Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-994/24 (H. H.)

Odluka donesena 14. 11. 2024.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-994/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 11. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 14. novembra 2024. godine, u predmetu broj AP-994/24 , rješavajući apelaciju koju je podnio Hamdija Habul, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Hamdija Habul protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 026508 18 K od 1. februara 2024. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Hamdija Habul zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u krivičnom predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu broj 09 0 K 026508 18 K, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Hamdija Habul (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nina Kisić, advokatica iz Sarajeva, podnio je 11. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu Kantonalni sud) broj 09 0 K 026508 18 K od 1. februara 2024. godine. Također, apelant je podnio apelaciju zbog činjenice da je protiv njega podignuta optužnica, „a suđenje još nije počelo, već tri godine“. Apelant je tražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio razdvajanje postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u odnosu na apelanta.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 026508 18 K od 1. februara 2024. godine odbijen je apelantov prijedlog kojim je tražio razdvajanje predmeta. Kantonalni sud je naveo da se radi o vrlo složenom predmetu organiziranog kriminala protiv A. D. i ostalih. Istraga se vodila zbog više desetaka teških krivičnih djela u vezi s privrednim kriminalom, korupcijom i pranjem novca. Tokom istrage saslušano je više od 200 svjedoka te prikupljeno više od 10.000 materijalnih dokaza. Optužnica je podignuta 6. oktobra 2017. godine protiv ukupno 38 fizičkih lica i osam pravnih lica i predloženo je saslušanje 169 svjedoka, 12 vještaka i izvođenje više od 10.000 materijalnih dokaza. Kantonalni sud je donio rješenje 19. maja 2021. godine kojim je izvršeno spajanje apelantovog predmeta s predmetom protiv A. D. Naime, kako je sud naveo, apelant se tereti za ista krivična djela i iste krivičnopravne radnje za koje se terete ostali u predmetu protiv A. D. Kantonalni sud je konstatirao da je odluka o spajanju tih predmeta donesena upravo s ciljem postizanja efikasnosti, ekonomičnosti i svrsishodnosti vođenja krivičnog postupka.

3. Kantonalni sud je također cijenio da se radi o složenom predmetu organiziranog kriminala, privrednog kriminala i visoke korupcije, predmetu zloupotrebe položaja i korupcije u pravosuđu, policiji, advokaturi, notarijatu, u kojem su optuženi međusobno povezani čvrstim vezama i inkriminiranim radnjama, jedinstvenom činjeničnom opisu radnji izvršenja, hiljadama dokaza koji se odnose na činjenični supstrat. Stoga bi, kako je Kantonalni sud naveo, razdvajanje predmeta dovelo do „cijepanja“ činjeničnog opisa, pri čemu bi u razdvojenim postupcima na glavnim pretresima trebalo provoditi brojne dokaze više puta, pozivati i ispitivati brojne svjedoke i vještake više puta na potpuno iste okolnosti, više puta bi se ponovo morali prezentirati isti rezultati posebnih istražnih radnji u sudnici, svjedoci iz inozemstva bi se također morali pozivati više puta, što bi uzrokovalo velike materijalne troškove. Takvo postupanje ne bi bilo razumno i svrsishodno s aspekta efikasnosti i ekonomičnosti vođenja krivičnog postupka.

4. Kantonalni sud je naveo da nije relevantna činjenica koju apelant ističe, a to je da mu je „otežan pristup“ sudu u Sarajevu zbog udaljenosti mjesta stanovanja (Dubrovnik, Republika Hrvatska). Pri tome, Kantonalni sud je ukazao da, prema službenim podacima, apelant ima stalno prijavljeno mjesto prebivališta u mjestu Kula, općina Gacko (BiH). Što se tiče troškova koje apelant ima zbog dolaska pred sud je, prema stavu Kantonalnog suda, također irelevantno s aspekta odlučivanja o prijedlogu za razdvajanje postupka. Sud se pozvao na odredbu člana 199. Zakona o krivičnom postupku FBiH prema kojoj u troškove krivičnog postupka spadaju i podvozni troškovi optuženog koji se, prema stavu 4. istog člana, isplaćuju unaprijed iz sredstava tužilaštva, odnosno suda, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne da ih naknade prema odredbama tog zakona.

5. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog odluke suda kojom je odbijen apelantov prijedlog za razdvajanje postupka, kao i zbog suđenja koje je u toku. Naime, apelant navodi da postupak još nije ni počeo, ni nakon tri godine. Apelant ukazuje da je optužnica u odnosu na apelanta podignuta 2019. godine, ali je 2021. godine predmet spojen s predmetom A. D. U zahtjevu, kao i u apelaciji, apelant je ukazao da živi u Dubrovniku, iako je zvanično prijavljen u Gacku. Međutim, i dolazak iz Gacka pred sud u Sarajevu traje tri sata. Dalje navodi da njegov dolazak pred sud zahtijeva određene finansijske troškove. Ustavni sud primjećuje, a što proizlazi iz osporenog rješenja, da je apelant u prijedlogu za razdvajanje naveo da je „i sam u nekoliko navrata tražio odgodu jer nije mogao da vozi“. Dalje, apelant navodi da se u objedinjenom predmetu veliki broj predloženih dokaza ne odnosi na njega, što je dodatni razlog za razdvajanje postupka. Apelant problematizira zaključak suda o svrsishodnosti vođenja jedinstvenog postupka (vidi tačku 4. ove odluke), te smatra da nije svrsishodno da se suđenje ne odvija. Ukazuje na troškove odbrane koji su do sada u velikom iznosu. Također, apelant smatra da sud nije cijenio interese oštećenih. Apelant navodi da su samo dva lica, A. D. i Z. L., imala određene mjere zabrane. Iz toga zaključuje da sud nije preduzeo sve kako bi osigurao „neometano vođenje postupka“. Dalje apelant upućuje na odgovornost sudova za izostanak relevantnih učesnika u skladu s praksom Evropskog suda za ljudska prava, ali i na praksu domaćih sudova odnosno postojanje mehanizama da se problemi prevaziđu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. Dopustivost ratione materiae

10. Ustavni sud, prije svega, treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi s osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 026508 18 K od 1. februara 2024. godine. Osporenim rješenjem je odbijen apelantov prijedlog da se postupak razdvoji kako bi se apelantu posebno sudilo. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u tom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega. Ustavni sud ukazuje da osporeno rješenje ne predstavlja odluku koja je rezultat krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega. Osporenim rješenjem odlučeno je o samo jednom, i to proceduralnom pitanju po zahtjevu apelanta da se postupak razdvoji. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom nije odlučeno o apelantovoj „krivičnoj optužbi“, zbog čega garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Dopustivost prima facie

11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32. i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se apelacija podnosi očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

12. Ustavni sud konstatira da je protiv apelanta podignuta optužnica u maju 2019. godine, a imovina mu je pod zabranom raspolaganja od 2018. godine. Imajući u vidu apelantove navode o tome da postupak još nije ni počeo te da ima poteškoće da prisustvuje suđenju zbog mjesta stanovanja, Ustavni sud ukazuje da je u nekim svojim ranijim odlukama već konstatirao da postupak koji se vodi protiv A. D. i ostalih, iako je podignuta optužnica, „još nije ni počeo“ (vidi, između ostalih, Odluku broj AP-1633/23 od 21. marta 2024. godine, tačka 41). U navedenoj odluci Ustavni sud je s velikom zabrinutošću konstatirao da se postupak u kojem je potvrđena optužnica protiv 37 fizičkih i osam pravnih lica može i dalje odugovlačiti, i to uz ograničenje nekih prava, konkretno prava na slobodu kretanja apelantu A. D. u navedenom predmetu (vidi, op. cit., AP-1633/23, tačka 42).

13. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je apelantov predmet spojen s predmetom A. D. i ostalih u maju 2021. godine uz apelantovu saglasnost. Ustavni sud smatra da su već tada apelantu mogle biti poznate sve okolnosti predmeta koji se vodi protiv A. D., odnosno da se radi o vrlo kompleksnom predmetu s velikim brojem optuženih lica. Dalje, sam apelant je u prijedlogu za razdvajanje predmeta naveo da je i on nekoliko puta tražio odgodu ročišta jer nije mogao voziti (vidi tačku 6. ove odluke). Dakle, očito je da je i apelant svojim postupanjem utjecao na neodržavanje pretresa. Stoga, iako je prošlo više od tri godine kako je apelantov predmet spojen s predmetom A. D., te iako postupak „još nije počeo“, Ustavni sud smatra da je sam apelant u najvećoj mjeri doprinio svojoj situaciji. S obzirom na to da se apelant žali na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud ipak ima u vidu da se radi o vrlo kompleksnom predmetu organiziranog kriminala u vezi s drugim brojnim krivičnim djelima (vidi tačku 3. ove odluke), te velikom broju optuženih, što nesporno utječe na dužinu trajanja postupka. Stoga, Ustavni sud u okolnostima konkretnog predmeta, imajući u vidu složenost predmeta, kao i apelantovo postupanje, smatra da apelantu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku.

14. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, konkretno na dužinu trajanja postupka, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi u vezi s dužinom trajanja postupka očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-994/24 (H. H.) | Sudska praksa | Aktio