Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1647/24 (D. K. i drugi)
Odluka donesena 14. 05. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Radni spor
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravo na pravnu sigurnost
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1647/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 05. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-1647/24, rješavajući apelacije Dževada Kišića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Dževad Kišić, Jasmin Milavica, Murat Kardaš, Samir Kolar, Almir Gušo, Fuad Rašidović, Ivica Franjić, Edin Čavčić, Selver Musić, Almir Kalota, Haris Solak, Eldin Salaković, Eldin Sokić, Todor Kušić, Besim Ličina, Ibro Zulić, Mladen Karivan, Teufik Hasurdžić, Halil Čekrlija, Edhem Mujezin, Dženan Plavčić, Adnan Džaferović, Rešad Fejzić, Medin Mekić i Evelina Zečaj protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 547621 19 Rsž od 28. septembra 2023. godine;
Mirza Softić, Dalibor Tešanović i Dalibor Ćato protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 629533 19 Rsž od 20. februara 2024. godine;
Ibro Hodžić, Amir Ligata i Zoran Čegar protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 628417 19 Rsž od 9. aprila 2024. godine;
Vladimir Bošnjak i Mladen Kljajić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 629516 20 Rsž od 10. oktobra 2023. godine; Ekrem Karamuja protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 644287 19 Rsž od 3. oktobra 2023. godine;
Aida Kajmović, Sead Rovčanin i Midhat Kurtić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 629062 19 Rsž od 18. oktobra 2023. godine;
Ivo Lučić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 748443 19 Rsž od 18. oktobra 2023. godine;
Brano Ružić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 630206 19 Rsž od 5. februara 2024. godine;
Nijaz Humić, Jasmin Milavica i Nedžad Otajagić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 629515 19 Rsž od 2. novembra 2023. godine i
Tarik Ćosić, Elvedin Šabanović i Safer Salihović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 629084 19 Rsž od 2. februara 2024. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1647/24
1. Dževad Kišić, Jasmin Milavica, Murat Kardaš, Samir Kolar, Almir Gušo, Fuad Rašidović, Ivica Franjić, Edin Čavčić, Selver Musić, Almir Kalota, Haris Solak, Eldin Salaković, Eldin Sokić, Todor Kušić, Besim Ličina, Ibro Zulić, Mladen Karivan, Teufik Hasurdžić, Halil Čekrlija, Edhem Mujezin, Dženan Plavčić, Adnan Džaferović, Rešad Fejzić, Medin Mekić i Evelina Zečaj (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo „Eterović“ d.o.o. Sarajevo, podnijeli su 17. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 547621 24 Rev od 23. januara 2024. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 547621 19 Rsž od 28. septembra 2023. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 547621 16 Rs od 4. januara 2019. godine.
2. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-5125/23 od 15. februara 2024. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene odluke Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 23. januara 2024. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
2. AP-1921/24
3. Mirza Softić, Dalibor Tešanović i Dalibor Ćato (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 6. maja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 629533 19 Rsž od 20. februara 2024. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 629533 17 Rs od 28. maja 2019. godine. Apelanti su 14. augusta 2024. godine dopunili apelaciju tako što su dostavili Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 629533 24 Rev od 21. maja 2024. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv navedene presude Kantonalnog suda.
4. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
3. AP-2150/24
5. Ibro Hodžić, Amir Ligata i Zoran Čegar (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 22. maja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 628417 19 Rsž od 9. aprila 2024. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 628417 17 Rs od 9. oktobra 2019. godine. Apelanti su 15. augusta 2024. godine dopunili apelaciju tako što su dostavili Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 628417 24 Rev od 10. jula 2024. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv navedene presude Kantonalnog suda.
6. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
4. AP-2517/24
7. Vladimir Bošnjak i Mladen Kljajić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 14. juna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 629516 24 Rev od 12. marta 2024. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 629516 20 Rsž od 10. oktobra 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 629516 17 Rs od 25. oktobra 2019. godine.
8. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-279/24 od 18. aprila 2024. godine , odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene odluke Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 12. marta 2024. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
5. AP-2597/24
9. Ekrem Karamuja (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnio je 21. juna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 644287 24 Rev od 5. marta 2024. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 644287 19 Rsž od 3. oktobra 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 644287 17 Rs od 5. juna 2019. godine.
10. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-3193/23 od 18. januara 2024. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene odluke Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 5. marta 2024. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
6. AP-2887/24
11. Aida Kajmović, Sead Rovčanin i Midhat Kurtić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 9. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 629062 24 Rev od 9. aprila 2024. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 629062 19 Rsž od 18. oktobra 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 629062 17 Rs od 15. maja 2019. godine.
12. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-297/24 od 18. aprila 2024. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene odluke Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 9. aprila 2024. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
7. AP-2888/24
13. Ivo Lučić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 748443 24 Rev od 23. aprila 2024. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 748443 19 Rsž od 18. oktobra 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 748443 19 Rs od 25. oktobra 2019. godine.
14. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-4662/23 od 15. februara 2024. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene odluke Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 23. aprila 2024. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
8. AP-2889/24
15. Brano Ružić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 630206 24 Rev od 24. aprila 2024. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 630206 19 Rsž od 5. februara 2024. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 630206 17 Rs od 23. oktobra 2019. godine.
16. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1684/24 od 19. juna 2024. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene odluke Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 24. aprila 2024. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
9. AP-2901/24
17. Nijaz Humić, Jasmin Milavica i Nedžad Otajagić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 10. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 629515 24 Rev od 18. aprila 2024. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 629515 19 Rsž od 2. novembra 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 629515 17 Rs od 11. oktobra 2019. godine.
18. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-168/24 od 15. februara 2024. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene odluke Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 18. aprila 2024. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
10. AP-3451/24
19. Tarik Ćosić, Elvedin Šabanović i Safer Salihović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 14. augusta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 629084 Rev od 25. aprila 2024. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 629084 19 Rsž od 2. februara 2024. godine.
20. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1684/24 od 19. juna 2024. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene odluke Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 25. aprila 2024. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
Spajanje predmeta
21. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1647/24.
Činjenice
22. U postupcima, koji su u dijelu koji apelanti osporavaju okončani presudama Kantonalnog suda, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da im tuženi (Federacija BiH, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, Federalna uprava policije), na ime razlike naknade za minuli rad, isplati novčane iznose navedene u izrekama presudā.
23. U obrazloženju osporenih presudā Kantonalni sud je naveo da su apelanti postavljeni tužbeni zahtjev zasnovali na tvrdnji da im tuženi, između ostalog, nije pravilno obračunao naknadu za minuli rad na osnovnu platu i na dodatke na platu. U vezi s tim, ukazao je da se osnovna plata apelanata kao policijskih službenika računa tako što se utvrđena osnovica za obračun plate množi sa koeficijentom platnog razreda. Pri tome, istakao je da se na takvu utvrđenu platu obračunava naknada za minuli rad u smislu odredaba člana 6. stav (1) i člana 7. stav (3) Zakona o platama i naknadama policijskih službenika. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanata da se minuli rad ima obračunavati i na dodatke na platu (naknade za prekovremeni rad, rad u neradne dane, u dane državnih praznika, te noćni rad). U vezi s tim, naveo je da bi u tom slučaju njihova plata bila varijabilna i zavisila bi od visine dodataka. Pri tome, ukazao je da bi se plate apelanata po osnovu minulog rada povećavale dva puta, prvi put nakon množenja osnovice i koeficijenta, a drugi put nakon uvećanja za dodatke na platu. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da apelantima ne pripada razlika na ime takvog uvećanja plate po osnovu minulog rada.
24. Vrhovni sud je u periodu od 23. januara do 10. jula 2024. godine donio rješenjā kojima je revizije apelanata odbacio kao nedopuštene. U obrazloženju rješenjā, Vrhovni sud je ukazao da pravno pitanje koje su postavili apelanti nije od značaja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni. Naime, Vrhovni sud je u skoro svim rješenjima uputio apelante na Odluku o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-271/22 od 6. aprila 2022. godine kojom je odbačena kao očigledno (prima facie) nedopuštena apelacija u kojoj se razmatralo isto činjenično i pravno pitanje. U vezi s tim, istakao je da je Ustavni sud utvrdio da nema proizvoljnosti u pravnom stavu Kantonalnog suda da policijskim službenicima ne pripada razlika na ime traženog uvećanja plate po osnovu minulog rada. Slijedom toga, zaključio je da je tumačenje zakonskih odredbi apelanata suprotno pravnom shvatanju izraženom u sudskoj praksi i da odlučenje u navedenim sporovima ne zavisi od rješavanja pitanja postavljenog u revizijama.
Apelacioni navodi
25. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odlukāpogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da se kod policijskih službenika minuli rad ima obračunavati i na osnovnu platu i na druge dodatke na platu. Također, ističu da su redovni sudovi propustili izjednačiti sudsku praksu u kojoj postoje različite odluke nižestepenih sudova o istom činjeničnom i pravnom pitanju ukazujući da je na taj način došlo i do povrede načela pravne sigurnosti . U vezi s tim navodima, apelanti u apelaciji broj AP-1647/24 su kao dokaz priložili Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 585545 18 Rsž od 14. januara 2022. godine i Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 516648 17 Rsž od 9. februara 2022. godine. Također, apelanti u ostalim apelacijama su kao dokaz priložili Presudu Općinskog suda broj 65 0 Rs 345211 13 Rs od 29. maja 2014. godine, Presudu Općinskog suda broj 65 0 Rs 344388 13 Rs od 12. maja 2014. godine i Presudu Općinskog suda broj 65 0 Rs 344394 13 Rs od 9. maja 2014. godine. Konačno, apelanti se u svim apelacijama, osim u AP-1647/24, pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
26. Pri ispitivanju dopustivosti apelacijā Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
27. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
29. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
30. Prije svega, Ustavni sud ukazuje da se navodi iz apelacijā o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
31. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navodā apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svojih odlukā dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da je u vezi s tim zaključio da nema proizvoljnosti u odlučenju redovnih sudova da se minuli rad ne može računati na osnovnu platu uvećanu za dodatke na tu platu (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-271/22 od 6. aprila 2022. godine i AP-1191/23 od 11. jula 2024. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
32. U odnosu na navode apelanata o kršenju načela pravne sigurnosti, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da su u konkretnom slučaju konačne odluke presude Kantonalnog suda. Međutim, pojedini apelanti se pozivaju na različitu praksu ukazujući i na presude Općinskog suda. S obzirom na to da se ne radi o konačnim odlukama Kantonalnog suda, već o odlukama prvostepenog suda koji je niže instance, Ustavni sud ukazuje da ovi navodi apelanata ne pokreću pitanje pravne sigurnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1679/21 od 10. jula 2025. godine, tačka 27., dostupna na www.ustavnisud.ba).
33. Dalje, Ustavni sud zapaža da pojedini apelanti ukazuju na povredu načela pravne sigurnosti, te da su u prilog tih tvrdnji dostavili i odluke Kantonalnog suda (vidi apelacione navode). U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da se ovim pitanjem bavio u predmetu broj AP-4309/22 od 25. septembra 2025. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), te da je ukinuo rješenje Vrhovnog suda kojim je odbačena revizija kao nedopuštena i naložio donošenje nove odluke. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud nakon toga donio presudu broj 65 0 Rs 537493 25 Rev 2 od 4. novembra 2025. godine u kojoj je meritorno odlučio o konkretnom pitanju, odnosno odbio reviziju apelanata u tom predmetu uz obrazloženje da im ne pripada razlika naknade za minuli rad. Dakle, Ustavni sud konstatuje da navedeno obrazloženje korespondira obrazloženjima u konačnim odlukama Kantonalnog suda osporenim u konkretnom slučaju.
34. Osim toga, apelanti nisu ponudili relevantne argumente i dokaze da je u provedenim postupcima, koji su meritorno okončani osporenim presudama Kantonalnog suda, prekršena neka druga procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava apelanata na pravično suđenje, slijedom čega su njihovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
35. U pogledu navoda apelanata (osim u AP-1647/24) da im je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu eksplicitno naveli u vezi s kojim pravom smatraju da postoji kršenje ovog prava, ali da se iz apelacijā može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu s pravom na pravično suđenje. S obzirom na zaključak da su navodi o povredi prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani, Ustavni sud ukazuje da su samim tim i navodi apelanata o povredi prava na djelotvoran pravni lijek u vezi s navedenim pravom očigledno (prima facie) neosnovani (vidi Evropski sud, Rodić i tri ostala protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 27. maja 2008. godine, tač. 81. i 82., predstavka broj 22893/05 i Bevza protiv Ukrajine, odluka od 23. marta 2023. godine, predstavka broj 45323/20, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2511/09 od 6. decembra 2012. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
36. Osim toga, apelanti se u svim apelacijama (osim u AP-1647/24) pozivaju i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
37. Također, apelanti (osim u AP-1647/24) se pozivaju i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredaba Evropske konvencije i njenih protokola (vidi, Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelanti nisu dostavili bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da su u navedenim postupcima diskriminisani po nekom od zabranjenih osnova u vezi sa uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti da to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud ove navode neće razmatrati.
38. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
39. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman