Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-485/24 (N. T. i drugi)
Odluka donesena 19. 12. 2024.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-485/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 12. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. decembra 2024. godine, u predmetu broj AP-485/24 , rješavajući apelacije koje su podnijeli Nedeljko Tabaković i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Nedeljko Tabaković protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 139631 23 Už od 20. novembra 2023. godine;
D.M. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 V 105805 23 Gž od 7. novembra 2023. godine;
V.K. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 V 104659 23 Gž od 24. novembra 2023. godine;
Zdravko Baketarić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Rs 066256 20 Rsž od 24. januara 2024. godine;
Munib Sarajlić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 011463 24 Gži od 28. februara 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-485/24
1. Nedeljko Tabaković iz Brčkog (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Osman Mulahalilović advokat iz Brčkog, podnio je 2. februara 2024 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 139631 23 Už od 20. novembra 2023. godine.
2. Rješenjem sanitarnog inspektora Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (BD BiH) od 15. januara 2021. godine apelant je stavljen pod zdravstveni nadzor i naložena mu izolacija zbog pozitivnog nalaza na korona virus.
3. Rješenjem Apelacione komisije Kancelarije gradonačelnika BD BiH od 17. maja 2021. godine odbijen je apelantov prijedlog za oglašavanje ništavim rješenja sanitarnog inspektora od 15. januara 2021. godine. Apelant je podnio tužbu radi poništenja ovog rješenja.
4. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 U 137185 21 Už od 26. novembra 2021. godine preinačena je Presuda Osnovnog suda BD BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 13. jula 2021. godine, tako što je uvažena apelantova tužba, poništeno rješenje Apelacione komisije od 18. februara 2021. godine i rješenje sanitarnog inspektora od 15. januara 2021.godine i predmet vraćen sanitarnom inspektoru na ponovno rješavanje.
5. Rješenjem Osnovnog suda od 25. maja 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Apelacionog suda od 20. novembra 2023. godine, odbačena je apelantova tužba radi poništenja rješenje Apelacione komisije od 17. maja 2021. godine. Apelacioni sud se u obrazloženju rješenja pozvao na odredbu člana 23. stav (1) tačka 6. Zakona o upravnim sporovima, koja propisuje da će sud odbaciti tužbu ako utvrdi da već postoji pravosnažna sudska odluka donesena u upravnom sporu. Kako je predmet ove upravne stvari oglašavanje ništavim rješenja sanitarnog inspektora od 15. januara 2021. godine, koje je pravosnažnom sudskom odlukom poništeno i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, sud je naveo je prvostepeni sud pravilno odbacio apelantovu tužbu.
2. AP-761/24
6. D.M. (u daljnjem tekstu: apelant), čiji su punomoćnici Danijela Milešević-Plavšić i Bakir Mrkonja uposlenici udruženja „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ Sarajevo, podnio je 21. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 V 105805 23 Gž od 7. novembra 2023. godine.
7. Apelant je podnio prijedlog Osnovnom sudu u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) da donese rješenje o neprekidnom boravku u Republici Srpskoj od augusta 1995. godine do dana donošenja rješenja.
8. Rješenjem Osnovnog suda od 27. februara 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Okružnog suda od 7. novembra 2023. godine, odbačen je apelantov prijedlog zbog apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u toj pravnoj stvari. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je apelant izbjegao iz Hrvatske i da je u Bosni i Hercegovini imao status izbjeglice do 1. oktobra 2000. godine. Dalje je istakao da apelant nije ponovo regulisao izbjeglički status i da nije pokrenuo postupak sticanja državljanstva Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o državljanstvu Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, sud je ukazao da se u sudskom postupku ne može utvrđivati činjenica koju apelant traži, jer ta mogućnost nije propisana Zakonom o strancima. Kako je apelant stranac i kako se pitanje neprekidnog boravka stranaca ne dokazuje u sudskom postupku, sud je ukazao da apelant to pitanje može regulisati u upravnom postupku kod jednog od organa koji je definisan odredbama Zakona o strancima.
3. AP-764/24
9. V.K. (u daljnjem tekstu: apelantica), čiji su punomoćnici Danijela Milešević-Plavšić i Bakir Mrkonja uposlenici udruženja „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ Sarajevo, podnijela je 21. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 72 0 V 104659 23 Gž od 24. novembra 2023. godine.
10. Apelantica je podnijela prijedlog Osnovnom sudu u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) da donese rješenje o neprekidnom boravku u Republici Srpskoj od 13. augusta 1991. godine do dana donošenja rješenja.
11. Rješenjem Osnovnog suda od 27. februara 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Okružnog suda od 24. novembra 2023. godine, odbačen je apelanticin prijedlog zbog apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u toj pravnoj stvari. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je apelantica državljanka Hrvatske, odakle je izbjegla u Bosnu i Hercegovinu. Dalje je istakao da apelantica imala izbjegličku legitimaciju 1995. godine, ali da nije ponovo regulisala izbjeglički status u Bosni i Hercegovini niti je pokrenula postupak sticanja državljanstva Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, u skladu sa odredbama Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, sud je ukazao da se u sudskom postupku ne može utvrđivati činjenica koju apelantica traži, jer ta mogućnost nije propisana Zakonom o strancima. Kako je apelantica stranac i kako se pitanje neprekidnog boravka stranaca ne dokazuje u sudskom postupku, sud je ukazao da apelantica to pitanje može regulisati u upravnom postupku kod jednog od organa koji je definisan odredbama Zakona o strancima.
4. AP-1471/24
12. Zdravko Baketarić iz Prozora (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Zdenko Ćurić advokat iz Mostara, podnio je 9. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Rs 066256 20 Rsž od 24. januara 2024. godine.
13. Apelant je podnio tužbu protiv tuženog Eurobiser d.o.o. Prozor-Rama. Tužbenim zahtjevom je tražio da sud utvrdi da je 28. februara 2019. godine apelantu prestao mandat direktora tuženog, pa da se na osnovu tog utvrđenja izvrši upis njegovog razrješenja u sudskom registru, a u suprotnom da takvu ispravu zamijeni presuda navedenog sadržaja.
14. Rješenjem Općinskog suda u Konjicu od 4. februara 2020. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 24. januara 2024. godine, odbačena je apelantova tužba. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je u postupku prethodnog ispitivanja tužbe utvrđeno da je Odlukom o promjeni direktora-lica ovlaštenog za zastupanje društva, sačinjenom i ovjerenom kod notara 27. februara 2019. godine, utvrđeno da je apelantu prestao mandat direktora tuženog 28. februara 2019. godine. S tim u vezi, sud je ukazao da se u sudski registar dostavlja notarski obrađeni akt o izmjenama i/ili dopunama podataka od značaja za pravni promet, kao što je i promjena lica ovlaštenih za zastupanje, kako je to propisano članom 33. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine. Kako je takav akt donesen, sud je zaključio da apelant nema pravni interes da traži utvrđivanje činjenica koje su već utvrđene navedenom odlukom. Dalje je istakao da apelant može da traži od nadležnog registarskog suda da briše upisani status direktora iz registra.
5. AP-1566/24
15. Munib Sarajlić iz Novog Travnika (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Abid Perenda advokat iz Novog Travnika, podnio je 15. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 011463 24 Gži od 28. februara 2024. godine.
16. Apelant je podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika ,,BNT- Tvornica mašina i hidraulike" d.d. Novi Travnik, na osnovu izvršne presude Općinskog suda u Travniku od 24. novembra 2009. godine. Apelant je predložio da se izvršenje provede pljenidbom izvršenikovih novčanih sredstava na transakcijskim računima kod banaka. Rješenjem o izvršenju prvostepenog suda od 13. augusta 2010. godine određeno je predloženo izvršenje.
17. Kako su izvršenikovi bankovni računi bili blokirani, apelant je predložio da sud zatraži od nadležnih državnih tijela, organa uprave i banaka podatke o imovini izvršenika.
18. Nakon što je pribavio tražene podatke o izvršenikovoj imovini, prvostepeni sud je zaključkom od 1. februara 2023. godine naložio apelantu da u roku od 15 dana od dana prijema tog zaključka uredi prijedlog za izvršenje shodno članu 36. stav 2. Zakona o izvršnom postupku. Apelantu je 8. februara 2023.godine dostavljen zaključak od 1. februara 2023. godine.
19. Rješenjem prvostepenog suda od 9. marta 2023. godine obustavljen je izvršni postupak i ukinute provedene radnje, jer apelant nije uredio prijedlog za izvršenje u ostavljenom roku, koji je istekao 23. februara 2023. godine.
20. Rješenjem prvostepenog suda od 13. novembra 2023.godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 28. februara 2024. godine, odbačen je kao nedozvoljen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da je članom 14. stav 2. Zakona o izvršnom postupku propisano da je povrat u prijašnje stanje dozvoljen samo zbog propuštanja roka za prigovor i žalbu na izvršno rješenje o izvršenju. Kako je apelant tražio povrat u prijašnje stanje jer u ostavljenom roku nije postupio po zaključku suda od 1. februara 2023. godine, a ne iz razloga navedenih u članu 14. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, sud je zaključio da je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje nedozvoljen.
Spajanje predmeta
21. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-485/24. Apelacioni navodi
22. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje, a neki uključujući i pravo na pristup sudu kao segmente prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelanti u predmetima br. AP-764/24 i AP-
761/24 se pozvali i na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te smatraju i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
24. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti tužbe, prijedloga za donošenje rješenja o neprekidnom boravku i prijedloga za povrat u prijašnje stanje. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o njihovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnim pitanjima, kako je to već navedeno.
25. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
26. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi apelanata u predmetima br. AP-764/24 i AP-761/24 o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Budući da se osporenim odlukama u predmetima br. AP-764/24 i AP-761/24 odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti prijedloga za donošenje rješenja o neprekidnom boravku, Ustavni sud ukazuje da se tim odlukama nije odlučivalo ni o pravu apelanata iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, slijedom čega su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
27. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić