Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2019/22 (V. B.)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Radni spor
  • Obustava postupka - apelant umro
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2019/22

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2019/22, rješavajući apelacije Veltekina Bosovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) i člana 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 14. maja 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neosnovane apelacije Veltekina Bosovića, Šefkije Plaste, Sanje Salčić Sabljica i Samije Ciriković-Babić podnesene protiv presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu br. 92 0 Rs 054793 22 Rsž 2 od 16. novembra 2022. godine, 92 0 Rs 059686 22 Rsž od 16. novembra 2022. godine, 92 0 Rs 061128 22 Rsž od 16. novembra 2022. godine, 92 0 Rs 058066 22 Rsž od 13. oktobra 2022. godine, 92 0 Rs 056234 22 Rsž od 29. septembra 2022. godine i 92 0 Rs 057197 22 Rsž od 6. aprila 2022. godine.

Obustavlja se postupak pokrenut apelacijama Šefketa Ćatovićakoje su podnesene protiv presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu br. 92 0 Rs 054793 22 Rsž 2 od 16. novembra 2022. godine, 92 0 Rs 059686 22 Rsž od 16. novembra 2022. godine, 92 0 Rs 061128 22 Rsž od 16. novembra 2022. godine, 92 0 Rs 058066 22 Rsž od 13. oktobra 2022. godine, 92 0 Rs 056234 22 Rsž od 29. septembra 2022. godine i 92 0 Rs 057197 22 Rsž od 6. aprila 2022. godine zato što je apelant umro.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Veltekin Bosović iz Sarajeva, Šefket Ćatović iz Ilidže, Šefkija Plasto iz Kaknja i Sanja Salčić Sabljica iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant, trećeapelant i četvrtoapelantica ili zajedno apelanti), koje zastupa Safet Medošević, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 6. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 Rs 057197 22 Rsž od 6. aprila 2022. godine. Apelacija je evidentirana pod brojem AP-2019/22.

2. Apelanti i Samija Ciriković-Babić iz Visokog (u daljnjem tekstu: apelantica), koje zastupa isti advokat, podnijeli su 8. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 92 0 Rs 058066 22 Rsž od 13. oktobra 2022. godine. Apelacija je evidentirana pod brojem AP-4681/22.

3. Apelanti, koje zastupa isti advokat, podnijeli su 8. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 92 0 Rs 056234 22 Rsž od 29. septembra 2022. godine. Apelacija je evidentirana pod brojem AP-4682/22.

4. Apelanti i apelantica, koje zastupa isti advokat, podnijeli su 26. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 92 0 Rs 061128 22 Rsž od 16. novembra 2022. godine. Apelacija je evidentirana pod brojem AP-426/23.

5. Apelanti i apelantica, koje zastupa isti advokat, podnijeli su 26. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 92 0 Rs 059686 22 Rsž od 16. novembra 2022. godine. Apelacija je evidentirana pod brojem AP-427/23.

6. Apelanti, koje zastupa isti advokat, podnijeli su 26. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 92 0 Rs 054793 22 Rsž 2 od 16. novembra 2022. godine. Apelacija je evidentirana pod brojem AP-428/23.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

7. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod br. AP-2019/22, AP-4681/22, AP-4682/22, AP-426/23, AP-427/23 i AP-428/23 odnose na isto pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2019/22.

8. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Republike Srpske, Ministarstvo pravde, Osnovni sud u Sokocu (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je u periodu od 26. februara do 29. jula 2024. godine da dostave odgovore na apelaciju.

9. Okružni sud, Osnovni sud i tuženi dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 29. februara do 20. augusta 2024. godine. Ti odgovori su proslijeđeni apelantima i apelantici na izjašnjenje u periodu od 21. marta do 3. septembra 2024. godine. Apelanti i apelantica u ostavljenom roku nisu dostavili izjašnjenje na odgovore.

10. Na traženje Ustavnog suda, Općina Ilidža je 16. septembra 2024. godine dostavila traženu dokumentaciju. III.Činjenično stanje

11. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

12. Presudama Osnovnog suda br. 92 0 Rs 057197 20 Rs od 24. januara 2022. godine, 92 0 Rs 058066 21 Rs od 27. juna 2022. godine, 92 0 Rs 056234 20 Rs od 15. jula 2022. godine, 92 0 Rs 061128 22 Rs od 15. jula 2022. godine, 92 0 Rs 059686 21 Rs od 15. jula 2022. godine i 92 0 Rs 054793 20 Rs 2 odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata, odnosno apelanata i apelantice kojim su tražili da im tuženi na ime neisplaćene naknade za ishranu isplati određene iznose za određene periode, kako je sve precizirano u izreci presuda, sa zakonskom zateznom kamatom. Navedenim presudama, osim Presudom broj 92 0 Rs 054793 20 Rs 2, obavezan je tuženi da apelantima, odnosno apelantima i apelantici isplati precizirane iznose na ime neisplaćene naknade za putne troškove sa zakonskom zateznom kamatom. Tuženi je obavezan isplatiti apelantima i apelantici troškove postupka. Zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa je odbijen.

13. Osnovni sud je u obrazloženju presuda naveo da su apelanti i apelantica sudije Osnovnog suda u Sokocu i da im nisu isplaćene naknade za ishranu u utuženim periodima. Dalje je naveo da to pravo nije propisano pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima, pa su neosnovani tužbeni zahtjevi apelanata i apelantice za naknadu za ishranu. U vezi s tim, ukazano je da takav zaključak proizlazi i iz Odluke Ustavnog suda broj U-18/21 (u presudama pogrešno napisano U-18/12) od 24. marta 2022. godine, kojom je naloženo Narodnoj skupštini Republike Srpske da uskladi Zakon o plaćama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama) tako što će propisati odredbe o naknadi za topli obrok.

14. Presudama Okružnog suda, koje su navedene u tačkama 1–6. ove odluke, potvrđene su presude Osnovnog suda te odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka. Okružni sud je u obrazloženju presuda naveo da je Osnovni sud pravilno odbio zahtjeve za naknadu za ishranu u utuženim periodima jer to pravo nije propisano pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima. Također je ukazao i na zaključke Ustavnog suda u Odluci broj U-18/21 (u presudama pogrešno napisano U-18/12) od 24. marta 2022. godine. Okružni sud je dalje naveo da je prvostepeni sud, suprotno žalbenim navodima, pravilno odlučio o troškovima postupka primjenom člana 386. stav 2. i člana 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Naime, obrazložio je da se troškovi prijevoza punomoćnika apelanata i apelantice na relaciji Sarajevo – Vlasenica – Sarajevo radi prisustva na ročištu i za njegovo odsustvo iz kancelarije za te dane ne ukazuju neophodnim i opravdanim u smislu člana 387. ZPP-a. Okružni sud se u vezi s tim pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP-2757/06 i usaglašeno pravno shvatanje Suda Bosne i Hercegovine, vrhovnih sudova Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i Apelacionog suda Brčko distrikta BiH od 30. januara 2014. godine o tom pitanju.

IV.Apelacijea)Navodi iz apelacija

15. Apelanti i apelantica navode da im je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Ističu da svi zaposleni u institucijama, pravosuđu i privrednim društvima Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine imaju pravo na naknadu za ishranu, a da je tuženi odbio da im isplaćuje naknadu samo zbog nedostatka propisa. Smatraju da je takav stav suprotan stavu Ustavnog suda iz Odluke broj U-

7/12. Osim toga, apelanti i apelantica smatraju da su diskriminirani „u odnosu na nosioce javnih funkcija i u odnosu na sudije na nivou Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine“, koji imaju pravo na naknadu za ishranu. U vezi s tim, ukazuju da su isti propisi za imenovanje sudija prvostepenih sudova, a samo sudijama u Republici Srpskoj nije priznato pravo na naknadu. Smatraju da se Okružni sud neosnovano pozvao na odluku Ustavnog suda kao dokaz neosnovanosti tužbe. Također ukazuju da se tuženi propuštanjem donošenja adekvatnog propisa kojim bi bilo regulirano pravo na naknadu za ishranu nedopušteno umiješao u njihovo pravo na imovinu. Apelanti i apelantica kao primjer prakse navode Odluku Ustavnog suda broj AP-3466/11, te traže naknadu „svih“ troškova i troškova za sastavljanje apelacija. U apelacijama br. AP-426/23, AP-427/23 i AP-428/23 apelanti i apelantica navode da je Okružni sud zauzeo pogrešan stav u pogledu naknade dijela troškova koji im pripadaju po osnovu odsustva advokata iz kancelarije zbog prisustva ročištima. Također navode da je pogrešno odbijen zahtjev za naknadu dijela troškova koji im pripadaju na ime prijevoza njihovog punomoćnika na relaciji Sarajevo – Vlasenica – Sarajevo u dane kada je prisustvovao ročištu. Smatraju da im je time prekršeno pravo na pristup sudu jer se strankama u postupku ne može uvjetovati izbor advokata. U vezi s tim, pozivaju se na Odluku Ustavnog suda broj AP-3310/14. b)Odgovori na apelacije

16. Okružni sud je naveo da ostaje pri navodima i zaključcima iznesenim u osporenim presudama i da nije prekršeno materijalno pravo. Ističe da su neosnovani navodi apelanata i apelantice o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu te zabranu diskriminacije.

17. Osnovni sud je naveo da je pravilno primijenio materijalno pravo i da nema kršenja prava apelanata i apelantice navedenih u apelacijama.

18. Tuženi je naveo da apelanti i apelantica nisu iscrpili sve dozvoljene pravne lijekove, odnosno da je revizija bila dozvoljena prema članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Također je naveo da je revizija uvijek dozvoljena u postupcima propisanim članom 12. Zakona o zabrani diskriminacije. Osim toga, ukazuje da je drugoapelant preminuo i da je u odnosu na njega ispunjen uvjet za obustavu apelacionog postupka. Tuženi smatra da ne postoji pravni osnov za potraživanu naknadu za ishranu i da su apelacioni navodi neosnovani.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o plaćama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 66/18, 119/21 i 46/22 – odluka USBiH)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o plaćama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 66/18, 119/21) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom utvrđuju se plaće, naknade i određena materijalna prava sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj.

Član 2.

Osnovna mjesečna plaća sudija je plaća u kojoj su sadržani porez na dohodak i doprinosi i iznosi:

1) za sudije osnovnih sudova i okružnih privrednih sudova - 4.023,80 KM,

20. Zakon o plaćama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 56/22 i 43/23 – odluka USRS, stupio na snagu 1. jula 2022. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. stav (1) tačka 1) i stav (2) (1) Osnovna mjesečna plaća sudija je plaća u kojoj su sadržani porez na dohodak i doprinosi i iznosi:

1) za sudije osnovnih sudova i okružnih privrednih sudova - 4.426 KM, (2) U osnovnu mjesečnu plaću iz stava 1. ovog člana uračunata je naknada za topli obrok, koja se ne može posebno iskazivati.

Član 20.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o plaćama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 66/18 i 119/21).

Napomena: Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj U-68/21 utvrđeno je da član 2. stav 2. Zakona o plaćama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 56/22) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

21. Odluka Ustavnog suda broj U-22/24 od 29. maja 2025. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 36/25): …utvrđuje se da Zakon o plaćama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 56/22 i 43/23) nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima zbog toga što ne sadrži odredbe o naknadi za topli obrok.

Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske da, u skladu sa članom 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove odluke u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ uskladi Zakon o plaćama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 56/22 i 43/23) sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima tako što će propisati odredbe o naknadi za topli obrok.

VI.Dopustivost i meritum

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.a)Dopustivost u odnosu na drugoapelanta

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda.

24. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. Član 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud će donijeti odluku kojom obustavlja postupak o zahtjevu/apelaciji kada je u toku postupka:

c) apelant umro, ili kada je apelant koji je pravno lice prestao postojati;

26. Budući da je tuženi u odgovorima na apelacije ukazao da je drugoapelant preminuo, Ustavni sud je od nadležnog matičnog ureda zatražio dostavu podataka o navedenoj činjenici. Ustavni sud je, na osnovu izvoda iz matične knjige umrlih Općine Ilidža od 12. septembra 2024. godine, utvrdio da je drugoapelant preminuo 2. juna 2023. godine.

27. S obzirom na to da drugoapelantovi eventualni nasljednici nisu u roku od 30 dana od dana njegove smrti podnijeli pismeni zahtjev da preuzimaju nastavak postupka, kako to propisuje član 63. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za nastavak postupka.

28. Imajući u vidu odredbu člana 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će Ustavni sud donijeti odluku kojom obustavlja postupak kada je u toku postupka apelant umro, Ustavni sud je u odnosu na drugoapelanta odlučio kao u dispozitivu ove odluke. b)Dopustivost u odnosu na ostale apelante

29. U odnosu na ostale apelante i apelanticu, Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odnosno da su podnesene u roku, da ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nisu očigledno (prima facie) neosnovane u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

30. Apelanti i apelantica navode da im je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

33. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

34. U vezi s pitanjima koja se pokreću podnesenim apelacijama, Ustavni sud podsjeća da je 24. marta 2022. godine donio Odluku broj U-18/21 (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je utvrdio da Zakon o plaćama nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima zbog toga što ne sadrži odredbe o naknadi za topli obrok. Ustavni sud je u navedenoj odluci naložio Narodnoj skupštini Republike Srpske da, u skladu sa članom 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od šest mjeseci uskladi Zakon o plaćama s navedenim odredbama.

35. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti i apelantica tražili naknadu za ishranu za period prije donošenja Odluke Ustavnog suda broj U-18/21, odnosno za period od marta 2019. godine do januara 2022. godine, u kojem to pravo nije bilo propisano Zakonom o plaćama (ibid. , U-18/21, tačka 38). Navedeno pravo je propisano tek članom 2. stav (2) novog Zakona o plaćama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj, za koji je Ustavni sud Odlukom broj U-26/22 od 13. jula 2023. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) utvrdio da je u skladu sa čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Budući da se radi o odbijanju tužbenih zahtjeva za period prije donošenja Odluke Ustavnog suda broj U-18/21, Ustavni sud smatra da osporene presude sadrže jasna i argumentirana obrazloženja u pogledu odbijanja tužbenih zahtjeva apelanata i apelantice za naknadu za ishranu. Naime, nesporno je da pravo na tu naknadu nije bilo propisano relevantnim zakonskim propisima, a Odluka Ustavnog suda broj U-18/21 nema retroaktivno djelovanje.

36. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je članom 61. stav (1) Pravila Ustavnog suda propisano da Ustavni sud odlukom kojom usvaja zahtjev odlučuje o njenom pravnom djelovanju (ex tunc, ex nunc). Ustavni sud je u Odluci broj U-18/21 ostavio rok Narodnoj skupštini Republike Srpske da uskladi Zakon o plaćama tako što će propisati odredbe o naknadi za topli obrok. Iz navedenog proizlazi da Ustavni sud nije utvrdio neustavnost Zakona o plaćama od dana njegovog donošenja jer takvo djelovanje nije određeno niti u izreci odluke, niti proizlazi iz sadržaja odluke. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već analizirao pitanje djelovanja odluka Ustavnog suda u situaciji kad je utvrdio da određene odredbe zakona nisu u saglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine te ostavio rok nadležnim organima za njegovo usklađivanje. Pri tome, Ustavni sud je zaključio da te odluke imaju djelovanje ex nunc (od sada) i da nemaju retroaktivno djelovanje (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-3322/17 od 10. septembra 2019. godine, tačka 21, i AP-

2656/09 od 5. novembra 2013. godine, tačka 33, dostupne na www.ustavnisud.ba).

37. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u postupku okončanom osporenim presudama prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu apelanata i apelantice primijenili Zakon o plaćama u tekstu koji je važio u vrijeme donošenja osporenih presuda, a neustavnost tog zakona je utvrđena tek donošenjem Odluke Ustavnog suda broj U-18/21. Stoga proizlazi da su neosnovani navodi apelanata i apelantice o proizvoljnoj primjeni Zakona o plaćama.

38. Osim toga, Ustavni sud smatra neosnovanim pozivanje apelanata i apelantice na Odluku Ustavnog suda broj U-7/12, kojom je utvrđeno da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine nije u skladu s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima jer ne sadrži odredbe u pogledu naknada na ime troškova prijevoza, toplog obroka i odvojenog života. Naime, navedena odluka se odnosila na Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine, a ne na Zakon o plaćama u Republici Srpskoj koji je primijenjen u konkretnom slučaju. Ustavni sud također smatra neosnovanim pozivanje na Odluku Ustavnog suda broj AP-3466/11 (dostupna na www.ustavnisud.ba) budući da se radi o drugačijem činjeničnom i pravnom stanju predmeta. Naime, u tom predmetu Ustavni sud je utvrdio kršenje prava na pravično suđenje zbog toga što je sud činjenicu da pratećim propisima nije dalje definirano pravo koje je utvrđeno zakonom protumačio kao gubitak prava za apelanta (ibid., AP-3466/11, tač. 54. i 59).

39. U odnosu na apelacione navode kojima se osporava odluka o troškovima postupka, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud dao jasno obrazloženje za svoju odluku u tom dijelu, pozivajući se pri tome na praksu Ustavnog suda i Panela u sličnim pravnim i činjeničnim predmetima. Ustavni sud navedeno obrazloženje Okružnog suda ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da nije utvrdio kršenje prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-16/21 od 22. juna 2022. godine, tačka 37, dostupna na www.ustavnisud.ba). Slijedom toga, Ustavni sud smatra neosnovanim i pozivanje apelanata na Odluku Ustavnog suda broj AP-3310/14. Naime, Ustavni sud podsjeća da je iste prigovore već razmatrao u brojnim odlukama kontinuirano ukazujući na stav da su redovni „sudovi 'tumači' relevantnih zakonskih odredbi koje primjenjuju“ (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1154/21 od 6. aprila 2022. godine, tačka 47. s referencama na drugu relevantnu praksu, dostupna na www.ustavnisud.ba).

40. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenim presudama Okružnog suda nije prekršeno pravo apelanata i apelantice na pravično suđenje iz II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zabrana diskriminacije

41. Apelanti i apelantica su se pozvali i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da apelanti i apelantica smatraju da su diskriminirani u odnosu na pravo na pravično suđenje. Apelanti i apelantica diskriminaciju vide u tome što svi drugi zaposlenici ostvaruju pravo na naknadu za ishranu. Međutim, Ustavni sud zapaža da su njihovi tužbeni zahtjevi odbijeni jer to pravo nije bilo propisano pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima koji su se primjenjivali u vrijeme donošenja osporenih odluka. Također ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredaba Evropske konvencije i njenih protokola (vidi Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16,tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelanti i apelantica nisu dostavili nikakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da su u postupku diskriminirani po nekom od zabranjenih osnova u vezi s uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti da to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud te navode neće razmatrati.

Pravo na imovinu

42. Apelanti i apelantica smatraju da im je prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti i apelantica tvrdnje o kršenju tog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje su istakli u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je pravo apelanata i apelantice na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

Troškovi postupka

43. U vezi s traženjem apelanata i apelantice naknade „svih“ troškova i troškova za sastavljanje apelacija, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove podnošenja apelacije te da ti troškovi padaju isključivo na njihov teret.

VII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Okružni sud u osporenim odlukama dao jasne i zadovoljavajuće razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) i člana 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2019/22 (V. B.) | Sudska praksa | Aktio