Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1540/24 (D. S. i drugi)
Odluka donesena 19. 12. 2024.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1540/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 12. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. decembra 2024. godine, u predmetu broj AP-1540/24 , rješavajući apelacije koje su podnijeli Dario Sandić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Dario Sandić protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTP 0023999 24 od 28. marta 2024. godine;
Swisslion d.o.o. Trebinje protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0001507 24 2 od 20. februara 2024. godine;
Danijela Pisić protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0001903 24 od 13. marta 2024. godine;
Medžlis Islamske zajednice u BiH Banja Luka, Muftijstvo banjalučko i Vakufska direkcija Sarajevo protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0001946 24 od 20. maja 2024. godine i
Isa Džino, Senita Džino i mldb. S. Dž. protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0008918 24 od 25. juna 2024. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1540/24
1. Dario Sandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 11. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTP 0023999 24 od 28. marta 2024. godine.
2. Naredbom Tužilaštva BiH od 21. januara 2024. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv sedam fizičkih lica, zbog toga što je zaključeno da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica počinila krivična djela. Rješenjem Tužilaštva BiH od 28. marta 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.
2. AP-1780/24
3. Swisslion d.o.o. Trebinje (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Hasan Muminović i Amir Šapčanin, advokati iz Sarajeva, podnio je 25. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 0 KTPR 0001507 24 2 od 20. februara 2024. godine.
4. Naredbom Okružnog javnog tužilaštva Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) od 30. novembra 2023. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv Nove banke a.d. Banja Luka i odgovornih lica te banke, kao i Nedomex d.o.o., te M. E., direktora tog pravnog lica, zbog toga što je zaključeno da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica počinila krivična djela. Rješenjem Okružnog javnog tužilaštva od 28. decembra 2023. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Republičkog javnog tužilaštva odbijen je kao neosnovan i apelantov prigovor protiv rješenja Okružnog javnog tužilaštva.
3. AP-2113/24
5. Danijela Pisić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Mirza Ališah advokat iz Sarajeva, podnio je 17. maja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTPR 0001903 24 od 13. marta 2024. godine.
6. Naredbom Okružnog javnog tužilaštva Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) od 4. decembra 2023. godine obustavljena je istraga protiv osumnjičenog N. Ć., pokrenuta na osnovu apelantičine krivične, zbog toga što je zaključeno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Rješenjem Okružnog javnog tužilaštva od 4. januara 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Republičkog javnog tužilaštva odbijen je kao neosnovan i apelantičin prigovor protiv rješenja Okružnog javnog tužilaštva.
4. AP-2338/24
7. Medžlis Islamske zajednice u BiH Banja Luka, Muftijstvo banjalučko i Vakufska direkcija Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Đemaludin Mutapčić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 4. juna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0001946 24 od 20. maja 2024. godine.
8. Naredbom Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Republičkog tužilaštva, odlučeno je da se neće provoditi istraga na osnovu krivične prijave apelanata protiv četiri fizička lica i Republike Srpske, zbog toga što je zaključeno da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica počinila krivična djela, odnosno zbog toga što je Republika Srpska izuzeta od odgovornosti za krivična djela na osnovu člana 103. stav (1) KZ RS. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 20. maja 2024. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelanata izjavljena protiv navedene naredbe.
5. AP-3174/24
9. Isa Džino, Senita Džino i mldb. S. Dž. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Konjica, koje zastupa Armin Čusto advokat iz Bugojna, podnijeli su 22. jula 2024 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0008918 24 od 25. juna 2024. godine.
10. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 6. marta 2024. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga na osnovu krivične prijave apelanata protiv dva fizička lica, zbog toga što je zaključeno da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica počinila krivična djela. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 17. aprila 2024. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelanata izjavljena protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odbijen je kao neosnovan i prigovor apelanata protiv rješenja Federalnog tužilaštva.
11. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1540/24.
12. Apelanti se u svim apelacijama pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, u apelacijama AP-1780/24 i AP-2338/24apelanti se pozivaju na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zatim, u apelaciji AP-1780/24 apelant ukazuje i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, dok u apelaciji AP-
2338/24 apelant ukazuje i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
14. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnom slučaju na apelante primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci u kojima su donijete osporene odluke, odnose na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojem se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosilaca krivičnih prijava. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
15. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su stoga i navodi o povredi čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi s pravom na pravično suđenje, na koja su se pozvali pojedini apelanti (vidi tačku 12. Odluke), također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, na koje su se pozvali pojedini apelanti (vidi tačku 12. Odluke). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju prava na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić