Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5247/23 (A. S.)

Odluka donesena 23. 01. 2025.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Pritvor
  • Zakonito hapšenje po presudi suda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5247/23

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 01. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-5247/23, rješavajući apelaciju Almira Sarajlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Almira Sarajlića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 024608 23 Krž 6 od 8. novembra 2023. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Almir Sarajlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa Nermin Vila, advokat iz Sarajeva, podnio je 19. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 1 K 024608 23 Krž 6 od 8. novembra 2023. godine i S1 2 K 024608 23 Kv 22 od 30. oktobra 2023. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će apelanta pustiti na slobodu. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore koji su proslijeđeni apelantu, a apelant se izjasnio. III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene i hronologija događaja

4. Tužilaštvo je 17. oktobra 2023. godine zatražilo da sud apelantu odredi pritvor zbog opasnosti od bjekstva i opasnosti od ometanja postupka. Sud BiH je 18. oktobra 2023. godine izdao naredbu za zadržavanje kojom je graničnoj policiji naloženo da apelantu zabrani prelazak granice ukoliko pristupi nekom od graničnih prijelaza. Ta naredba nije dostavljena Ustavnom sudu.

5. Suda BiH objavio je prvostepenu presudu 19. oktobra 2023. godine. Tom presudom apelant je proglašen krivim za krivično djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz člana 144. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

6. Sud BiH je 20. oktobra 2023. godine obavijestio apelantovog branioca, a branilac apelanta o održavanju ročišta za određivanje pritvora, koje je zakazano za 23. oktobar 2023. godine.

7. Apelant je lišen slobode 21. oktobra 2023. godine na Međunarodnom aerodromu u Sarajevu kada je namjeravao otputovati za Tursku.

Osporena rješenja

8. Rješenjem broj S1 2 K 024608 23 Kv 22 od 30. oktobra 2023. godine Sud BiH je prihvatio prijedlog Tužilaštva i apelantu odredio pritvor zbog postojanja okolnosti iz člana 138. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP). Pritvor je određen u trajanju od devet mjeseci ili do nove odluke suda.

9. Sud BiH je ukazao na nepravomoćnu presudu kojom je apelantu izrečena kazna zatvora, čime je ispunjen objektivni uvjet za određivanje pritvora u skladu s odredbom člana 138. stav 1. ZKP-a. Cijeneći okolnosti u odnosu na apelantovu ličnost, sud je naveo da izrečena kazna predstavlja snažan motiv da apelant pobjegne, što je on, prema ocjeni suda, i pokušao. U tom smislu sud je ukazao na prijedlog Tužilaštva da se apelantu odredi pritvor, kao i na to da je apelant obaviješten o ročištu za određivanje pritvora, koje je trebalo da bude održano 23. oktobra 2023. godine. Međutim, sud je konstatirao da je apelant lišen slobode 21. oktobra na Međunarodnom aerodromu u Sarajevu kada je namjeravao otputovati za Tursku. Sud BiH je imao u vidu vrijeme apelantovog odlaska i zaključio da apelant nije imao namjeru vratiti se u BiH na zakazano ročište. Apelant, kako je naveo sud, nije negirao da je krenuo u Tursku, ali je kao razlog naveo liječenje. Međutim, apelant nije obavijestio Sud BiH da u Turskoj ima zakazan pregled i da ne može pristupiti zakazanom ročištu o čijem održavanju je obaviješten. Sud je također istakao da apelantu nije izrečena mjera zabrane napuštanja BiH, ali je apelant u toku trajanja postupka više puta upozoren na obavezu da se odazove pozivima suda, te na posljedice ukoliko se ne odazove. Također, Sud BiH je cijenio navod Tužilaštva da se državljaninom Turske postaje kupovinom nekretnine u Turskoj, kao i da ne postoji saradnja u sudskim postupcima između ove dvije zemlje, te iskustva Suda BiH u predmetu osuđenog S. M. Stoga je sud zaključio da se osnovano može očekivati da apelant napusti zemlju s ciljem izbjegavanja krivičnog postupka, pa je mjeru pritvora smatrao opravdanom da se spriječi eventualni bijeg. Sud BiH je ukazao da je opasnost od bjekstva intenzivirana činjenicom da je apelant svjestan težine svog položaja u krivičnom postupku imajući u vidu kaznu izrečenu u prvostepenom postupku, odnosno njenu visinu. To je snažan motiv, kako je zaključio Sud BiH, da apelant boravkom na slobodi opstruira vođenje i pravomoćno okončanje ovog postupka. Sud je također cijenio i argumente Tužilaštva u vezi s pritiscima apelanta na svjedoka K-3 koji su utvrđeni provedenim dokazima. Sud BiH je zaključio da je apelant sklon vršenju nedozvoljenih utjecaja, što je, prema ocjeni suda, dodatni razlog da se apelantu odredi pritvor u ovoj fazi postupka.

10. Sud BiH je ocijenio da su neosnovani apelantovi prigovori koji se odnose na funkcionalnu nenadležnost vanpretresnog vijeća ukazujući na odredbu člana 24. stav 7. ZKP-a. Sud BiH je ispitao apelantov navod da je odredbom člana 138. ZKP-a propisano da pritvor, nakon izricanja presude, može odrediti „samo Sud, bez prijedloga Tužilaštva“. Sud BiH je naveo da je tužilac, postupajući u skladu s ovlaštenjima propisanim članom 35. ZKP-a, preduzeo aktivnosti i dobio informacije koje su ukazale na neophodnost podnošenja prijedloga sudu, a takvo postupanje Tužilaštva nije zabranjeno. U odnosu na prigovor zakonitosti lišenja slobode, Sud BiH je ukazao da je granična policija zadržala apelanta na osnovu sudske naredbe. Naredba je izdata s ciljem osiguranja apelantovog prisustva, kada je postavljen prijedlog za određivanje mjere pritvora. Prema ocjeni Suda BiH, s obzirom na to da apelantu nisu bile određene mjere zabrane, a da mu je nepravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 godina, bilo je nužno preduzeti mjere s ciljem osiguranja apelantovog prisustva na zakazanom ročištu. Sud je ukazao da se ne može govoriti o nezakonitosti lišenja slobode jer je naredbu izdao Sud BiH u situaciji kada je izrečena prvostepena presuda i kada je Sud BiH, na osnovu odredbe člana 138. ZKP-a, nadležan za određivanje pritvora.

11. Rješenjem suda BiH broj S 1 1 K 024608 23 Krž 6 od 8. novembra 2023. godine odbijena je apelantova žalba. Pozivajući se na odredbe člana 24. stav 7. i čl. 131, 134. i 138. ZKP-a, Sud BiH je utvrdio da je rješenje donijelo nadležno vijeće nakon donošenja prvostepene presude jer je glavni pretres okončan. Dalje, prema stavu Suda BiH, Tužilaštvo je i u toj fazi postupka nadležno da podnese prijedlog za određivanje pritvora. Sud BiH je ponovio sve razloge koji se odnose na uvjete propisane članom 138. ZKP-a, odnosno okolnosti vezane za ličnost počinioca i izvršenje krivičnog djela, ukazujući da je mjera pritvora neophodna radi neometanog vođenja postupka. IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

12. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra je je njegov pritvor nezakonit jer je rješenje o pritvoru donijelo nenadležno vijeće po prijedlogu Tužilaštva koji nije mogao biti postavljen. Kako apelant ističe, odluku je trebalo donijeti sudeće vijeće i to bez prijedloga Tužilaštva, u smislu odredbe člana 138. ZKP-a. Osim toga, apelant navodi da je zadržan na aerodromu, lišen slobode, te da mu je određen pritvor 21. oktobra 2023. godine iako je ročište zakazano za 23. oktobar 2023. godine. Nadalje, apelant ukazuje da je lišen slobode po osnovu člana

139. ZKP-a, a to je moguće samo „ako je postojala sumnja da je učinio neko krivično djelo“, što u konkretnom slučaju nije tačno niti Tužilaštvo to tvrdi. Apelant navodi da sud nije imao zakonski osnov za izdavanje naredbe (koju je kasnije primio) po osnovu koje je zadržan te lišen slobode, kao i da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za raspisivanje potjernice. Apelant smatra da je njegovo lišenje slobode nezakonito. Dalje, apelant problematizira da je određivanje pritvora nezakonito jer se sud pozvao na odredbu člana 138. ZKP-a, a zapravo je odredio pritvor iz osnova člana 132. stav 1. tač. a) i

b) ZKP-a. Pri tome, kako apelant navodi, ne postoje okolnosti koje opravdavaju određivanje mjere pritvora.b)Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Sud BiH navodi da je apelacija neosnovana i da apelant ponavlja navode koje je isticao u postupku, a na koje je sud odgovorio.

14. Tužilaštvo je dostavilo detaljan odgovor na apelaciju. S obzirom na to da su postojala saznanja da apelant planira bjekstvo, kako navodi Tužilaštvo, zatraženo je određivanje pritvora. Apelantovo zadržavanje na granici predstavlja „klasično sprečavanje bjekstva“. Apelant je osuđen prvostepenom presudom i obaviješten o ročištu za određivanje pritvora. Tužilaštvo navodi da je slučaj S. M. poznat bh. javnosti, a radi se o licu koje je također procesuirano pred Sudom BiH, te slučaj S. M. može potaknuti i druge da pobjegnu iz zemlje. Tužilaštvo smatra da postoje okolnosti koje opravdavaju pritvor. Pri tome ukazuje da i dalje postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. Također, iako je apelant bio na slobodi kada je svjedok K-3 davao iskaz, Tužilaštvo navodi da je apelant na svjedoka vršio utjecaj, te da postupak još nije okončan i postoji mogućnost da svjedok opet svjedoči. Tužilaštvo navodi da je nadležno vijeće u skladu sa članom 24. stav 7. ZKP-a donijelo rješenje o pritvoru.

15. Apelant je u izjašnjenju na odgovore ostao pri svojim navodima. V.Relevantni propisi

16. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Član 24. stav (7)

Sastav Suda (7) U vijeću sastavljenom od trojice sudija Sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno ovim zakonom i donosi druge odluke izvan glavnog pretresa. Odjeljak 6 – Pritvor

Član 131.

Opće odredbe (1) Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom. (2) Pritvor određuje ili produžava rješenjem Sud na prijedlog tužioca a nakon što Sud prethodno sasluša osumnjičenog, odnosno optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju iz člana 132. stav (1) tačka a) ovog zakona. (3) Tužilac je dužan podnijeti obrazložen prijedlog za produženje pritvora Sudu najkasnije pet dana prije isteka roka iz rješenja o pritvoru. Sud odmah dostavlja prijedlog osumnjičenom, odnosno optuženom i njegovom braniocu. (4) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se osumnjičeni ili optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnošću. (5) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvoreni će odmah biti pušten na slobodu. Po prijedlogu optuženog ili branioca za ukidanje pritvora koji je zasnovan na novim činjenicama, Sud će održati ročište, odnosno sjednicu vijeća o čemu će obavijestiti stranke i branioca. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprečava održavanje ročišta, odnosno sjednice vijeća. Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ukidanje pritvora žalba je dozvoljena. Ako prijedlog nije zasnovan na novim činjenicama koje su značajne za ukidanje pritvora, Sud neće donijeti posebno rješenje. Član 132. stav (1) tač. a) i b)

Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,

b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, Član 134. stav (1)

Nadležnost za određivanje pritvora (1) Pritvor se određuje rješenjem Suda, a na prijedlog Tužitelja. Član 138. stav (1)

Određivanje pritvora nakon izricanja presude (1) Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, Sud može optuženom odrediti, odnosno produžiti pritvor, uzimajući u obzir sve okolnosti povezane sa izvršenjem krivičnog djela, odnosno ličnošću počinioca. U ovom slučaju donosi se posebno rješenje, a žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

Član 139. stav (1)

Lišavanje slobode i zadržavanje (1) Policijski organ može lice lišiti slobode ako postoje osnovi sumnje da je to lice počinilo krivično djelo i ako postoji bilo koji razlog predviđen u članu 132. ovog zakona, ali je policijski organ dužan da takvo lice bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 sata, sprovede tužiocu. Prilikom dovođenja, policijski organ obavijestit će tužioca o razlozima i o vremenu lišavanja slobode. Upotreba sile prilikom dovođenja dozvoljena je u skladu sa zakonom. VI.Dopustivost i meritum

17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U odnosu na član 5. Evropske konvencije

18. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

20. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

a) u slučaju zakonitog pritvora na osnovu presude nadležnog suda;

21. Apelant ističe da je njegovo lišenje slobode nezakonito, bez osnova, kao i pritvor koji mu je određen. U tom smislu Ustavni sud podsjeća da izrazi „zakonito” i „u skladu sa zakonom propisanim postupkom” upotrijebljeni u članu 5. stav 1. Evropske konvencije, u suštini, upućuju na domaće pravo, te navode na obavezu postupanja u skladu s njegovim materijalnim i procesnim pravilima (vidi predmet Mooren protiv Njemačke [VV], presuda od 9. jula 2009. godine, predstavka broj 11364/03). Međutim, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno je na domaćim tijelima, posebno sudovima, da tumače i primjenjuju domaće pravo.

22. U vezi s navodima o kršenju prava na ličnu slobodu i sigurnost, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda, prema kojoj se lica koja su pritvorena nakon donošenja prvostepene osuđujuće presude nalaze u situaciji koju propisuje član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. Pri tome se fraza „nakon osude“ ne može tumačiti restriktivno, na način da se odnosi samo na pravomoćnu presudu (vidi Evropski sud, Ruslan Yakovenko protiv Ukrajine, presuda od 4. juna 2015. godine, predstavka broj 5425/11, tačka 46). Prema toj praksi, član 5. stav 1. tačka a) traži postojanje uzročne veze, i to ne samo hronološke, između osuđujuće presude i pritvora po tom osnovu (vidi Evropski sud, W. A. protiv Švicarske, presuda od 2. novembra 2021. godine, predstavka broj 38958/16, tačka 33. s daljnjim referencama).

23. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da se apelantova situacija mora ocijeniti upravo u odnosu na član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da je apelant osporio rješenja kojima mu je određen pritvor, te navodi da je nezakonito lišen slobode na aerodromu. Ustavni sud primjećuje da je apelant zadržan, odnosno lišen slobode na osnovu sudske naredbe, te da je u roku od nekoliko sati izveden pred sud. Pri tome apelant nije dostavio ni sudsku naredbu ni zapisnik o lišenju slobode, niti ih je naveo kao dokumente koje osporava u relevantnom dijelu apelacije. Apelant je istakao da je lišen slobode po osnovu člana 139. ZKP-a, ali dalje problematizira da nije izvršio nikakvo krivično djelo. Ustavni sud najprije ukazuje da se cjelokupna situacija koja se odnosi na apelanta treba posmatrati kao jedan događaj. Dakle, nakon što je nepravomoćno osuđen, apelant, koji je je imao advokata, obaviješten je o ročištu za pritvor. Dakle, sigurno mu je bilo poznato da postoji mogućnost da mu se pritvor odredi. Apelant je lišen slobode na aerodromu, odakle je trebao otputovati u Tursku. Ustavni sud podržava stav redovnog suda da je apelant bio obavezan da obavijesti sud o činjenici da ne može prisustvovati ročištu, te da predoči da ima zakazan termin, a što nije uradio. Osim toga, činjenicu da je apelant trebao otputovati u Tursku sud je doveo u vezu s licima koja su zbog odlaska u Tursku postala nedostupna pravosudnim organima u BiH. Ustavni sud nadalje ukazuje da je prvostepenom presudom apelant proglašen krivim zbog počinjenja krivičnog djela i osuđen na kaznu zatvora od 20 godina. Dakle, postoji osuđujuća presuda koja je prethodila odluci o određivanju pritvora, a koji je određen u skladu sa članom 138. ZKP-a. Apelantu je kao direktna posljedica takve presude određen pritvor koji može trajati „do pravomoćnosti presude, najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi“. Iz navedenog proizlazi da postoji direktna uzročna veza između osuđujuće presude i odluke o određivanju pritvora.

24. Nadalje, Ustavni sud zapaža da prvostepeno rješenje Suda BiH o određivanju pritvora, koje je potvrđeno drugostepenim rješenjem, sadrži jasno, relevantno i uvjerljivo obrazloženje o tome zašto je apelantu nakon donošenja prvostepene presude bilo potrebno odrediti pritvor. Redovni sudovi su detaljno obrazložili da su imali u vidu sve okolnosti, da je apelant osuđen prvostepenom presudom na kaznu zatvora u trajanju od 20 godine, i to za jedno od najtežih krivičnih djela. Redovni sud je cijenio okolnosti konkretnog predmeta, kao i činjenicu da je određivanje pritvora potrebno radi vođenja postupka, a apelant ni pred redovnim sudovima niti u apelaciji nije ponudio dovoljne i relevantne razloge o navodnim nedostacima tih obrazloženja iz kojih bi se moglo zaključiti drugačije.

25. Ustavni sud također zapaža da su redovni sudovi preispitali mogućnost izricanja blažih mjera u odnosu na mjeru pritvora. U tom smislu navedeni su potpuni i određeni razlozi zbog kojih je zaključeno da neke od blažih mjera nisu primjenjive niti svrsishodne u konkretnom slučaju i u konkretnoj fazi postupka budući da i dalje postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od apelantovog bjekstva ukoliko bi se našao na slobodi.

26. Apelantove navode da je odluku o pritvoru donijelo vanpretresno vijeće umjesto sudećeg vijeća, kao i da Tužilaštvo nije malo pravo da predloži određivanja pritvora, ispitao je redovni sud, koji je, u skladu sa svojom pozicijom da tumači zakon, navedeno obrazložio uz pozivanje na relevantne zakonske odredbe, a dato obrazloženje se ne čini proizvoljnim niti je suprotno standardima Evropske konvencije.

27. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je prekršeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

Ostali navodi

28. Iako je apelant u apelaciji istakao i povredu prava na slobodu kretanja, odnosno da nije mogao napustiti zemlju iako prema njemu nisu bile određene mjere zabrane, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud smatra da osporena rješenja i apelantovi navodi suštinski pokreću pitanje prava na ličnu slobodu i sigurnost, zbog čega ove navode nije potrebno posebno ispitati. Isti zaključak se odnosi na navodnu povredu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije jer se apelacijom problematizira činjenica da je apelantu određen pritvor, odnosno osporena su rješenja o određivanju pritvora. VII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta nije došlo do povrede apelantovog prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada mu je sud u skladu sa zakonom odredio pritvor nakon što je apelant prvostepenom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5247/23 (A. S.) | Sudska praksa | Aktio