Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3179/24 (Savez nezavisnih socijaldemokrata-SNSD)
Odluka donesena 23. 01. 2025.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 3. Protokola 1 uz EK (Pravo na slobodne izbore)
- Izbori
- Član 3. P broj 1 uz EK – Pravo na slobodne izbore - općenito/opseg zaštite
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Član I/2. Ustava BiH
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine · čl. 9
- Izborni zakon Bosne i Hercegovine · čl. 6, 9
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine uvrštavanjem, iza člana 18.9 u glavi 18., sljedeća dva člana koja glase: · čl. 6, 9
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 6, 9
- Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 6, 9
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 6, 9
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 6, 9
- Zakon o dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 6, 9
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine · čl. 6, 9
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Uputstvo o dodjeli i prestanku mandata (prečišćeni tekst)
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3179/24
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3179/24, rješavajući apelacije Saveza nezavisnih socijaldemokrata – SNSD, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija
Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Saveza nezavisnih socijaldemokrata – SNSD podnesene protiv rješenjā Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 Iž 048242 24 Iž od 19. juna 2024. godine i S1 3 Iž 048558 24 Iž od 11. jula 2024. godine u odnosu na član 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa članom 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Saveza nezavisnih socijaldemokrata – SNSD podnesene protiv rješenjā Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 Iž 048242 24 Iž od 19. juna 2024. godine i S1 3 Iž 048558 24 Iž od 11. jula 2024. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Savez nezavisnih socijaldemokrata – SNSD (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 26. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 Iž 048242 24 Iž od 19. juna 2024. godine i S1 3 Iž 044789 24 Iž 2 od 18. aprila 2024. godine, te odluka Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) br. 05-01-07-1-4815/22 od 30. maja 2024. godine i 05-1-07-1-998-1/24 od 4. jula 2024. godine. Apelant je uz apelaciju podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je tražio da Ustavni sud do okončanja postupka po ovoj apelaciji obustavi izvršenje odluka osporenih konkretnom apelacijom. Ova apelacija zavedena je pod brojem AP-3179/24.
2. Apelant je 2. septembra 2024. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 048558 24 Iž od 11. jula 2024. godine i Odluke CIK-a broj 05-1-07-1-
998-1/24 od 4. jula 2024. godine. Ova apelacija zavedena je pod brojem AP-3647/24.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na isto činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji navedene predmete u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-
3179/24.
4. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH, CIK-a, te Advokatskog društva „Ademović, Nožica i partneri“ d.o.o. Sarajevo kao zastupnika Partije demokratskog progresa – PDP i N. V. (u daljnjem tekstu: PDP), koji su bili učesnici u postupcima u kojima su donesene osporene odluke, zatraženo je da dostave odgovore na apelacije.
5. Pozvani su dostavili odgovore na apelacije, koje je Ustavni sud dostavio apelantu na eventualno izjašnjenje. Apelant se izjasnio na odgovore na apelacije u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodne napomene
7. Iz člana 13 stav 1 Uputstva o postupku sprovođenja posrednih izbora za organe vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom BiH (u daljnjem tekstu: Uputstvo) proizlazi da se glasanje za izbor delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH (u daljnjem tekstu: Dom Naroda) iz Republike Srpske (u daljnjem tekstu: RS) vrši na glasačkom listiću koji je sastavni dio tog uputstva. U napomeni tog glasačkog listića je navedeno da se „glasanje […] vrši stavljanjem znaka X u kvadratić pored naziva predlagača kandidatske liste“. Komisija za izbor i imenovanje Narodne skupštine RS (u daljnjem tekstu: Komisija) kao nadležno tijelo Narodne skupštine RS, shodno članu 9.12i Izbornog zakona BiH, podnijela je 1. decembra 2022. godine Izvještaj o izboru delegata iz RS u Dom naroda. U navedenom izvještaju konstatovano je da je kandidatska lista PDP-a osvojila 11 glasova. Takođe je konstatovano da je jedan glasački listić nevažeći (u daljnjem tekstu: sporni listić).
8. Odlukom CIK-a od 5. decembra 2022. godine utvrđeni su rezultati posrednih izbora za Dom naroda, te je utvrđeno da je sporni listić važeći i da je kandidatska lista PDP-a osvojila 12 glasova. Takođe je utvrđeno da 12 glasova ima i kandidatska lista Ranke Perić Romić (u daljnjem tekstu: R. P. R.), koja je apelantov član. Sud BiH je rješenjima od 13. decembra 2022. godine usvojio žalbe apelanta i R. P. R., te poništio odluku CIK-a od 5. decembra 2022. godine i predmet vratio na ponovno odlučivanje.
9. Odlukom CIK-a od 22. decembra 2022. godine ponovo su utvrđeni rezultati posrednih izbora u Domu naroda, prema kojima je kandidatska lista PDP-a osvojila 12 glasova. Sud BiH je rješenjima od 30. decembra 2022. godine ponovo usvojio apelantovu žalbu i žalbu R. P. R., poništio odluku CIK-a od 22. decembra 2022. godine i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Takođe, rješenjem Suda BiH od 4. januara 2023. godine odbijen je zahtjev PDP-a za učešće u sudskom postupku po žalbi apelanta protiv odluke CIK-a od 22. decembra 2022. godine.
10. Odlukom CIK-a od 5. januara 2023. godine utvrđeni su rezultati posrednih izbora u Domu naroda, prema kojima je PDP osvojio 11 glasova. CIK je u obrazloženju istakao da je nakon sprovedenog postupka donio dvije odluke koje su poništene rješenjima Suda BiH, te da mu je u rješenjima Suda BiH od 30. decembra 2022. godine naloženo da donese novu odluku u skladu s izvještajem Komisije. Protiv navedene odluke PDP je podnio žalbu, koja je odbijena rješenjem Suda BiH od 11. januara 2023. godine.
11. Nakon što je postala pravosnažna odluka o utvrđivanju spornih rezultata, odlukom CIK-a od 1. januara 2023. godine potvrđeni su rezultati posrednih izbora i dodijeljeni mandati za Dom naroda delegatima iz RS.
12. Postupajući po apelacijama PDP-a, Ustavni sud je donio Odluku boj AP-81/23 od 21. marta 2024. godine kojom je djelimično usvojio navedene apelacije, utvrdio povredu člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ukinuo rješenja Suda BiH od 4. i 11. januara 2023. godine, te predmet vratio Sudu BiH da po hitnom postupku donese novu odluku (odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Osporeno rješenje Suda BiH od 19. juna 2024. godine
13. Nakon što je Ustavni sud vratio predmet na ponovno odlučivanje, Sud BiH je donio Rješenje broj S1 3 Iž 044789 24 Iž 2 od 18. aprila 2024. godine kojim je uvažena žalba PDP-a, te Odluka CIK-a od 5. januara 2023. godine poništena i predmet vraćen CIK-u na ponovno odlučivanje.
14. Odlukom CIK-a broj 05-01-07-1-4815/22 od 30. maja 2024. godine utvrđeni su rezultati posrednih izbora u Domu naroda iz RS, te je, između ostalih rezultata, utvrđeno da su kandidatske liste predlagača R. P. R. i PDP-a osvojile po 12 glasova. CIK je u obrazloženju istakao da je Sud BiH u rješenju od 18. aprila 2024. godine naveo da je u odluci CIK-a od 5. januara 2023. godine nedostajalo obrazloženje o bitnim aspektima konkretnog slučaja. Naime, Sud BiH je istakao da će u ponovnom postupku CIK da vodi računa o ukazanim nedostacima odluke koja je poništena, a takođe da cijeni i razloge istaknute u Odluci Ustavnog suda broj AP-81/23. U vezi s tim, CIK je istakao da je poništenu odluku donio isključivo na osnovu naloga iz rješenja Suda BiH (vidi tačku 10 ove odluke), pa ta odluka nije ni mogla sadržavati obrazloženje jer ne odražava stav CIK-a. U odnosu na sporni listić, CIK je istakao da je na njemu volja birača neosporno iskazana jer nije obilježen nijedan drugi politički subjekat osim PDP-a. Naime, način na koji je popunjen sporni listić omogućava da se sa sigurnošću utvrdi kojoj političkoj stranci je birač dao svoj glas. CIK je ukazao da je znak X u okviru kvadrata s nazivom političkog subjekta. Budući da sporni listić ne sadrži nijednu nepravilnost utvrđenu članom 5.17 Izbornog zakona BiH te da je označena samo jedna lista, CIK je zaključio da je sporni listić važeći te da je kandidatska lista PDP-a osvojila ukupno 12 glasova.
15. CIK je u obrazloženju odluke ukazao da je u ranijem postupku utvrdio da je PDP putem elektronske pošte 2. decembra 2022. godine uložio prigovor CIK-u na izbore za delegate u Dom naroda iz RS. Međutim, CIK je naglasio da navedeni prigovor nije bio uslov ni osnov da on donese prvobitnu odluku u ovom postupku (vidi tačku 8 ove odluke) jer nadležnost CIK-a za postupanje u ovoj pravnoj stvari proizlazi iz odredbe člana 2.9 stav (1) tačka 9) Izbornog zakona BiH. Naime, kako je obrazloženo, nakon sprovedenog tajnog glasanja, izborni materijal i rezultati glasanja iz člana 9.12f Izbornog zakona BiH se dostavljaju CIK-u na utvrđivanje i potvrđivanje rezultata u skladu sa članom 2.9 stav (1) tačka 9) Izbornog zakona BiH i konačnu raspodjelu mandata u skladu sa članom 9.5 Izbornog zakona BiH. CIK je naglasio da u konkretnoj pravnoj situaciji Komisija nije donijela formalnopravni akt u smislu odluke, niti je imala za to ovlašćenje, nego je samo usvojila izvještaj. Naime, kako je obrazloženo, Komisija je dužna da hronološki registruje postupke i procedure glasanja i da ih u formi izvještaja dostavi CIK-u, te nema ovlašćenje da utvrđuje rezultate glasanja. CIK je ukazao i da, shodno odredbi člana 2.9 stav (1) tačka 1) Izbornog zakona BiH, CIK koordinira, nadgleda i reguliše zakonitost rada svih izbornih komisija i biračkih odbora u skladu s tim zakonom.
16. U vezi s pitanjem o (ne)nadležnosti CIK-a da provjerava validnost glasačkih listića, CIK je istakao da je ocjena da li je neki glasački listić u izbornom procesu važeći ili nevažeći zakonska nadležnost CIK-a, a ne njegova „samovolja“. CIK je ukazao da je i u dosadašnjoj praksi Suda BiH potvrđena nadležnost CIK-a da provjerava validnost glasačkih listića, shodno članu 5.17 Izbornog zakona BiH. Takođe, CIK je, između ostalog, ukazao i na to da je u sličnoj pravnoj i faktičkoj situaciji, prilikom utvrđivanja rezultata posrednih izbora i dodjeli mandata iz Opštinskog vijeća Novo Sarajevo za Gradsko vijeće Grada Sarajeva, prihvatio kao važeći glasački listić na kojem je znak X samo manjim dijelom bio u kvadratiću ispred naziva političkog subjekta. Naime, kako je obrazloženo, i tada je u uputstvu za glasanje kao u konkretnom slučaju stajalo da se znak X stavlja u kvadratić pored naziva kandidatske liste. Pored toga, CIK je istakao da je odlučivanje o spornom glasačkom listiću prethodno pitanje koje je CIK ne samo ovlašćen nego i dužan da riješi prije donošenja odluke o utvrđivanju rezultata izbora. CIK je istakao i da nije utvrdio da su u konkretnom slučaju povrijeđene procedure iz Poglavlja II Odjeljak C. Uputstva (čl. 12 i 13), pa da nije ni mogao da naredi ponavljanje procedure izbora (na što je apelant ukazivao). CIK je naveo da je utvrđivanje, potvrđivanje rezultata izbora i raspodjela mandata, što je dio u kojem je CIK i utvrdio nepravilnosti, propisano Odjeljkom D. Poglavlja II Uputstva.
17. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 048242 24 Iž od 19. juna 2024. godine odbijena je apelantova žalba. Sud BiH je u obrazloženju naveo da iz svih odluka CIK-a donesenih u konkretnom postupku te iz ranijih odluka Suda BiH proizlazi nesaglasnost u tumačenju zakonskog ovlašćenja CIK-a prilikom utvrđivanja konkretnih posrednih izbora. Naime, Sud BiH je u ranijoj odluci kojom je poništio odluku CIK-a izrazio pravni stav da CIK nije ovlašćen da bez izjavljenog prigovora raspravi da li je Komisija jedan glasački listić pravilno cijenila neispravnim. S druge strane, CIK je u svim odlukama, osim odluke u kojoj je odlučio suprotno ranijim odlukama, zauzeo izričit stav da je po zakonu ovlašćen, bilo po prigovoru ili bez prigovora, da cijeni pravilnost činjenica na osnovu kojih je Komisija donijela odluku. Sud BiH je istakao da iz navedenog proizlazi da se radi o različitom tumačenju zakonske odredbe između suda i nezavisnog organa nadležnog za sprovođenje izbora.
18. U vezi s navedenim, Sud BiH se pozvao na odredbe člana 2.9 stav 1 tačka 9 Izbornog zakona BiH i čl. 1 i 16 Uputstva, te istakao da Uputstvo daje ovlašćenje CIK-u za provjeru cjelokupne procedure, kao i ovlašćenje da utvrdi rezultate glasanja. Takođe je ukazano da član 17 Uputstva propisuje mogućnost poništenja izbora u slučaju povrede postupka izbora. Međutim, kako je obrazloženo, CIK je u konkretnom slučaju izveo drugačije zaključke o rezultatima posrednih izbora od Komisije, te zaključio da nisu ispunjeni uslovi za poništenje izbora. U vezi s tim, Sud BiH je istakao da je u pobijanoj odluci CIK po prvi put dao objektivizirane razloge za izvođenje zaključka o tome zašto smatra da sporni listić nije nevažeći u smislu člana 5.17 Izbornog zakona BiH. Takođe je naglasio da je CIK dao razloge o utvrđenoj pravilnosti procedure glasanja, koja lišava razloge za poništenje izbora. Sud BiH je zaključio da nema proizvoljnosti u zaključcima CIK-a da citirane zakonske odredbe daju ovlašćenje CIK-u da utvrdi rezultate glasanja. Pri tome, Sud BiH je istakao da nije bio njegov zadatak da ocijeni da li je glasački listić važeći ili nevažeći, a što potenciraju i apelant i PDP kao zainteresovano lice u ovom postupku. Sud BiH je istakao da je njegov zadatak bio da ocijeni da li je CIK utvrđujući rezultate postupio u skladu sa zakonskim ovlašćenjima i da li je za izvedeni zaključak dao opravdane razloge koji zadovoljavaju standard obrazložene odluke. Sud BiH je istakao i da je CIK nezavisni organ nadležan za sprovođenje izbora koji može da postupa po prigovoru, ali i po službenoj dužnosti, te da postojanje prigovora, na šta apelant u žalbi ukazuje, nije ni odlučujuća činjenica za ocjenu zakonitosti pobijane odluke.
Osporeno rješenje Suda BiH od 11. jula 2024. godine
19. Odlukom CIK-a broj 05-1-07-1-998-1/24 od 4. jula 2024. godine utvrđeni su rezultati dodjele mandata putem žrijebanja za jednog delegata u Dom naroda iz Narodne skupštine RS, pa je mandat dodijeljen kandidatskoj listi PDP-a, odnosno njihovom kandidatu N. V.
20. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 048560 24 Iž od 11. jula 2024. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv odluke CIK-a. Sud BiH je u obrazloženju istakao da je dodjela mandata žrijebanjem sprovedena zbog toga što je odlukom CIK-a od 30. maja 2024. godine utvrđeno da su kandidatske liste predlagača R. P. R. i PDP-a osvojile identičan broj glasova – po 12. Sud BiH je naglasio da je apelant zakonitost te odluke pobijao žalbom koju je Sud BiH odbio rješenjem od 19. juna 2024. godine. Sud BiH je istakao da proizlazi da je CIK, na osnovu utvrđenja iz pravosnažne odluke o istom broju glasova koje su dobile dvije kandidatske liste, imao zakonski osnov da dodjelu mandata izvrši žrijebanjem, kako je to propisano članom 9 tačka 12g) stav 3 Izbornog zakona. Sud BiH je naglasio da se odluka koja utvrđuje rezultate dodjele mandata žrijebanjem može pobijati samo zbog nepravilnosti u postupku žrijebanja budući da je osnovanost razloga za pristupanje žrijebanju utvrđena pravosnažnom odlukom CIK-a. Sud BiH je istakao da apelant žalbenim navodima ne ukazuje na nepravilnosti u postupku žrijebanja i neosnovano ukazuje na nedostatke u sadržaju osporene odluke. Naime, pobijanom odlukom se samo konstatuje rezultat koji je proizašao iz postupka žrijebanja, na kojoj činjenici je odluka i zasnovana, pa kako odluka nije zasnovana na sprovedenim dokazima, to apelant neosnovano ukazuje da je propušteno izvršenje ocjene dokaza. Sud BiH je istakao da ukazivanje žalbe da pobijana odluka apelantovom kandidatu, kojem je prethodno dodijeljen mandat, proizvodi prestanak mandata na način koji nije propisan Izbornim zakonom, ima značaja samo kod ocjene pravilnosti odluke o prestanku mandata, a nikako povodom konkretne izborne žalbe. Sud BiH je istakao da je neosnovan i apelantov žalbeni prijedlog da se ponište sve odluke donesene nakon Odluke Ustavnog suda broj AP-81/23 od 21. marta 2024. godine. Naime, nakon navedene odluke Ustavnog suda, Sud BiH je donio odluku od 18. aprila 2024. godine kojom je uvažio žalbu PDP-a, poništio odluku i predmet vratio na ponovni postupak. U ponovnom postupku CIK je donio odluku od 30. maja 2024. godine protiv koje je izbornu žalbu podnio apelant, a koja žalba je odbijena. U postupku koji je prethodio donošenju odluke Suda BiH od 18. aprila 2024. godine apelant nije zahtijevao dodjelu statusa stranke, pa nedostavljanje navedenog rješenja ne predstavlja povredu procesnih odredbi. Sud BiH je naglasio da izostanak dostavljanja navedenog rješenja nije povrijedio ni apelantova prava da učestvuje u postupku i izjašnjava se na utvrđene činjenice i okolnosti budući da je izjavio žalbu na odluku CIK-a donesenu u ponovnom postupku, u kojem su raspravljeni svi njegovi navodi. Osim navedenog, Sud BiH je naglasio da je neosnovano zahtijevanje da se ponište sve odluke jer bi to podrazumijevalo ponovno raspravljanje o pravosnažnim odlukama.
Odluka CIK-a nakon okončanja postupaka u kojima su donesene osporene odluke
21. Nakon pravosnažnog okončanja postupka žrijebanja, CIK je donio Odluku broj 05-1-
07-1-4815/22 od 15. jula 2024. godine kojom je izmijenjena odluka od 16. januara 2023. godine (vidi tačku 11 ove odluke) tako što je umjesto S. N. B. kao delegata kojem se dodjeljuje mandat naveden N. V., kojem je mandat dodijeljen putem žrijebanja.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
22. Apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku, pravna sigurnost (jer je Sud BiH odstupio od svojih stavova izraženih u rješenjima od 13. i 30. decembra 2022. godine, donesenim u istom postupku) i pravo na suđenje u razumnom roku kao dijelovi prava na pravično suđenje. Apelant smatra da imajući u vidu odredbe čl. 12, 13, 16 i 17 Uputstva, kao i član 5.17 Izbornog zakona BiH, da CIK nije bio ovlašten da mijenja rezultat spornog listića i da mijenja samo glasanje izvršeno pred Komisijom. Apelant je istakao da se praksa na koju se CIK poziva ne može analogno primijeniti na konkretan slučaj. Apelant je istakao i da u konkretnom slučaju nije bilo blagovremenog prigovora CIK-u, te da CIK nije imao ovlašćenje da po svojoj volji provjerava glasačke listiće. Apelant smatra da je CIK, ukoliko je smatrao da je prilikom sprovođenja posrednih izbora došlo do kršenja pravila izbora, bio dužan da poništi sprovedene izbore i da naredi njihovo ponavljanje. Naime, CIK ne može da cijeni ključnu činjenicu odvojeno od cjelokupne procedure i zauzima drugačije mišljenje od Komisije.
23. Apelant je u obje apelacije posebno naglasio da mu rješenje Suda BiH od 18. aprila 2024. godine (vidi tačku 13 ove odluke) nikada nije dostavljeno, što ukazuje na povredu člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (apelantu nije omogućeno da efektivno učestvuje tokom cijelog postupka u kojem se odlučivalo o njegovim izbornim pravima). Apelant smatra da je navedenim postupanjem onemogućen da se na adekvatan način izjasni i da koristi pravna sredstva protiv odluke koja je donesena očigledno na njegovu štetu. Apelant je istakao da iz obrazloženja Odluke CIK-a od 30. maja 2024. godine proizlazi da je donošenjem rješenja Suda BiH od 18. aprila 2024. godine faktički započet novi postupak izbora delegata za Dom naroda iz RS, a da to rješenje nikom u RS nije dostavljeno. Dakle, u ponovljenom postupku apelantu je uskraćeno pravo da učestvuje u postupku, da se izjašnjava na utvrđene činjenice i okolnosti. Apelant smatra da mu je ovakvim postupanjem na identičan način kao i PDP-u u Odluci broj AP-81/23 povrijeđena prava koja proizlaze iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe je istakao da je na navedeni način postupljeno suprotno stavu Ustavnog suda iz Odluke broj AP-81/23. Apelant je istakao da mu je zajedno s pravom na slobodne izbore povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek jer mu nije data mogućnost da pobija rješenje Suda BiH od 18. aprila 2024. godine.
24. Apelant je istakao i da je CIK osporenim odlukama od 30. maja i 4. jula 2024. godine, pogrešnim tumačenjem Izbornog zakona BiH i Uputstva, zamijenio Narodnu skupštinu RS, a da za to nema uporište u Ustavu ili u zakonu. Apelant smatra i da je žrijebanjem povrijeđen i član 9.12i Izbornog zakona, u kojem se jasno određuje koja su to tijela nadležna za izbore delegata u Domu naroda, kao i član IV/1. Ustava Bosne i Hercegovine u kojem je jasno definisano da delegate iz RS bira Narodna skupština RS. U odnosu na osporene odluke donesene u postupku žrijebanja apelant je istakao i da se takvim odlukama narušava izborni integritet u BiH i član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je ponovo ukazao na rješenje Suda BiH od 18. aprila 2024. godine, te da je njime poništena u cjelini ranija odluka CIK-a, dok je u ponovnom postupku CIK donio odluku od 30. maja 2024. godine kojom je propustio da odluči o dodjeli mandata svih delegata iz RS. Naime, poništavanjem Odluke CIK-a od 5. januara 2023. godine poništavaju se sve pravne posljedice koje je ta odluka proizvela, pa u ovom momentu Dom naroda nema nijednog delegata iz RS. Apelant smatra da, imajući u vidu da je cijeli postupak koji je sproveden nakon Odluke Ustavnog suda broj AP-
83/21 nezakonit, jedino je ispravno da se postupak vrati na početak, da se ponište sve odluke, da se strankama u postupku izvrši uredna dostava rješenja Suda BiH od 18. aprila 2024. godine, pa nakon toga preduzmu radnje za izvršenje navedenog rješenja. Opreza radi, apelant je istakao i da mandat niti jednom izabranom licu na bilo kojem nivou vlasti u BiH ne može prestati po sili zakona (ex lege) jer Izbornim zakonom BiH nije propisana takva mogućnost. Da bi bilo koja pravna situacija nastala ili prestala po sili zakona, takva mogućnost mora da bude eksplicitno propisana samim zakonom, međutim, Izbornim zakonom BiH takva mogućnost nije propisana.
b) Odgovori na apelacije
25. Sud BiH je u odgovorima na apelacije u suštini istakao da su apelacije neosnovane. Sud BiH je u vezi s nedostavljanjem rješenja od 18. aprila 2024. godine posebno naglasio da apelant nije zahtijevao dodjeljivanje statusa zainteresovanog lica u postupku pred CIK-om po žalbi PDP-a, kao ni u ponovnom postupku pred Sudom BiH, nakon što je predmet vraćen na ponovno odlučivanje Odlukom Ustavnog suda broj AP-81/23, koja je javno objavljena.
26. CIK je istakao da su apelacije neosnovane. CIK je ponovio svoje argumente iz osporenih odluka, te je, između ostalog, ukazao da u konkretnom slučaju treba razlikovati postupak glasanja koji sprovodi Komisija i postupak utvrđivanja rezultata izbora za koji je nadležan isključivo CIK. CIK je naglasio da u konkretnom slučaju nisu povrijeđene procedure iz čl. 12 i 13 Uputstva, što bi ga obavezivalo na poništavanje izbora i donošenje naredbe za ponavljanje procedure izbora delegata u Narodnoj skupštini RS. Naime, ispoštovana je procedura glasanja, ali je pogrešno utvrđen rezultat. CIK je istakao i da su neosnovani apelantovi navodi da je zbog nedostavljanja rješenja Suda BiH od 18. aprila 2024. godine došlo do kršenja apelantovog prava na učešće u postupku jer je njegova odluka od 30. maja 2024. godine tek postala pravosnažna donošenjem rješenja Suda BiH od 19. juna 2024. godine, kojim je odbijena apelantova žalba. CIK je istakao i da apelant prilikom podnošenja žalbe na navedenu odluku CIK-a od 30. maja 2024. godine nije isticao da mu „nije dostavljeno rješenje Suda BiH niti žalba PDP-a na izjašnjenje“, niti je od CIK-a tražio status stranke u postupku po žalbi PDP-a. CIK je istakao da u ponovnom postupku, odlukom od 30. maja 2024. godine, nije propustio da odluči o dodjeli mandata, kako to apelant navodi. Naime, nakon donošenja odluke od 5. januara 2023. godine, koja je naknadno ukinuta, mandati su mogli da budu dodijeljeni, te su Odlukom o potvrđivanju rezultata posrednih izbora i dodjeli mandata za Dom naroda iz RS od 16. januara 2023. godine (vidi tačku 11 ove odluke) ti mandati i dodijeljeni. Naime, postupak utvrđivanja rezultata posrednih izbora je odvojen od postupka o potvrđivanju rezultata posrednih izbora i dodjeli mandata za Dom naroda iz RS. CIK je naglasio da je Sud BiH poništio samo Odluku o utvrđivanju rezultata posrednih izbora u Domu naroda od 5. januara 2023. godine, dok je Odluka o potvrđivanju rezultata i dodjeli mandata od 16. januara 2023. godine ostala na snazi. CIK je istakao da je zbog navedenog, nakon sprovedenog ponovnog postupka utvrđivanja rezultata posrednih izbora, tj. pravosnažnosti tog postupka, donio Odluku od 15. jula 2024. godine o izmjeni odluke o potvrđivanju rezultata posrednih izbora i dodjeli mandata za Dom naroda iz RS (vidi tačku 21 ove odluke).
27. PDP je u odgovorima na apelaciju, u suštini, istakao da su apelacije očigledno prima facie neosnovane u odnosu na član 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, dok su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6 i 13 Evropske konvencije.
V.Relevantni propisi
28. Izborni zakon BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 – odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH, 41/20, 38/22, 51/22, 67/22, 24/24, 24/24 – ispravka). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Izbornog zakona BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 – odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH, 41/20, 38/22, 51/22 i 67/22) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.9 stav 1. tač. 1. i 9.
Centralna izborna komisija BiH je nezavisan organ koji podnosi izvještaj neposredno Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i čija ovlaštenja iz nje proizilaze. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine:
1. koordinira, nadgleda i reguliše zakonitost rada svih izbornih komisija i biračkih odbora u skladu sa ovim zakonom;
9. utvrđujei potvrđujerezultate svih neposrednih i posrednih izbora obuhvaćenihovim zakonom, ovjerava da su ti izbori sprovedeni u skladu sa ovimzakonom i objavljuje rezultate svih neposrednih i posrednih izbora obuhvaćenihovim zakonom ;
Član 5.17
Glasački listić je nevažeći:
1. ako nije ispunjen, ili je ispunjen tako da nije moguće sa sigurnošću utvrditi kojoj je političkoj stranci, koaliciji, nezavisnom kandidatu ili listi nezavisnih kandidata birač dao svoj glas;
2. ako su dopisana imena kandidata; ili
3. ako je označeno više od jedne političke stranke, koalicije, nezavisnog kandidata ili liste nezavisnih kandidata; ili
4. ako se na osnovu oznaka, koje je birač dopisao na glasački listić, kao što je potpis, može utvrditi njegov identitet; ili 5. ako birač označi glasački listić na način drugačiji od onog koji je utvrđen u članu 5.14.
Član 5.29
Centralnaizborna komisija BiH utvrđuje rezultate svih neposrednihi posrednih izbora obuhvaćenih ovim zakonom istekom roka zapodnošenje prigovora, žalbe, odnosno nakon pravosnažnosti odluka. Propisima Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine određuju se redoslijed utvrđivanja izbornih rezultata za organe na svim nivoima vlasti, način na koji se detaljan tabelarni prikaz rezultata glasanja stavlja na raspolaganje javnosti, te način objavljivanja izbornih rezultata. Detaljan tabelarni prikaz rezultata glasanja uključuje rezultate na nivou biračkog mjesta popolitičkim subjektima i kandidatima, s tim da se ne naruši tajnost glasanja, utvrđena članom 5. 10.
Član 5.32
Nakonzavršetka ponovljenog brojanja glasačkih listića i istekomroka za podnošenje žalbe, odnosno nakon pravosnažnosti odluka,
Centralna izborna komisija BiH potvrđuje izborne rezultate za organena svakom pojedinom nivou vlasti, u roku od 30 dana od dana održavanjaizbora. Centralnaizborna komisija BiH donosi propise o potvrđivanju izbornihrezultata . Član 9.5
U svakoj izbornoj jedinici mandati se raspodjeljuju na sljedeći način: za svaku političku stranku i koaliciju, ukupan broj važećih glasova koje je politička stranka ili koalicija osvojila dijeli se sa 1, 3, 5, 7, 9, 11, i tako redom, sve dok je to potrebno za tu raspodjelu mandata. Brojevi koji se dobiju ovom serijom dijeljenja su „količnici“. Broj glasova za nezavisnog kandidata je količnik tog kandidata. Količnici se redaju od najvećeg do najmanjeg. Mandati se dijele po redu, počev od najvećeg količnika, dok se ne raspodijele svi mandati izborne jedinice za određeni organ.
Politička stranka, koalicija, lista nezavisnih kandidata i nezavisni kandidat ne može učestvovati u raspodjeli mandata ako ne osvoji više od 3% od ukupnog broja važećih glasačkih listića u izbornoj jedinici.
Član 9.8
Ako prilikom raspodjele u skladu sa čl. 9.6, 9.6 i 9.7 ovog zakona budu dobijeni identični količnici, mandat se dodjeljuje žrijebanjem.
Mandati koje lista dobije raspodjeljuju se najprije među kandidatima sa liste, od kojih je svaki dobio najmanje dvadeset procenata (20%) od ukupnog broja važećih glasova koje je dobila ta lista i to dodjelom mandata redoslijedom od najvećeg do najmanjeg broja glasova. Ako ima još mandata koje treba dodijeliti listi, a preostali kandidati su dobili manje od dvadeset procenata (20%) od ukupnog broja važećih glasova koje je ta lista dobila, raspodjela mandata među preostalim kandidatima te liste vrši se prema njihovom redoslijedu na listi.
Ako politička stranka ili koalicija nema na listi dovoljan broj kandidata da popuni mjesta koja su joj dodijeljena, mandat se prenosi na listu kandidata te političke stranke ili koalicije u drugoj izbornoj jedinici u skladu sa postupkom utvrđenim u članu 9.7 ovog zakona.
Član 9.12f
Svakiposlanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske daje jedan glasza listu kandidata za izbor delegata u Dom naroda
Parlamentarne skupštine
BiH iz Republike Srpske. Glasanjese sprovodi tajnim glasanjem u skladu sa ovim zakonom . Član 9.12g
Izbornimaterijal i rezultati glasanja iz čl. 9.12d i 9.12f ovog zakona dostavljajuse Centralnoj izbornoj komisiji BiH na potvrđivanje u skladusa članom 2.9 ovog zakona i konačnu raspodjelu mandata u skladu sa članom
9.5 ovog zakona. Mandatise raspodjeljuju jedan po jedan po listama, u skladu sa članom
9.5 ovog zakona. Osvojeni mandati dodjeljuju se prema njihovom redoslijeduna listi. Akoprilikom raspodjele u skladu sa članom 9.5 ovog zakona budu dobijeniidentični količnici, mandat se dodjeljuje žrijebanjem. Član 9.12i
Izboreu smislu ove glave (postupak kandidovanja i glasanja) sprovodenadležna radna tijela u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovinei Narodnoj skupštini Republike Srpske.
29. Izborni zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11
– odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH, 41/20, 38/22, 51/22, 67/22, 24/24, 24/24 – ispravka) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 9.8 stav 1.
Ako prilikom raspodjele u skladu sa čl. 9.5, 9.6 i 9.7 ovog zakona budu dobijeni identični količnici, mandat se dodjeljuje žrijebanjem.
Član 9.12g stav 3. Akoprilikom raspodjele u skladu sa članom 9.5 ovog zakona budu dobijeniidentični količnici, mandat se dodjeljuje žrijebanjem .
30. Uputstvo o postupku sprovođenja posrednih izbora za organe vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst (
„Službeni glasnik BiH“ broj 31/24)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Odjeljak
C. Izbor
Član 12. (Način glasanja - član 9.12d i 9.12f Izbornog zakona BiH) (1) Svaki delegat bošnjačkog, odnosno hrvatskog kluba u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH daje jedan glas za kandidatsku listu za izbor bošnjačkih, odnosno hrvatskih delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. (2) Svaki poslanik u Narodnoj skupštini RS daje jedan glas za kandidatsku listu za izbor srpskog delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH iz Republike Srpske. (3) Glasanje se provodi tajno u skladu s odredbama Izbornog zakona BiH i ovog Uputstva.
Član 13. (Glasački listić) (1) Glasanje iz člana 12. ovog Uputstva vrši se na glasačkom listiću čiji izgled i sadržaj utvrđuje Centralna izborna komisija BiH, a koji je sastavni dio ovog Uputstva. (2) Ukoliko je, na način propisan članom 2. i 3. ovog Uputstva, predloženo više kandidatskih listi, redosljed na glasačkom listiću utvrđuje Dom naroda Parlamenta Federacije BiH i Narodna skupština RS žrijebanjem.
Član 14. (Spovođenje izbora)
Izbore u smislu člana 12. ovog Uputstva sprovode organi nadležni za sprovođenje izbora.
Odjeljak
D. Utvrđivanje, potvrđivanje rezultata izbora i raspodjela mandata
Član 15. (Rok za dostavljanje izbornog materijala)
Kompletan izborni materijal s rezultatima glasanja iz člana 12. ovog Uputstva odmah nakon sprovedenog postupka glasanja, a najkasnije u roku od 24 časa, dostavlja se Centralnoj izbornoj komisiji BiH. Član 16. (Utvrđivanje rezultata izbora)
U postupku utvrđivanja rezultata izbora, Centralna izborna komisija BiH utvrdiće da li je cjelokupni postupak glasanja i izbora sproveden u skladu s Izbornim zakonom BiH i ovim Uputstvom, te će utvrditi rezultate izbora.
Član 17. (Potvrđivanje rezultata izbora i raspodjela mandata) (1) Nakon isteka roka za podnošenje žalbi na odluku o utvrđivanju rezultata glasanja, odnosno nakon pravosnažnosti odluke, Centralna izborna komisija BiH će potvrditi rezultate glasanja i dodijeliti mandate u skladu s članom 9.5 Izbornog zakona BiH. (2) U slučaju povrede postupka propisanog Odjeljkom C. Poglavlja II. ovog Uputstva, Centralna izborna komisija BiH poništiće izbore i narediti ponavljanje procedure izbora delegata u onom dijelu postupka izbora gdje su povrede učinjene. (3) Centralna izborna komisija BiH, nakon isteka roka za žalbu na odluku o poništavanju izbora, odnosno nakon pravosnažnosti odluke o poništavanju izbora, će odmah, a najkasnije u roku od tri dana, narediti ponavljanje procedure izbora delegata u onom dijelu postupka izbora gdje su povrede učinjene.
Član 18. (Zaštita izbornog prava)
U slučajevima prigovora na postupak kandidovanja, ovjere, potvrđivanja i raspodjele mandata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH primjenjuju se opšta pravila zaštite izbornog prava utvrđena u Poglavlju
6. Izbornog zakona BiH i podzakonskim aktima Centralne izborne komisije BiH.
31. Uputstvo o dodjeli i prestanku mandata (prečišćeni tekst) („Službeni glasnik BiH“ broj 31/24) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1. stav 1. tačka b. (Predmet) Uputstvom o dodjeli i prestanku mandata (u daljnjem tekstu: Uputstvo) se utvrđuje:
b) postupak žrijebanja (član 9.8 stav (1) Izbornog zakona BiH)
32. Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
IX – POSTUPAK PO IZBORNIM ŽALBAMA
Član 76. Protiv odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (Centralna izborna komisija) ili Izbornog vijeća za prigovore i žalbe kojom se krši Izborni zakon Bosne i Hercegovine (Izborni zakon) i propisi koje donosi Centralna izborna komisija na osnovu zakona, može se uložiti žalba Apelacionom odjeljenju. Član 82. Odluka Apelacionog odjeljenja po žalbi uloženoj zbog povrede izbornog prava je konačna i obavezujuća.
VI.Dopustivost i meritum
U odnosu na pravo na pravično suđenje
33. U vezi s apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
34. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
35. Član 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
36. U vezi s ovim dijelom navoda, Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch v. France (vidi Evropski sud, Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, predstavka broj 24194/94, tačka 50). Ustavni sud primjećuje da je Evropski sud i u kasnijoj praksi ostao dosljedan tom stavu da sporovi vezani za prava i obaveze koje izviru iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire ni građanskog niti krivičnog aspekta člana 6 Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Paksas protiv Litvanije, presuda od 6. januara 2011. godine, predstavka broj 34932/04, tač. 64−69, i Karimov protiv Azerbejdžana, presuda od 25. septembra 2014. godine, predstavka broj 12535/06, tač. 53−55). Ustavni sud takođe ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo sličan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4195/16 od 23. novembra 2016. godine i AP-39/19 od 10. septembra 2019. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je van okvira člana 6 stav 1 Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, kao i druge elemente prava na pravično suđenje na koje se apelant pozvao, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, zbog čega su ti apelantovi navodi ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na ostala prava
37. Apelant smatra da su mu u konkretnom slučaju povrijeđeni i pravo na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
38. U odnosu na ove navode Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, da su podnesene u roku, kao i da ispunjavaju i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nisu očigledno (prima facie) neosnovane u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Pravo na slobodne izbore
39. Član 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Visoke strane ugovornice se obavezuju da u razumnim vremenskim razmacima održavaju slobodne izbore tajnim glasanjem pod uslovima koji obezbjeđuju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih organa.a)Relevantni standardi
40. Ustavni sud podsjeća da za razliku od drugih materijalnih odredbi Evropske konvencije i njenih protokola, član 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju je formulisan kao pozitivna obaveza visokih strana ugovornica da održavaju izbore koji obezbjeđuju slobodno izražavanje volje naroda, a ne kao određeno pravo ili sloboda. Međutim, Evropski sud je ustanovio da ta odredba podrazumijeva i pojedinačna prava, koja čine pravo da se glasa („aktivni“ aspekt) i pravo da se bude kandidat na izborima („pasivni“ aspekt) (vidi Evropski sud, Paunović i Milivojević protiv Srbije, presuda od 24. maja 2016. godine, predstavka broj 41683/06, tačka 58 s daljnjim referencama). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se ta prava, tj. odredba člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnose samo na izbore „zakonodavnih organa“ ili bar u jedan od njihovih domova ako ih ima dva ili više. Međutim, pojam „zakonodavnog organa“ mora da se tumači u svjetlu ustavne strukture svake države (vidi Evropski sud, Davydov i ostali protiv Rusije, presuda od 30. maja 2017. godine, predstavka broj 75947/11, tačka 278 s daljnjim referencama) i, posebno, ustavne tradicije države i obima zakonodavnih nadležnosti doma o kojem je riječ.
41. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju neosporno radi o izboru u „zakonodavni organ“, te da se odredba člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odnosi na konkretni postupak (vidi, op. cit., Odluka broj AP-81/23, tačka 35).
42. Ustavni sud dalje podsjeća da je Evropski sud ukazao da cilj i svrha Evropske konvencije kao „alata“ za zaštitu ljudskih prava zahtijeva da se njene odredbe tumače i primjenjuju na takav način da propisana prava ne budu teorijska ili iluzorna, već praktična i djelotvorna. Pravo lica na kandidovanje na izborima, koje je zagarantovano članom 3 Protokola br. 1 i inherentno konceptu istinski demokratskog društva, bilo bi samo iluzorno ako bi lice moglo da bude proizvoljno lišeno tog prava. Shodno tome, iako je tačno da države imaju veliku slobodu u odlučivanju kada apstraktno utvrđuju uslove izbora, princip da prava moraju da budu djelotvorna zahtijeva da postupak ispunjavanja uslova sadrži dovoljno zaštitnih mjera za sprečavanje proizvoljnih i/ili nezakonitih odluka. Iako je prvobitno naveden u vezi s ispunjavanjem uslova za kandidovanje, princip koji zahtijeva sprečavanje proizvoljnosti podjednako je relevantan i u drugim situacijama u kojima je djelotvornost pojedinačnih izbornih prava dovedena u pitanje (vidi Evropski sud, Namat Aliyev protiv Azerbejdžana, presuda od 8. aprila 2010. godine, broj predstavke 18705/06, tačka 72), uključujući i način revizije ishoda izbora i poništavanje izbornih rezultata (vidi Evropski sud, Kovach protiv Ukrajine, presuda od 7. februara 2008. godine, broj predstavke 39424/02, tačka 55 i dalje). Evropski sud je naglasio da je važno da organi nadležni za sprovođenje izbora funkcionišu na transparentan način i da zadrže nepristrasnost i nezavisnost od političke manipulacije (vidi Evropski sud, Gruzijska laburistička partija protiv Gruzije, presuda od 8. jula 2008. godine, broj predstavke 9103/04, tačka 101). Takođe je istakao da postupci koje ti organi vode treba da budu praćeni minimalnim mjerama zaštite od proizvoljnosti i da su njihove odluke dovoljno obrazložene (idem, mutatis mutandis, Namat Aliyev protiv Azerbejdžana, tač. 81−90, i Kovach protiv Ukrajine, tač. 59−60). Štaviše, razlozi svrsishodnosti i potreba za strogim rokovima koji su osmišljeni kako bi se izbjeglo odugovlačenje izbornog procesa, iako su često opravdani, ipak ne mogu poslužiti kao izgovor za potkopavanje djelotvornosti izbornih procedura (idem, mutatis mutandis, Namat Aliyev protiv Azerbejdžana, tačka 90).
b) U odnosu na osporeno rješenje Suda BiH od 19. juna 2024. godine
43. Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi da mu je uskraćeno efikasno učestvovanje u konkretnom postupku, u suštini, zasnivaju na činjenici da mu nije dostavljeno rješenje Suda BiH od 18. aprila 2024. godine (vidi tačku 13 ove odluke), te da je time postupljeno suprotno stavu Ustavnog suda iz Odluke broj AP-81/23 u kojoj je apelant bio PDP (u daljnjem tekstu: apelant PDP). Ustavni sud podsjeća da je u navedenoj odluci zaključio da postoji povreda prava na slobodne izbore, i to „pasivnog“ aspekta tog prava, zato što apelantu PDP nije omogućeno da efektivno učestvuje u postupku u kojem se odlučivalo o njegovim izbornim pravima. Naime, PDP je u postupku pred Ustavnim sudom osporavao dvije odluke: prvu kojom je odbijen njegov zahtjev za učešće u sudskom postupku po apelantovoj žalbi (vidi tačku 9 ove odluke), i drugu, kojom je odbijena žalba apelanta PDP protiv odluke CIK-a kojom su utvrđeni rezultati konkretnih posrednih izbora (vidi tačku 10 ove odluke).
44. U odnosu na tu prvu osporenu odluku, Ustavni sud je ukazao da se „formulacija iz člana 80 stav 2 ZUS-a, da će se žalba dostaviti svim zainteresovanim stranama ‘navedenim u žalbi’ […] ne može […] tumačiti na način da će se žalba dostaviti samo CIK-u čija se odluka pobija. Takvo tumačenje nije moguće ako se želi obezbijediti da se svakom učesniku u izborima djelotvorno zaštiti pravo na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1. Ako su drugi politički subjekti mogli osporavati odluku CIK-a od 22. decembra 2022. godine zato što im ne ide u korist i dati svoje argumente u tom pravcu, Ustavni sud smatra da nema zakonske prepreke da se i [apelantu PDP] obezbijedi pravo da prezentuje svoje argumente i pokuša da odbrani odluku koja mu ide u korist. Jedino se na taj način može obezbijediti ‘pravična ravnoteža’ između različitih političkih subjekata koji se nalaze na dvije suprotne strane, tj. između onih političkih subjekata kojima je u interesu da ospore odluku, kao i onih kojima je u interesu da odluka ostane na snazi. Stoga, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja [apelantu PDP] trebalo omogućiti da učestvuje u postupku pred sudom kao zainteresovano lice“ (vidi, op. cit., Odluka broj AP-81/23, tač. 41 i 42).
45. Drugom osporenom odlukom odbijena je žalba apelanta PDP protiv odluke CIK-a kojom su utvrđeni rezultati konkretnih posrednih izbora (vidi tačku 10 ove odluke). U odnosu na tu odluku, Ustavni sud je ukazao: „[…] Ustavni sud zapaža da je CIK konačno utvrdio rezultate posrednih izbora za Dom naroda, onako kako mu je Sud BiH naložio u rješenjima od 30. decembra 2022. godine […]. CIK se u obrazloženju konačne odluke samo pozvao na navedeni nalog Suda BiH, bez ikakvog dodatnog obrazloženja. Iz navedenog proizlazi da je, tek nakon donošenja konačne odluke CIK-a, apelantu omogućeno da učestvuje u konkretnom postupku tako što mu je omogućeno da podnese izbornu žalbu Sudu BiH protiv konačne odluke CIK-a. Međutim, zbog toga što je apelantu bilo uskraćeno da učestvuje u postupcima koji su prethodili konačnoj odluci CIK-a, dovodi se u pitanje djelotvornost apelantove žalbe protiv te konačne odluke. Naime, Ustavni sud podsjeća da u konačnoj odluci CIK-a (vidi tačku 17) nedostaje obrazloženje o bitnim aspektima ovog slučaja (kako je sprovedena konkretna izborna procedura, šta proizlazi iz izbornog materijala koji je dostavljen CIK-u, kako su utvrđeni rezultati posrednih izbora u Domu naroda, u skladu s kojim propisima, kao i koje je to nepravilnosti CIK trebao ispraviti u skladu s uputama Suda BiH iz ranijih rješenja, zašto je nevažeći sporni glasački listić itd.). Sve to je trebalo da sadrži konačna odluka CIK-a da bi se moglo jasno zaključiti kako je i na osnovu čega takva odluka donesena i kako bi se mogla izjaviti efikasna izborna žalba Sudu BiH […]“ (vidi, op. cit., Odluka broj AP-81/23, tačka 46).
46. Vraćajući se na konkretni postupak, Ustavni sud zapaža da apelant, za razliku od apelanta PDP u Odluci broj AP-81/23, nije tražio da mu se omogući učestvovanje u postupku po izbornoj žalbi PDP-a. Dakle, ne radi se o istoj pravnoj situaciji. Međutim, imajući u vidu stavove iz Odluke Ustavnog suda broj AP-81/23, pogotovo stavove citirane u tač. 44 i 45 ove odluke, Ustavni sud smatra da se izborna žalba treba dostaviti i drugim licima za koja se može objektivno smatrati da su zainteresovana za ishod upravnog spora, te im omogućiti učestvovanje u tom sporu. S druge strane, Ustavni sud zapaža da rješenjem od 18. aprila 2024. godine postupak nije okončan, odnosno da je predmet vraćen CIK-u na ponovno odlučivanje.
47. Dakle, imajući u vidu apelantove navode o nemogućnosti da efektivno učestvuje tokom cijelog postupka u kojem se odlučivalo o njegovim izbornim pravima jer mu nije dostavljeno rješenje Suda BiH od 18. aprila 2024. godine, potrebno je analizirati posljedice tog rješenja, tj. da li je apelantu zbog navedenog rješenja onemogućeno da efektivno zaštiti svoja izborna prava u postupku.
48. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH rješenjem od 18. aprila 2024. godine poništio odluku CIK-a od 5. januara 2023. godine jer joj je nedostajalo obrazloženje o bitnim aspektima konkretnog slučaja. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH naložio CIK-u da u ponovnom postupku vodi računa o ukazanim nedostacima, te da cijeni razloge istaknute u Odluci Ustavnog suda broj AP-81/23 (vidi tačku 14 ove odluke). Iz navedenog proizlazi da Sud BiH nije meritorno odlučio o apelantovim izbornim pravima, niti da je naložio CIK-u kako da meritorno odluči, kao što je to bio slučaj u predmetu broj AP-81/23. S obzirom na to da je predmet vraćen na ponovni postupak, bitno je ocijeniti da li je apelant imao mogućnost da u nastavku postupka zaštiti svoja izborna prava. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da iz člana 82 Zakona o upravnim sporovima BiH proizlazi da su odluke Suda BiH o izbornim žalbama konačne. Stoga, čak i da je apelantu dostavljeno rješenje od 18. aprila 2024. godine, on nije imao zakonom propisan pravni lijek protiv te odluke. Takođe, s obzirom na to da je predmet vraćen na ponovni postupak, apelant nije mogao podnijeti ni apelaciju protiv te odluke jer bi ona bila preuranjena. Zbog toga Ustavni sud smatra da nedostavljanjem navedenog rješenja apelant nije odmah uskraćen u zaštiti svojih izbornih prava u konkretnom postupku. Naime, u konkretnom slučaju ključno pitanje je da li je CIK, nakon što mu je predmet vraćen na ponovni postupak, dovoljno jasno i argumentovano obrazložio svoju odluku, pa da je apelantu moglo da bude jasno na osnovu kojih argumenata je CIK donio svoje zaključke kako bi na osnovu toga mogao da podnese efikasnu žalbu Sudu BiH radi zaštite svojih izbornih prava.
49. Analizirajući obrazloženje odluke CIK-a od 30. maja 2024. godine, Ustavni sud zapaža da je CIK detaljno i jasno obrazložio kako je i zašto utvrdio rezultate posrednih izbora za Dom naroda iz RS. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju bio sporan jedan glasački listić, od kojeg je zavisilo da li će kandidatske liste PDP-a i R. P. R., apelantovog člana, imati isti broj glasova ili ne. Dakle, od spornog listića je zavisilo kome će se i kako dodijeliti jedan mandat iz RS u Domu naroda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je za apelanta prvenstveno bila sporna nadležnost CIK-a da preispituje odluku Komisije da je sporni listić nevažeći. Analizirajući odredbe na koje su se pozvali CIK i Sud BiH u osporenim odlukama, Ustavni sud podsjeća da je, shodno odredbi člana 2.9 stav 1 tačka 9 Izbornog zakona BiH, CIK nezavisan organ koji utvrđuje i potvrđuje rezultate svih neposrednih i posrednih izbora obuhvaćenih tim zakonom. Zatim, shodno odredbi člana 2.9 stav 1 tačka 1 Izbornog zakona BiH, CIK koordinira, nadgleda i reguliše zakonitost rada svih izbornih komisija i biračkih odbora u skladu s tim zakonom. Dalje, Ustavni sud zapaža da iz odredbe člana 15 Uputstva proizlazi da će se kompletan izborni materijal s rezultatima glasanja dostaviti CIK-u, dok će CIK, shodno članu 16 Uputstva, u postupku utvrđivanja rezultata izbora utvrditi da li je cjelokupni postupak glasanja i izbora sproveden u skladu s Izbornim zakonom BiH i tim Uputstvom.
50. Imajući u vidu navedena zakonska ovlašćenja CIK-a, pogotovo da je on kao nezavisni organ ovlašćen da utvrdi rezultate izbora i da nadgleda i reguliše zakonitost rada svih izbornih komisija, Ustavni sud ne smatra proizvoljnim zaključak CIK-a, koji je prihvatio i Sud BiH u osporenoj odluci, da je bio nadležan u konkretnom slučaju da utvrdi da li je sporni listić važeći ili ne. Takođe, s obzirom na sve navedeno, neosnovani su apelantovi navodi da je CIK preuzeo nadležnost Narodne skupštine RS, te da je povrijedio ustavne odredbe koje se odnose na izbor u Dom naroda iz RS, odredbe Izbornog zakona BiH i Uputstva. Naime, poslanici su u Narodnoj skupštini RS birali, tj. glasali za kandidatske liste za izbor delegata u Dom naroda, shodno članu IV/1.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 9.12f Izbornog zakona. Navedene izbore je shodno članu 9.12i Izbornog zakona sprovela Komisija, dok je CIK, shodno navedenim zakonskim ovlašćenjima, samo utvrdio u konkretnom postupku rezultate izbora u Dom naroda iz RS. Dakle, Ustavni sud ne zapaža niti apelant navodi iz koje zakonske ili podzakonske odredbe proizlazi da će Komisija konačno utvrditi rezultate glasanja. Naprotiv, Ustavni sud zapaža da ni iz jedne odredbe na koju se apelant poziva ne proizlazi da je Komisija nadležna da konačno utvrđuje rezultate glasanja.
51. Dalje, apelant smatra i da je CIK trebao, ukoliko je smatrao da je prilikom sprovođenja posrednih izbora došlo do kršenja pravila izbora, da poništi sprovedene izbore i naredi njihovo ponavljanje u dijelu u kojem je nepravilnost utvrđena. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je CIK jasno obrazložio da u konkretnom slučaju nisu povrijeđene procedure iz Poglavlja II Odjeljak C. (čl. 12 i 13) Uputstva, pa da nije mogao da poništi izbore i da naredi ponavljanje procedure (vidi tačku 16 ove odluke). Ustavni sud ukazuje da iz člana 17 stav 2 Uputstva proizlazi da će u slučaju povrede postupka propisanog Odjeljkom C. Poglavlja II Uputstva CIK da poništi izbore i naredi ponavljanje procedure izbora delegata u onom dijelu postupka izbora u kojem su povrede učinjene. Odjeljkom C. Poglavlja I
I Uputstva je propisan način izbora u Dom naroda, tj. da svaki poslanik u Narodnoj skupštini RS daje jedan glas, da se glasanje sprovodi tajno, zatim na kakvom se glasačkom listiću vrši glasanje, kako se utvrđuje redoslijed na glasačkom listiću, te da te izbore sprovode organi nadležni za sprovođenje izbora. Ustavni sud zapaža da CIK u konkretnom slučaju nije utvrdio povrede navedenih odredbi, nego je nakon završene procedure, prilikom brojanja glasova, Komisija zaključila da je sporni listić nevažeći. Stoga, Ustavni sud smatra da je CIK dao jasno i argumentovano obrazloženje, koje je prihvatio i Sud BiH, zašto u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje cijele procedure izbora.
52. U odnosu na sporni listić, Ustavni sud zapaža da je CIK, shodno odredbi člana 5.17 Izbornog zakona BiH, jasno obrazložio zašto sporni listić nije nevažeći (vidi tačku 13 ove odluke), što apelant svojim navodima nije doveo u pitanje. Naime, navedenom zakonskom odredbom je jasno propisano u kojem slučaju će glasački listić biti nevažeći, pa budući da je CIK svoj zaključak obrazložio upravo u skladu s navedenom odredbom, Ustavni sud ne smatra da je proizvoljan zaključak da je sporni listić važeći.
53. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelant navodi i da je rješenjem Suda BiH od 18. aprila 2024. godine poništena u cjelini ranija odluka CIK-a, a da je CIK u ponovnom postupku propustio da odluči o dodjeli mandata svih delegata iz RS, te zbog čega „u ovom momentu Dom naroda nema nijednog delegata iz RS“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je CIK u odgovoru na ove apelacione navode ukazao da je postupak utvrđivanja rezultata glasanja, koji je osporavan konkretnom apelacijom, odvojen od postupka potvrđivanja rezultata i dodjeli mandata. CIK je ukazao i da odluka o potvrđivanju rezultata i dodijeli mandata nije ukinuta (vidi tačku 11 ove odluke), za razliku od odluke o utvrđivanju rezultata. Imajući u vidu odredbe čl. 5.29 i 5.32 Izbornog zakona BiH, Ustavni sud zapaža da CIK prvo donosi odluku o utvrđivanju rezultata izbora, a da tek nakon pravosnažnosti te odluke donosi odluku o potvrđivanju rezultata izbora i dodjeli mandata. Pri tome, Ustavni sud uočava da iz apelacionog spisa ne proizlazi da je odluka o potvrđivanju rezultata i dodjeli mandata od 1. januara 2023. godine poništena, nego da ju je CIK, tek nakon pravosnažno okončanog postupka utvrđivanja rezultata, izmijenio (vidi tačku 21 ove odluke) samo u odnosu na jednog delegata. Pored toga, Ustavni sud napominje da je u konkretnom postupku bio sporan samo jedan glasački listić, od kojeg je zavisila dodjela jednog mandata. Osim toga, tokom postupka nigdje nije učinjena spornom dodjela mandata ostalim delegatima, niti je u toku konkretnog postupka doveden u pitanje mandat drugih delegata koji su izabrani u Domu naroda iz RS. S obzirom na navedeno, pogotovo činjenicu da odluka o potvrđivanju rezultata i dodjeli mandata od 1. januara 2023. godine nije poništena niti izmijenjena u odnosu na sve delegate iz RS u Domu naroda, nego samo u odnosu na jednog, Ustavni sud smatra da ovi apelacioni navodi nikako ne mogu dovesti do povrede apelantovog prava na slobodne izbore u konkretnom slučaju.
54. Uzimajući sve ovo u obzir, Ustavni sud smatra da je CIK u osporenoj odluci dao jasno i argumentovano obrazloženje koje je doveo u vezu s relevantnim zakonskim odredbama, te da je apelant imao mogućnost da u toku ponovnog postupka efikasno učestvuje u zaštiti svojih izbornih prava podnošenjem žalbe Sudu BiH na odluku CIK-a od 30. maja 2024. godine. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH odgovorio na sve bitne apelantove žalbene navode, a obje osporene odluke su detaljno obrazložene i ništa ne ukazuje na proizvoljnost u tim odlukama.
55. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja apelantovog prava na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) U odnosu na osporeno rješenje Suda BiH od 11. jula 2024. godine
56. Ustavni sud zapaža da apelant u obje apelacije, pa tako i u odnosu na sporni postupak žrijebanja, ukazuje na navodne nepravilnosti u postupku utvrđivanja rezultata za Dom naroda iz RS, koji je pravosnažno okončan i koji je odvojen od postupka dodjele mandata žrijebanjem. Naime, u pravosnažno okončanom postupku utvrđeno je da kandidatska lista R. P. R. i kandidatska lista PDP-a imaju identičan broj glasova. Imajući u vidu navedenu činjenicu, Ustavni sud zapaža da je CIK, u skladu sa zakonom, sproveo postupak žrijebanja. Rezultati dodjele mandata putem žrijebanja su bili predmet i sudskog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje Suda BiH od 11. jula 2024. godine. U odnosu na osporene odluke donesene u postupku žrijebanja, Ustavni sud zapaža da su CIK i Sud BiH jasno naveli na osnovu kojih zakonskih odredbi je sproveden postupak žrijebanja, te kako je sproveden i zašto, tako da su paušalni navodi da se Sud BiH u osporenom rješenju nije pozvao na relevantne zakonske odredbe. Takođe, Ustavni sud smatra da je neosnovano i pozivanje na Odluku Ustavnog suda broj AP-81/23 jer iz osporenih odluka ne proizlazi da je apelantu na bilo koji način onemogućeno da učestvuje u postupku žrijebanja, tj. da štiti svoja prava i interese.
57. Imajući u vidu standarde navedene u ovoj odluci, kao i činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da su u obrazloženju osporenih odluka dati relevantni razlozi za odlučenje, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi da je postupkom žrijebanja CIK preuzeo nadležnost Narodne skupštine RS.
58. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da ni osporenim rješenjem Suda BiH od 11. jula 2024. godine nije prekršeno apelantovo pravo na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
59. Apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da apelant nije eksplicitno naveo u vezi s kojim pravom smatra da postoji kršenje prava iz člana 13 Evropske konvencije. Međutim, iz apelacije broj AP-3647/24 se može zaključiti da se navodi o kršenju tog prava dovode u vezu s pravom na slobodne izbore, pa je Ustavni sud obje apelacije razmotrio u tom kontekstu jer se zasnivaju na gotovo identičnim apelacionim navodima. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost i da je koristio zakonom propisane pravne lijekove u oba postupka osporena apelacijama. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH, u postupcima povodom pravnih lijekova, razmotrio apelantove navode koje je ocijenio kao bitne, a da činjenica da korišteni pravni lijekovi nisu rezultirali uspjehom za apelanta ne može voditi zaključku o nepostojanju ili nedjelotvornosti pravnih lijekova. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije neosnovani.
60. Pozivanje na kršenje člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine apelant nije posebno obrazložio, a Ustavni sud u osporenim odlukama ne može uočiti ništa što bi moglo pokrenuti pitanje vladavine prava iz navedenog člana. Naime, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog člana u suštini zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na slobodne izbore, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine takođe neosnovani. VII.Zaključak
61. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, njegovog „pasivnog“ aspekta, kada su CIK i Sud BiH u svojim odlukama dali detaljno i jasno obrazloženje za zaključke na osnovu kojih su donijeli osporene odluke, te kada je apelant imao mogućnost da efektivno učestvuje u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama.
62. Ustavni sud zaključuje da nema ni kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije u vezi s pravom na slobodne izbore budući da je apelant imao mogućnost i da je koristio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju u konkretnom postupku.
63. Ustavni sud zaključuje da nema ni kršenja principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine kada apelant navode o kršenju ovog člana zasniva na istim navodima koje je Ustavni sud razmatrao u okviru prava na slobodne izbore, te zaključio da nije bilo povrede tog apelantovog prava.
64. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka h) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
65. U smislu člana 43 stav (1) Pravila Ustavnog suda, sudija Marin Vukoja je dao izjavu o neslaganju.
66. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
67. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić