H. L.) | Sudska praksa | Aktio