Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2304/23 (Zemljoradnička zadruga „Brka“ Brčko distrikt BiH i Š. R.)

Odluka donesena 19. 12. 2024.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2304/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 12. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. decembra 2024. godine, u predmetu broj AP-2304/23 , rješavajući apelacije Zemljoradničke zadruga „Brka“ Brčko distrikt BiH i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zemljoradnička zadruga „Brka“ Brčko distrikt BiH i Šaćir Rahman protiv Rješenja Apelacionog sud Brčko distrikta BiH broj 97 0 U 002563 23 Ous od 3. marta 2023. godine i

Stefan Grković protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 039921 23 U2 od 3. jula 2023. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2304/23

1. Zemljoradnička zadruga „Brka“ Brčko distrikt BiH i Šaćir Rahman (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant i/ili apelanti), koje zastupa Azra Malohodžić i Jasmina Osmanović advokati iz Tuzle, podnijeli su 12. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog sud Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 97 0 U 002563 23 Ous od 3. marta 2023. godine.

2. Rješenjem Apelacionog suda od 3. marta 2023. godine odbačena je inicijativa za pokretanje postupka ocjene usklađenosti člana 205. st. (1), (3) i (5) Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o vlasništvu), te čl. 2., 3. i 4. Zakona o upisu stvarnih prava na nekretninama u vlasništvu Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o upisu), sa čl. 1, 13. i 39. Statuta Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Statut). U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je naveo da je prilikom prethodnog ispitivanja podnesene inicijative utvrdio da su apelanti inicijativu identičnog sadržaja već podnosili Apelacionom sudu u dva navrata. Naime, Apelacioni sud je naveo da je Sud u postupku povodom prve inicijative, donio rješenje od 28. aprila 2014. godine kojim nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu usklađenosti člana 205. st. (1) i (3) Zakona o vlasništvu i čl. 2, 3. i 4. Zakona o upisu, sa čl. 1, 13. i 39. Statuta. Pored toga, Apelacioni sud je ukazao da je Sud povodom druge inicijative, donio rješenje od 23. decembra 2020. godine kojim je tu inicijativu odbacio. U vezi s tim, dalje je navedeno da je ta inicijativa zasnovana na potpuno istim navodima i razlozima kao u ranije podnesenoj inicijativi za pokretanje postupka ocjene usklađenosti istih pravnih akata, odnosno da je o tom zahtjevu Sud već odlučivao.

2. AP-3887/23

3. Stefan Grković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 30. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 039921 23 U2 od 3. jula 2023. godine.

4. Rješenjem Suda BiH od 3. jula 2023. godine odbačen je apelantov zahtjev za postupanje Suda u smislu člana 64. Zakona o upravnim sporovima BiH (u daljnjem tekstu: ZUS BiH). U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je apelant podneskom od 24. maja 2023. godine zatražio postupanje tog Suda u smislu navedenog člana Zakona. Dalje je naveo da je apelant u obrazloženju podneska-zahtjeva naveo da je presudom Suda BiH od 3. novembra 2022. godine uvažena njegova tužba, osporeno rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak. Dalje je naveo da je drugostepeni organ na osnovu navedene presude donio rješenje od 14. novembra 2022. godine, kojom je usvojio njegovu žalbu, poništio svoje rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. Kako prvostepeni organ nije donio novi upravni akt u skladu sa presudom Suda BiH, Sud BiH je naveo da apelant u konkretnom slučaju traži da sud donese presudu koja će u svemu zamijeniti konačni upravni akt, shodno članu 64. navedenog Zakona. Sud BiH je naveo da je članom 64. stav 1. ZUS BiH propisano da, ako nadležni organ nakon poništenja konačnog upravnog akta ne donese odmah, a najkasnije u roku od 15 dana, novi upravni akt, stranka može posebnim podneskom zatražiti donošenje takvog akta. Ako nadležna institucija ne donese upravni akt ni za sedam dana od ovog traženja, stranka može tražiti donošenje takvog akta od Suda koji je donio presudu u prvom stepenu. Dalje je istakao da stav 2. tog člana propisuje da će Sud po zahtjevu stranke iz stava 1. ovog člana zatražiti od nadležne institucije spis predmeta i obavještenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije donio. Nadležna institucija dužna je da dostavi spis i da obavještenje odmah, a najkasnije u roku od sedam dana. Ako ona to ne učini, ili ako dato obavještenje, po ocjeni Suda, ne opravdava neizvršenje sudske presude, Sud će donijeti odluku koja u svemu zamjenjuje konačni upravni akt nadležne institucije i dostaviti ga nadležnoj instituciji za izvršenje koja je dužna bez odgađanja da izvrši ovu odluku.

5. Sud BiH je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je tužena obavjestila Sud da je postupajući po presudi od 3. novembra 2022. godine, donijela rješenje 14. novembra 2022. godine. Sud je naveo da je od apelanta zatražio da u određenom roku obavijesti Sud da li je zadovoljan naknadno donesenim rješenjem i da li ostaje pri podnesenom zahtjevu, na koji dopis apelantov punomoćnik nije odgovorio. Kako je u konkretnom slučaju donesen konačni upravni akt, protiv kojeg apelant ima pravo pokrenuti novi upravni spor, Sud BiH je ukazao da nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi da bi o apelantovom zahtjevu u ovom postupku mogao odlučivati, u smislu navedene odredbe Zakona.

Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2304/23.

Apelacioni navodi

7. Apelant u predmetu broj AP-2304/23 se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant u predmetu broj AP-3887/23 se poziva na povredu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i opće zabrana diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Takođe, iako apelant nije eksciplitno naveo, iz njegovih navoda proizlazi da se poziva i na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. U vezi s navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica provedenog postupka odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava ili obaveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-

766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu (AP-2304/23) na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.

10. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi apelanata o kršenju prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, odnosno o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U pogledu apelantovog navoda u predmetu broj AP-3887/23 o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni član sadrži opći princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku kojom je odlučeno o ispunjenosti zakonskih uslova za postupanje suda, a ne o meritumu zahtjeva. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2304/23 (Zemljoradnička zadruga „Brka“… | Sudska praksa | Aktio