Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2637/24 (S. D.)

Odluka donesena 23. 01. 2025.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Pritvor
  • Zakonito hapšenje po presudi suda
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2637/24

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 01. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2637/24, rješavajući apelaciju Stefana Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Stefana Delića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 K 006012 24 Kž 6 od 3. juna 2024. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Stefan Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa advokatica Dejana Šućur iz Istočnog Sarajeva, podnio je 21. juna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 14 0 K 006012 24 Kž 6 od 3. juna 2024. godine i Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 K 006012 24 Kv 8 od 24. maja 2024. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 26. juna 2024. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Okružni sud i Tužilaštvo su 31. jula i 12. augusta 2024. godine dostavili odgovore na apelaciju, koje je Ustavni sud 18. augusta 2024. godine dostavio apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Rješenjem Okružnog suda od 13. juna 2023. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda od 16. juna 2023. godine, apelantu je određen pritvor po osnovu člana 197. stav (1) tač. b) i g) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS) zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo teškog ubistva iz člana 125. stav (1) tačka 5. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i krivično djelo nedozvoljene proizvodnje i prometa oružja ili eksplozivnih materija iz člana 361. stav (1) KZRS. Pritvor je određen u trajanju od mjesec dana ili do nove odluke suda.

6. Rješenjem Okružnog suda od 7. jula 2023. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda od 17. jula 2023. godine, apelantu je produžen pritvor u trajanju od dva mjeseca ili do nove odluke suda, a iz razloga propisanih članom 197. stav (1) tačka g) ZKPRS.

7. Tužilaštvo je 30. augusta 2023. godine optužilo apelanta da je izvršio krivično djelo ubistva iz člana 124. stav (1) KZRS u stjecaju s krivičnim djelom nedozvoljene proizvodnje i prometa oružja ili eksplozivnih materija.

8. Nakon potvrđivanja optužnice Okružni sud je 7. septembra 2023. godine donio rješenje o produženju apelantovog pritvora, koji može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže dvije godine, iz razloga propisanih članom 197. stav (1) tačka g) ZKPRS. Tim rješenjem je određeno da će se kontrola opravdanosti daljnjeg trajanja apelantovog pritvora vršiti svaka dva mjeseca. Navedeno rješenje Okružnog suda je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda od 19. septembra 2023. godine.

9. U postupku kontrole daljnje opravdanosti apelantovog pritvora Okružni sud je donio tri precizirana rješenja (od 2. novembra i 27. decembra 2023. godine, te 23. februara 2024. godine) kojima je produžavao apelantov pritvor iz razloga propisanih članom 197. stav (1) tačka g) ZKPRS. Navedena rješenja Okružnog suda potvrđena su preciziranim rješenjima Vrhovnog suda (od 17. novembra 2023. godine, te 10. januara i 5. marta 2024. godine).

10. Okružni sud je 24. maja 2024. godine donio presudu kojom je apelanta proglasio krivim za krivično ubistvo i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, a oslobodio ga je optužbe za krivično djelo nedozvoljene proizvodnje i prometa oružja ili eksplozivnih materija.

Osporena rješenja

11. Rješenjem Okružnog suda broj 14 0 K 006012 24 Kv 8 od 24. maja 2024. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) apelantu je na osnovu člana 203. stav (1) ZKPRS produžen pritvor iz razloga propisanih članom 197. stav (1) tačka g) ZKPRS. Rješenjem je određeno da pritvor može trajati do pravosnažnosti presude, a najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi.

12. Okružni sud je u obrazloženju ukazao da objektivni uvjet za produženje pritvora proizlazi iz zaprijećene kazne za krivično djelo ubistva (od pet do 20 godina zatvora). Zatim je navedeno da i dalje egzistiraju vanredne okolnosti izazvane na području izvršenja krivičnog djela ubistva, koje je posebno teško s obzirom na način njegovog izvršenja i nastale posljedice. U vezi s tim je ukazano da je krivično djelo ubistva izvršeno u ranim večernjim satima, na javnom mjestu, u centralnom dijelu grada Sokolac, u prisustvu brojnih građana, ispaljenjem više metaka iz pištolja u oštećenog M. M. koji mu je uzvratio pucanjem iz svog pištolja sve dok nije pao mrtav pored svog vozila. Okružni sud je istakao da je nesporno da se inkriminirani događaj dogodio na javnom mjestu u vrijeme kada su se na trgu i u ulici nalazili prolaznici koji su to gledali i koji su pretrpjeli strah za svoju sigurnost. Okružni sud je posebno cijenio iskaze svjedoka M. K., M. J. i G. D. koji su se izjašnjavali kako na okolnosti kritičnog događaja tako i na lične dojmove u vezi s kritičnim događajem i njegovim posljedicama na njih (strah, izbezumljenost i sl.). Također je navedeno da se radi o maloj sredini u kojoj su optuženi i oštećeni živjeli te da su i ranije imali narušene odnose. Pri tome je ukazano i da je inkriminirani događaj kod građana Sokoca i njegove okoline, koji su za taj događaj posredno saznali, nesumnjivo izazvao nevjericu, revolt i strah za vlastite živote i živote svojih bližnjih koji žive na istom tom području, na kojem žive i apelant, njegovi rođaci i prijatelji, kao i rođaci i prijatelji nastradalog M. M.

Stoga je Okružni sud naveo da se realno može očekivati da bi oni svoje nezadovoljstvo zbog apelantovog puštanja iz pritvora nakon izricanja osuđujuće presude izrazili javnim okupljanjima i protestima, pri čemu se ne mogu isključiti ni njihovi međusobni sukobi, čime bi se nesumnjivo remetio javni red. Okružni sud je također imao u vidu da su o inkriminiranom događaju izvještavali i mediji.

13. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je ukazao da bi bilo opravdano očekivati da bi i druga lica osjećala strah za svoju sigurnost u slučaju apelantovog puštanja na slobodu imajući u vidu sve okolnosti inkriminiranog događaja, koje, prema ocjeni Okružnog suda, i dalje egzistiraju u vremenu relevantnom za produženje pritvora. S obzirom na navedeno, zaključeno je da bi apelantovo puštanje na slobodu u toj fazi postupka izazvalo stvarnu prijetnju narušavanju javnog reda. Na drugačiju odluku, kako je naveo Okružni sud, nije od utjecaja ni protek vremena od inkriminiranog događaja, imajući u vidu da je krivično djelo izvršeno u posebnim vanrednim okolnostima koje tom djelu daju posebnu težinu, kao i da se te okolnosti nisu promijenile ni do donošenja navedenog rješenja. Osim toga, navedeno je da i dalje postoji opravdana bojazan da bi apelantovo puštanje na slobodu moglo utjecati i na povjerenje građana u pravosuđe, što bi uz zabrinutost za njihovu ličnu sigurnost također moglo predstavljati stvarnu prijetnju javnom redu. Konačno, Okružni sud je istakao da je vodio računa i o samoj prirodi pritvora kao najstrožoj mjeri, smatrajući da se drugim, blažim mjerama ne bi mogla postići svrha zbog koje je određen.

14. Rješenjem Vrhovnog suda broj 14 0 K 006012 24 Kž 6 od 3. juna 2024. godine (u daljnjem tekstu: drugostepeno rješenje) odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.

15. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da su u prvostepenom rješenju izneseni jasni, argumentirani i prihvatljivi razlozi za zaključak da u toj fazi postupka postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelantovo puštanje na slobodu uzrokovalo realnu prijetnju narušavanju javnog reda na području Sokoca. Shodno tome, Vrhovni sud je istakao da su neosnovani apelantovi navodi da prvostepeno rješenje ne sadrži relevantne razloge za produženje pritvora i da se samo ponavljaju floskule. Pri tome je, suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud naveo da to što su iste okolnosti postojale od vremena određivanja, odnosno produženja pritvora ne znači da one ne mogu biti cijenjene i predstavljati valjan osnov za donošenje odluke o produženju pritvora u situaciji kada sud utvrdi da i u tom vremenu realno postoje i opravdavaju apelantovo zadržavanje u pritvoru. U vezi s tim je, suprotno žalbenim navodima, ukazano da nije nužno da se svaka nova odluka o pritvoru mora zasnivati na nekoj novoj okolnosti. Nužno je, kako je to navedeno, da sud izvrši svestranu analizu svih okolnosti relevantnih za odluku o pritvoru i cijeni njihov značaj na tu odluku u vrijeme njenog donošenja, kako je to i učinjeno prvostepenim rješenjem. Osim toga, Vrhovni sud je istakao da prvostepeno rješenje nije zasnovano samo na težini krivičnog djela, već na svim okolnostima navedenim u njegovom obrazloženju. S obzirom na navedeno, zaključeno je da u konkretnom slučaju javni interes preteže nad apelantovim pravom na slobodu.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da su prestale egzistirati vanredne okolnosti koje se odnose na stvarnu prijetnju narušavanju javnog reda, naročito nakon 12 mjeseci od dana kritičnog događaja. U vezi s tim, navodi da obrazloženja osporenih rješenja ne sadrže odlučne činjenice i razloge za produženje pritvora, već su zasnovana na okolnostima koje su postojale u momentu izvršenja krivičnog djela. Apelant ističe da su zaključci redovnih sudova u odnosu na postojanje vanrednih okolnosti proizvoljni i zasnovani na pretpostavkama, a ne na relevantnim dokazima. Također ističe da osporena rješenja ne zadovoljavaju zahtjev brižljive i savjesne ocjene izvedenih dokaza s obzirom na to da subjektivno uvjerenje suda o osnovanosti razloga za produženje pritvora nije objektivizirano. b)Odgovori na apelaciju

17. Vrhovni sud je naveo da apelantovi navodi ne korespondiraju s razlozima navedenim u osporenim rješenjima i nemaju uporište u okolnostima konkretnog predmeta pa je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.

18. Okružni sud je naveo da je prilikom produženja apelantovog pritvora poštovan zakonom propisan postupak, te da apelant, u suštini, ponavlja žalbene prigovore koji su osporenim drugostepenim rješenjem Vrhovnog suda odbijeni kao neosnovani. Istakao je da apelant relativizira inkriminirani događaj, koji je nesumnjivo kod građana Sokoca i njegove okoline izazvao nevjericu, strah i revolt, kao i da bi apelantovo puštanje na slobodu nakon izricanja presude rezultiralo javnim okupljanjima i protestima, pri čemu se ne mogu isključiti ni njihovi međusobni sukobi. Osim toga je navedeno da se rješenje o produženju pritvora ne mora nužno zasnivati na nekoj, posve novoj okolnosti, kako se to apelacijom nastoji prikazati.

19. Tužilaštvo je navelo da osporena rješenja sadrže relevantne i dovoljne razloge za produženje apelantovog pritvora nakon izricanja presude pa je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) u relevantnom dijelu glasi:

Razlozi za pritvor

Član 197. stav (1) tačka g) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

g) u vanrednim okolnostima, ako je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.

Određivanje pritvora nakon izricanja presude

Član 203. stav (1) (1) Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, sud će optuženom odrediti pritvor, odnosno pritvor će se produžiti ako postoje razlozi iz člana 197. stav 1. t. a), v) i g) ovog zakona, a optuženom koji se nalazi u pritvoru ukinuće pritvor ako za pritvor više ne postoje razlozi zbog kojih je bio određen. U ovom slučaju donosi se posebno rješenje, a žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

VI.Dopustivost i meritum

21. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

22. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjem prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 5. i 6. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud smatra da svi apelantovi navodi svojom suštinom isključivo pokreću pitanja poštovanja garancija iz člana 5. Evropske konvencije, zbog čega će ih ispitati isključivo po tom osnovu.

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

24. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

a) u slučaju zakonitog pritvora na osnovu presude nadležnog suda;

25. Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj se lica koja su pritvorena nakon donošenja prvostepene osuđujuće presude, bez obzira na to da li su prije toga bila u pritvoru ili ne, nalaze u situaciji koju propisuje član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. Prema toj praksi, član 5. stav 1. tačka a) traži postojanje uzročne veze, i to ne samo hronološke, između osuđujuće presude i pritvora po tom osnovu (vidi Evropski sud, W. A. protiv Švicarske, presuda od 2. novembra 2021. godine, broj predstavke 38958/16, tač. 32. i 33. s daljnjim referencama).

26. U konkretnom slučaju je prvostepenom presudom Okružnog suda od 24. maja 2024. godine apelant proglašen krivim zbog počinjenja krivičnog djela ubistva i osuđen na kaznu zatvora od 12 godina. Iz navedenog proizlazi da postoji i direktna uzročna veza između osuđujuće presude i odluke o produženju pritvora. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantu pritvor produžen na osnovu odredbe člana 203. stav (1) ZKPRS prema kojoj se određivanje, odnosno produženje pritvora nakon izricanja prvostepene presude više ne vezuje striktno za postojanje razloga za pritvor propisanih u članu 197. stav (1) tač. a), b), v) i g) ZKPRS. To zakonsko rješenje ukazuje da se radi o novoj vrsti pritvora vezanog za novu fazu krivičnog postupka nakon izricanja prvostepene presude. Preduvjet za određivanje pritvora jest da je izrečena presuda kojom se optuženi proglašava krivim i kojom je izrečena kazna zatvora. Međutim, to ne znači da se prilikom primjene te odredbe ne mogu razmatrati i posebni pritvorski osnovi koji su relevantni u svakoj fazi krivičnog postupka, već da se okolnosti vezane za te pritvorske osnove razmatraju u vezi sa svim drugim činjenicama, odnosno okolnostima koje se mogu podvesti pod zakonski pojam okolnosti vezanih za izvršenje krivičnog djela, odnosno okolnosti vezanih za ličnost učinioca. Pri tome je stvar ocjene suda da u svakom konkretnom slučaju odredi koje su to činjenice koje se mogu podvesti pod pojam okolnosti koje su vezane za izvršenje krivičnog djela, odnosno okolnosti koje su vezane za ličnost učinioca, kao i da li one imaju utjecaj na nesmetano vođenje krivičnog postupka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

1505/15 od 30. juna 2015. godine, tačka 32, dostupna na www.ustavnisud.ba).

27. Zatim, Ustavni sud zapaža da osporeno prvostepeno rješenje, koje je potvrđeno osporenim drugostepenim rješenjem, sadrži jasno, relevantno i uvjerljivo obrazloženje o tome zašto je zaključeno da je, nakon izricanja presude, apelantu neophodno produžiti pritvor. Redovni sudovi su detaljno obrazložili da su imali u vidu sve relevantne okolnosti koje se odnose na posebni pritvorski razlog iz člana 197. stav (1) tačka g) ZKPRS – stvarna prijetnja narušavanju javnog reda. Takvi zaključci i obrazloženja redovnih sudova ne mogu se ocijeniti proizvoljnim budući da navedene opasnosti nisu ocijenjene in abstracto, već su potkrijepljene konkretnim činjenicama/dokazima. Stoga, Ustavni sud smatra da su razlozi redovnih sudova opravdavali produženje apelantovog pritvora po navedenom pravnom osnovu nakon donošenja osuđujuće presude i predstavljali relevantne i dovoljne razloge od javnog interesa koji su pretezali nad apelantovim pravom na slobodu. Pri tome, apelant nije ponudio dovoljne i relevantne razloge ni pred redovnim sudovima, niti u apelaciji, o navodnim nedostacima tih obrazloženja, iz kojih bi se moglo zaključiti drugačije. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su pri ocjeni opravdanosti produženja mjere pritvora nakon donošenja osuđujuće prvostepene presude redovni sudovi imali u vidu, s jedne strane, značaj osnovnog apelantovog prava na slobodu i sigurnost i, s druge strane, posebne okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“, a ti razlozi su ocijenjeni u odnosu na konkretne okolnosti. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode o proizvoljnoj primjeni člana 197. stav (1) tačka g) ZKPRS. Prema tome, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelantu nakon donošenja prvostepene presude pritvor produžen nezakonito.

28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije.

VII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije kada redovni sudovi prilikom produženja pritvora, a nakon donošenja prvostepene presude kojom je proglašen krivim za krivično djelo ubistva i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, nisu propustili da navedu konkretne razloge i okolnosti koje opravdavaju zaključak da bi apelantovo puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda u smislu odredaba člana 197. stav (1) tačka g) ZKPRS.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2637/24 (S. D.) | Sudska praksa | Aktio