Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-561/24 (S. Đ. i drugi)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-561/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-561/24,rješavajući apelacije koje su podnijeli Stevo Đurović i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Stevo Đurović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 029146 22 Uvp od 4. januara 2024. godine;

S.S. protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 044645 23 Kri od 20. februara 2024. godine;

Ramiz Bajraktarević protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 I 101229 24 R od 20. februara 2024. godine;

Gordana Ivanović protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 Ps 325528 24 Rev od 25. januara 2024. godine i

Banka Srpske a.d. Banjaluka - u stečaju protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 119815 24 Pž 2 od 28. marta 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-561/24

1. Stevo Đurović iz Nove Topole (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 6. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 11 0 U 029146 22 Uvp od 4. januara 2024. godine.

2. Zaključkom prvostepenog organa od 13. novembra 2020. godine, koji je potvrđen rješenjem drugostepenog organa od 31. marta 2021. godine, odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida (RVI) i prava na ličnu invalidninu po osnovu oboljenja.

3. Presudom Vrhovnog suda od 4. januara 2024. odbijena je apelantova tužba protiv navedenog rješenja drugostepenog organa. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da je u postupku utvrđeno da je apelant bio vojno angažovan u ratu i da se tokom vojne službe kod apelanta ispoljilo psihičko oboljenje u smislu neurotskih smetnji. Dalje je na osnovu nalaza i mišljenja ljekarskih komisija utvrđeno da je to apelantovo oboljenje multifaktorijalno endogeno uzrokovano i kao takvo obuhvaćeno članom 40. stav 3. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon). Pri tome, sud je ukazao da je članom 130. stav 2. Zakona propisano da će se zahtjev za priznavanje prava na ličnu i porodičnu invalidninu po osnovu bolesti iz člana 40. stav 3. ovog zakona odbaciti kao nedopušten, a po prethodno pribavljenom mišljenju prvostepene ljekarske komisije. Stoga je Vrhovni sud ocijenio da su nadležni organi pravilno odbacili apelantov zahtjev za priznanje vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja ispoljenog u ratu.

2. AP-1123/24

4. S.S. (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Andrej Obradović advokat iz Banjaluke, podnio je 15. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 044645 23 Kri od 20. februara 2024. godine.

5. Rješenjem Suda BiH od 20. februara 2024. godine spojen je krivični postupak protiv optuženog apelanta koji se vodi pod brojem S1 1 K 047176 24 Kri sa krivičnim postupkom protiv optuženih R.D. i dr., koji se vodi pod brojem S1 1 K 044645 23 Kri. Također je određeno da će se pod brojem S1 1 K 044645 23 Kri voditi jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda. Sud BiH je u obrazloženju rješenja naveo da se u ovim predmetima vode odvojeni krivični postupci za istovrsna krivična djela, počinjena na istom lokalitetu i u približno istom vremenskom periodu. Dalje je ukazao da su u oba krivična postupka optužnicom predloženi gotovo istovjetni dokazi. Stoga je zaključio da postoje razlozi za vođenje jedinstvenog postupka i donošenje jedne presude, a u cilju ekonomičnosti i efikasnosti krivičnog postupka.

3. AP-2112/24

6. Ramiz Bajraktarević iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 20. maja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 65 0 I 101229 24 R od 20. februara 2024. godine.

7. Apelant je podnio prijedlog Vrhovnom sudu FBiH da se za postupanje u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 1 1016229 23 I odredi drugi stvarno nadležan sud sa područja drugog kantona. Apelant je u prijedlogu naveo da sumnja da će se postupak provesti u skladu sa zakonskim propisima, jer je Općinski sud u Sarajevu u toku postupka počinio povredu procesnog i materijalnog prava.

8. Rješenjem Vrhovnog suda FBiH od 20. februara 2024. godine odbijen je apelantov prijedlog. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da razlozi za delegaciju drugog suda moraju biti izuzetnog značaja jer samo takvi razlozi opravdavaju odstupanje od razgraničene teritorijalne nadležnosti sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Međutim, sud je istakao da se okolnosti koje je apelant naveo kao važne za delegaciju drugog suda ne mogu podvesti pod opravdane razloge koje ima u vidu član 50. stav 2. Zakona o parničnom postupku (ZPP).

4. AP-3085/24

9. Gordana Ivanović iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 18. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 32 0 Ps 325528 24 Rev od 25. januara 2024. godine.

10. Rješenjem prvostepenog suda od 15. decembra 2022. godine, koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog suda od 17. oktobra 2023. godine, u relevantnom dijelu, utvrđen je prekid postupka u toj pravnoj stvari, zbog prestanka postojanja tuženog „2. Oktobar“ d.d. u stečaju Tuzla kao pravne osobe, te je određeno da će se postupak nastaviti kada njegovi pravni slijednici preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učine.

11. Rješenjem Vrhovnog suda FBiH od 25. januara 2024. godine odbačena je kao nedopuštena apelanticina revizija izjavljena protiv navedenog rješenja drugostepenog suda. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da prema odredbi člana 254. stav 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen. Budući da navedeno rješenje drugostepenog suda nije rješenje kojim je postupak pravosnažno završen, sud je odbacio apelanticinu reviziju, shodno članu 247. u vezi sa članom 254. stav 4. ZPP.

5. AP-3143/24

12. Banka Srpske a.d. Banjalukau stečaju (u daljnjem tekstu: apelantica), čiji je punomoćnik Adriana Bratić advokatica iz Banjaluke, podnijela je 18. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 119815 24 Pž 2 od 28. marta 2024. godine.

13. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banjaluci od 1. novembra 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Višeg privrednog suda, u relevantnom dijelu, odbačen je apelanticin primarni protivtužbeni zahtjev. Viši privredni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je predmet spora u tom postupku tužbeni zahtjev BAB UKIO Bankas iz Litvanije (u daljnjem tekstu: tužilac) da se utvrdi da je osnovano tužiočevo potraživanje prijavljeno u stečajnom postupku koji se vodi nad apelanticinom imovinom, a koje je stečajni upravnik osporio. Osim toga, predmet spora je i apelanticin protivtužbeni zahtjev, kao samostalna tužba, kojim pobija određeni broj tužiočevih pravnih radnji sa eventualnim tužbenim zahtjevom kojim traži isplatu. S tim u vezi, sud je ukazao da je pobijanje pravnih radnji u stečajnom postupku propisano čl. 134. do 140. Zakona o stečaju. Budući da je apelanticin primarni protivtužbeni zahtjev bio nejasan, neodređen, neopredijeljen i neizvršiv, odnosno nije bio postavljen u okviru čl. 134. do 140. Zakona o stečaju, sud je vratio protivtužbu apelantici kako bi uredila primarni protivtužbeni zahtjev na način da bude podoban za raspravljanje. Kako apelantica nije postupila po uputi suda, sud je odbacio kao neuredan apelanticin primarni protivtužbeni zahtjev, shodno čl. 336. i 53. ZPP.

Spajanje predmeta

14. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-561/24.

15. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje, a neki uključujući i pravo na pristup sudu kao segmente prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i/ili na kršenje principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i/ili na kršenje člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i/ili na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

17. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti zahtjeva za priznavanje svojstva RVI i prava na ličnu invalidninu po osnovu oboljenja, zatim revizije i protivtužbe/primarnog protivtužbenog zahtjeva, te o spajanju krivičnih postupaka i o prijedlogu za delegaciju drugog suda. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u ovim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o njihovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnim pitanjima, kako je to već navedeno.

18. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi apelanata u predmetima br. AP-561/24 i AP-2112/24 o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom predmetu broj AP-2112/24 nije odlučivalo ni o pravima iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije ičlana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, na koja se pozvao apelant. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju tih prava, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Konačno, Ustavni sud ukazuje da ta osporena odluka ne pokreće ni pitanje kršenja člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, slijedom čega su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

21. U vezi s apelantovim pozivanjem u predmetu broj AP-2112/24 na član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da se ne radi o materijalnom pravu na čije se kršenje apelant može samostalno pozvati, već se radi o ustavnoj odredbi kojom se Evropskoj konvenciji daje supremacija nad domaćim zakonima.

22. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-561/24 (S. Đ. i drugi) | Sudska praksa | Aktio