Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3244/24 (S. D.)
Odluka donesena 23. 01. 2025.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Pritvor
- Krivični postupak
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3244/24
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3244/24, rješavajući apelaciju Strahinje Drinića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija
Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Strahinja Drinić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 033495 24 Kž 4 od 20. maja 2024. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 033495 24 K od 7. maja 2024. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Strahinja Drinić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miodrag Drakulić, advokat iz Gradiške, podnio je 27. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 033495 24 Kž 4 od 20. maja 2024. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 033495 24 K od 7. maja 2024. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, 26. avgusta 2024. godine je od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
3. Pozvani su dostavili tražene odgovore, pa ih je Ustavni sud 3. septembra 2024. godine proslijedio apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Apelantov punomoćnik nije dostavio izjašnjenje na odgovore u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Okružni sud je Rješenjem broj 11 0 K 033495 23 Kpp 41 od 13. oktobra 2023. godine apelantu i petorici osumnjičenih (u daljnjem tekstu: saosumnjičeni ili saoptuženi) odredio pritvor u trajanju od jednog mjeseca. Apelantu je pritvor određen u skladu sa članom 197 stav (1) tač. b) i v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS) zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivična djela neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207 stav (3) u vezi sa st. (2) i (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i omogućavanja uživanja opojnih droga iz člana 208 stav (2) u vezi sa stavom (1) KZRS. Taj pritvor je produžavan rješenjima Okružnog suda od 8. novembra 2023. godine i Vrhovnog suda od 4. januara 2024. godine.
6. Okružni sud je 1. marta 2024. godine potvrdio optužnicu protiv apelanta i šestorice saosumnjičenih. Nakon potvrđivanja optužnice, Okružni sud je usvojio prijedlog Tužilaštva i donio Rješenje broj 11 0 K 033495 24 Kv 6 od 5. marta 2024. godine. Tim rješenjem sud je apelantu produžio pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivična djela za koja je optužen i postojanja posebnog pritvorskog razloga (ponavljanja krivičnog djela) iz člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS. Određeno je da pritvor može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže dvije godine, uz kontrolu opravdanosti pritvora po isteku svaka dva mjeseca.
Osporene odluke – kontrola opravdanosti mjere pritvora
7. Okružni sud je Rješenjem broj 11 0 K 033495 24 K od 7. maja 2024. godine utvrdio da nisu prestali razlozi za pritvor prema apelantu i saoptuženim, koji je produžen Rješenjem broj 11 0 K 033495 24 Kv 6 od 5. marta 2024. godine zbog pritvorskog razloga iz člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS.
8. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je po službenoj dužnosti izvršio dvomjesečnu kontrolu opravdanosti pritvora prema apelantu i ostalim optuženim i utvrdio da u neizmijenjenom obliku i dalje egzistiraju razlozi iz člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS zbog kojih je neophodno njihovo daljnje zadržavanje u pritvoru. Sud je utvrdio da nisu nastale nove okolnosti od donošenja rješenja od 5. marta 2024. godine. Istaknuto je da su na glavnom pretresu saslušana dva svjedoka, čije svjedočenje nije dovelo u sumnju postojanje osnovane sumnje, a činjenična podloga za izvođenje takvog zaključka i dalje postoji u neizmijenjenom obliku.
9. Okružni sud je naveo da osnovana sumnja da je apelant, skupa sa saosumnjičenim, počinio krivična djela za koja je optužen proizlazi iz navoda iz rješenja o određivanju i produženju pritvora, kao i iz dokaza koji su sudu dostavljeni uz optužnicu. Takođe, kako je istakao Okružni sud, osnovana sumnja proizlazi i iz rezultata posebnih istražnih radnji iz člana 234 stav (2) tač. a) i g) ZKPRS, koje su sprovođene po naredbama Okružnog suda u periodu od 19. januara do 13. jula 2023. godine protiv svih osumnjičenih. Zatim, osnovana sumnja proizlazi i iz rezultata pretresa osumnjičenih i prostorija koje su koristili, kao i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od osumnjičenih prilikom pretresa od 11. oktobra 2023. godine. Osim toga, u prijedlogu za produženje pritvora je obrazloženo postojanje osnovane sumnje da su apelant i još troje lica počinili krivično djelo omogućavanja uživanja opojnih droga, što proizlazi iz sadržaja iskaza svjedoka koji su u njima precizirali mjesto, vrijeme i optužene koji su im davali opojnu drogu radi uživanja.
10. Sud je takođe utvrdio da se nisu izmijenile ni okolnosti u pogledu postojanja iteracijske opasnosti iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS, te da ne postoje nove okolnosti koje bi opravdale ukidanje pritvora. U tom smislu navedeno je da je ispunjen objektivni zakonski uslov – da se za krivično djelo može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Okružni sud je istakao da se radi o krivičnim djelima koja su vršena u dužem vremenskom periodu i koja po svojoj prirodi obuhvataju više lica (u svojstvu saizvršilaca, odnosno potencijalnih konzumenata), kao i da se radi o djelima kojima su osumnjičeni sticali znatnu protivpravnu imovinsku korist. Istaknuto je da su svi optuženi kriminalnu djelatnost prekinuli isključivo zato što su lišeni slobode. Osim toga, period izvršenja krivičnih djela, sredstva i resursi koje su osumnjičeni upotrijebili ili namijenili za njihovo izvršenje daju osnov za vjerovanje da bi oni ne samo nastavili nego i intenzivirali aktivnosti u pravcu neovlašćene prodaje opojnih droga. Kako se radi o krivičnim djelima kojima se ugrožava zdravlje ljudi, prema ocjeni Okružnog suda, te okolnosti u konkretnom slučaju predstavljaju ozbiljne razloge od javnog interesa koji pretežu nad pravom na slobodu osumnjičenih. Slijedom navedenog, sud je zaključio da su bez osnova navodi odbrane o mogućnosti izricanja mjera zabrane umjesto pritvora jer se, prema ocjeni suda, svrha mjera za obezbjeđenje prisustva optuženih i za uspješno vođenje ovog krivičnog postupka može postići samo mjerom pritvora.
11. Vrhovni sud je Rješenjem broj 11 0 K 033495 24 Kž 4 od 20. maja 2024. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da je Okružni sud pravilno zaključio da od donošenja posljednjeg rješenja o produženju pritvora nisu nastale nove okolnosti koje bi dovele u pitanje postojanje osnovane sumnje da su optuženi učinili krivična djela koja im se potvrđenom optužnicom stavljaju na teret, što je obrazložio.
12. Takođe, prema ocjeni Vrhovnog suda, pravilno je utvrđeno da postoje i razlozi koji ukazuju na postojanje iteracijske opasnosti. U vezi s tim, sud je naveo da na takav zaključak ne utiču žalbeni navodi apelantovog branioca o tome da se težina krivičnog djela ne može uzeti u obzir pri opravdavanju dužeg trajanja pritvora. Naime, Vrhovni sud je istakao da je u konkretnom slučaju postojanje iteracijske opasnosti utvrđeno ne samo na osnovu prirode i težine djela nego i drugih okolnosti koje se tiču i načina izvršenja, svojstva lica koja su učestvovala u njegovom izvršenju, sredstava i predmeta koji su korišćeni i glavnog motiva za izvršenje krivičnih djela. Pri tome je ukazao da se radi o krivičnim djelima za koja postoji osnovana sumnja da su ih optuženi izvršili u svojstvu saizvršilaca. Takođe je navedeno da je u pobijanom rješenju dato obrazloženje za stav odbrane o primjeni mjera zabrane, zbog čega je zaključeno da su bez osnova žalbeni prigovori kojima se osporava pravilnost činjeničnog osnova pobijanog rješenja i odbijanja prijedloga za izricanje mjera zabrana.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 3 te člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da osporena rješenja nisu dovoljno obrazložena budući da se zasnivaju na činjenicama koje postoje od početka postupka. Smatra da sud nije cijenio promjene koje su se desile u dosadašnjem toku postupka. Apelant navodi da mu se stavlja na teret da je počinio krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od pet do 15 godina, kao i od dvije do 12 godina, te ističe da težina krivičnog djela ne može sama za sebe da posluži kao opravdanje za dug period pritvora. Smatra da u toku dosadašnjeg postupka nema nijednog dokaza koji ukazuje da je on komunicirao s ostalim optuženim, odnosno da su djelovali kao grupa za izvršenje krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret. U vezi s tim, apelant ističe da se osporena rješenja zasnivaju na navodima Tužilaštva koje kao naročite okolnosti uzima pretpostavku da bi puštanjem na slobodu optuženi nastavili s vršenjem istog krivičnog djela radi pribavljanja imovinske koristi jer su, prema navodima Tužilaštva, nabavljali najskuplju drogu koja se prodaje na ilegalnom tržištu i razvili mrežu stalnih kupaca. Apelant ističe da se iz osporenih odluka ne vidi u čemu se ogleda iteracijska opasnost u smislu odredbe člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS jer prilikom pretresa njegovog stambenog i poslovnog objekta nije pronađena opojna droga niti bilo kakva veća količina novca za koju bi se moglo posumnjati da predstavlja imovinsku korist ostvarenu prodajom opojne droge. Apelant smatra da je razlog zbog koje se nalazi u pritvoru taj što je imao samo komunikaciju s prvooptuženim S. L. i što su u navedeni ugostiteljski objekat kao gosti svraćala lica koja su sklona konzumaciji opojnih droga. Stoga, apelant smatra da sudovi prilikom donošenja osporenih odluka nisu izvršili individualnu procjenu pritvorskih razloga, niti su ukazali na postojanje konkretnih činjenica u apelantovom slučaju, koje bi opravdale postojanje razloga za pritvor.
b) Odgovori na apelaciju
14. Vrhovni sud i Okružni sud su odgovorili da ostaju pri činjeničnim i pravnim zaključcima sadržanim u obrazloženjima osporenih odluka. Vrhovni sud je posebno istakao da je u obrazloženjima svojih odluka dao detaljne razloge kojima se rukovodio prilikom odlučivanja o žalbama branilaca svih optuženih, pa tako i o žalbi apelantovog branioca. Sudovi su naglasili da osporenim odlukama nisu prekršena apelantova prava.
15. Tužilaštvo je istaklo da je Okružni sud u osporenom rješenju na strani 2 izveo pravilne zaključke da nisu nastale nove okolnosti od donošenja posljednjeg rješenja o produženju pritvora nakon potvrđivanja optužnice i kada zaključuje da se nisu izmijenile okolnosti u pogledu postojanja opšteg uslova za produženje pritvora u vremenu relevantnom za odlučivanje o opravdanosti pritvora. Pravilan je i zaključak suda da se od posljednjeg rješenja o produženju pritvora nisu izmijenile okolnosti u pogledu postojanja iteracijske opasnosti, zbog koje je određeno produženje pritvora, niti da je sud utvrdio nove okolnosti koje bi opravdale ukidanje pritvora. O tome je Okružni sud na str. 2 i 3 osporenog rješenja dao jasno, logično i razumljivo obrazloženje, što je zatim potvrdio i Vrhovni sud.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Razlozi za pritvor
Član 197. stav (1) tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i Pritvor nakon potvrđivanja optužnice
Član 202. stav (1) i stav (2) tačka v) (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. […] (2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:
v) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora i
VI.Dopustivost i meritum
17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, odnosno da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
18. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz čl. II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5 i 6 Evropske konvencije. Međutim, apelantovi navodi se eksplicitno odnose na navodne propuste Okružnog i Vrhovnog suda prilikom donošenja rješenja kojim je izvršena dvomjesečna kontrola pritvora, koji je apelantu produžen nakon potvrđivanja optužnice protiv njega. Stoga, imajući u vidu sadržaj apelacionih navoda, Ustavni sud će osporene odluke ispitati u vezi s garancijama prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.
Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovneslobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.
20. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo [...] bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka
c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. […]
21. Prema praksi Evropskog suda, kompatibilnost pritvora sa članom 5 stav 1 Evropske konvencije je uslovljena ispunjenjem tri uslova. Prvo, pritvor mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji“ da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast“ – što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5 stav 1 Evropske konvencije, biti „zakonit“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud (VV), Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186 s daljnjim referencama).
22. Nadalje, član 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Poštovanje člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterijume predviđene zakonom. Osnovana sumnja da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti predstavlja conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Stevan Petrović protiv Srbije, presuda od 20. aprila 2021. godine, predstavke br. 6097/16 i 28999/19, tačka 144 s daljnjim referencama). Produženje pritvora se može opravdati samo postojanjem specifičnih naznaka o stvarnom zahtjevu javnog interesa koji, bez obzira na presumpciju nevinosti, preteže nad pravilom poštovanja slobode pojedinca (vidi, između ostalih izvora, Evropski sud, Bigović protiv Crne Gore, presuda od 19. marta 2019. godine, predstavka broj 48343/16, tačka 203 s daljnjim referencama).
23. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim rješenjima raspravili postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da je protiv apelanta podignuta optužnica, pa da se stoga radi o višem stepenu sumnje da je apelant počinio krivična djela u odnosu na onaj koji je egzistirao u fazi istrage. U vezi s apelantovim navodima da dokazi njega ne dovode u vezu s krivičnim djelima koja mu se stavljaju na teret, Ustavni sud podsjeća da prilikom određivanja/produžavanja pritvora Evropski sud pravi distinkciju između činjenica koje izazivaju sumnju da je neko lice počinilo krivično djelo u odnosu na činjenice koje opravdavaju donošenje osuđujuće presude ili čak podizanje optužnice (vidi Evropski sud, Baser i Ozcelik protiv Turske, presuda od 13. septembra 2022. godine, predstavke br. 30694/15 30803/15, tačka 187 s daljnjim referencama). U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da u vrijeme donošenja osporenih rješenja osnovana sumnja nije bila ničim dovedena u pitanje, odnosno da i dalje egzistira, što je redovni sud utvrdio na osnovu stanja predmeta (vidi tačku 9 ove odluke). Odlučujući o apelantovim žalbama protiv prvostepenih rješenja, Vrhovni sud nije doveo u pitanje argumentaciju i zaključke prvostepenog suda u pogledu osnovane sumnje (vidi tačku 10 ove odluke). Nakon ispitivanja obrazloženja osporenih odluka, Ustavni sud smatra da ona sadrže razloge koji bi mogli uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelant u mjerodavno vrijeme mogao počiniti krivična djela koja su mu stavljena na teret. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantovo lišenje slobode bilo zakonito i zasnovano na „razumnoj sumnji“ da je počinio krivična djela. Prema tome, ispunjen je prvi uslov kompatibilnosti apelantovog pritvora u smislu člana 5 stav 1 Evropske konvencije.
24. Budući da apelant nije problematizovao nadležnost redovnog suda koji mu je produžio pritvor, Ustavni sud smatra da su ispunjena prva dva uslova kompatibilnosti njegovog pritvora u smislu člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije. Preostaje odgovoriti na pitanje da li je u smislu navedenih garancija produženje apelantovog pritvora bilo zakonito, odnosno „u skladu s postupkom propisanim zakonom“. Naime, apelantu je pritvor određen i produžen na osnovu člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS zbog iteracijske opasnosti.
25. Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog/optuženog u pritvoru kako bi spriječile sve pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uslova, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti dotičnog lica (vidi Evropski sud, Kurt protiv Austrije, presuda od 15. juna 2021. godine, predstavka broj 62903/15, tačka 187).
26. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju zaključeno da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti krivična djela. Iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da su redovni sudovi imali u vidu kako objektivne uslove propisane zakonom – zaprijećene kazne tako i postojanje naročitih okolnosti. Redovni sudovi su uzeli u obzir vrstu krivičnih djela i period u kojem su vršena, te naročito okolnosti da je za izvršenje tih krivičnih djela potrebno više lica (u svojstvu saizvršilaca, odnosno potencijalnih konzumenata), a odgovorili su i na apelantove navode koje je iznosio tokom postupka (vidi tač. 10 i 12 ove odluke). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da produženje apelantovog pritvora nakon izvršene kontrole nije bilo „arbitrarno“, odnosno „nezakonito“ u smislu člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije. Takođe, redovni sudovi nisu, u smislu člana 5 stav 3 Evropske konvencije propustili da razmotre da li se svrha pritvora može ostvariti nekom drugom blažom mjerom za uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega (ibid, tač. 9 i 11). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, vršeći kontrolu opravdanosti pritvora koji je apelantu produžen nakon potvrđivanja optužnice, imali u vidu značaj osnovnog prava na ličnu slobodu i bezbjednost, s jedne strane, i naročite okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“ i ocijenjene u vezi s konkretnim okolnostima, s druge strane. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi naveli jasne i argumentovane razloge koji predstavljaju ozbiljne razloge od javnog interesa koji, nezavisno od pretpostavke nevinosti, pretežu nad apelantovim pravom na ličnu slobodu i bezbjednost.
27. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije. VII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije kada su redovni sudovi, vršeći kontrolu opravdanosti apelantovog pritvora, u osporenim rješenjima dali jasne i argumentovane razloge za postojanje osnovane sumnje i iteracijske opasnosti, uz argumente koji su predstavljali ozbiljne razloge od javnog interesa i koji su, nezavisno od principa pretpostavke nevinosti, pretezali nad apelantovim pravom na ličnu slobodu i bezbjednost.
29. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić