Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-979/24 (A. I.)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Konkurs
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-979/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-979/24, rješavajući apelaciju Azre Ičanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Azra Ičanović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 Rs 054484 23 Rsž od 9. februara 2024. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Azra Ičanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanske Krupe, koju zastupa Amir Ezić, advokat iz Bosanske Krupe, podnijela je 6. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 Rs 054484 23 Rsž od 9. februara 2024. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Bosanskoj Krupi od 13. jula 2023. godine odbačena je apelantičina tužba koju je podnijela protiv tuženog (JP „Radio Bosanska Krupa“ d.o.o. Bosanska Krupa). U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelantica tužbenim zahtjevom tražila poništenje odluke direktora tuženog kojom je poništio odluku o potrebi zasnivanja radnog odnosa, te da se naloži tuženom da provede proceduru prijema u radni odnos apelantice kao najuspješnijeg kandidata. Međutim, Općinski sud je ukazao da je apelantičina tužba u konkretnom slučaju preuranjena, budući da je protiv sporne odluke izjavila prigovor nadzornom odboru tuženog. Slijedom toga, zaključio je da apelantica može podnijeti tužbu samo protiv konačne odluke drugostepenog organa u smislu odredbe člana 17. stav (5) Uredbe o postupku prijema u radni odnos.

3. Rješenjem Kantonalnog suda od 9. februara 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je ukazao da prvostepeni sud nije mogao odbaciti apelantičinu tužbu kao preuranjenu. U vezi s tim, istakao je da tuženi ne mora donijeti odluku o prigovoru i da bi u tom slučaju predmet ocjenjivanja pred sudom mogla biti i prvostepena odluka tuženog radi utvrđivanja povrede apelantičinog prava iz radnog odnosa u smislu odredbe člana 114. Zakona o radu. Međutim, ukazao je da apelantica u konkretnom slučaju osporava odluku direktora o poništenju konkursa za prijem u radni odnos. U vezi s tim, naveo je da je odredbom člana 11. stav (1) tačka f) Zakona o javnim preduzećima propisano da je uprava društva nadležna da zapošljava i otpušta zaposlenika u postupcima utvrđenim u poslovniku i važećim zakonima. Pri tome, Kantonalni sud je ukazao da je direktor društva na osnovu navedenog zakonskog ovlaštenja donio spornu odluku o poništenju javnog konkursa. Imajući u vidu navedeno, zaključio je da je apelantičina tužba za poništenje takve odluke nedopuštena.

4. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naročito ističe da joj je u konkretnom postupku povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku i na pristup sudu.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom odlukom Kantonalnog suda odbačena kao nedopuštena apelantičina tužba podnesena protiv odluke direktora javnog preduzeća, donesene u postupku vezanom za provođenje javnog konkursa. Ustavni sud podsjeća da je u predmetima koji se odnose na konkurse zauzeo stav da se radi o postupcima u kojima se odlučuje o građanskim pravima, te da je stoga član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4713/19 od 9. juna 2021. godine, tačka 29, sa daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Međutim, u tim predmetima provedeni su konkursi, te su donesene odluke o izabranim kandidatima koje su se osporavale u redovnom postupku. S druge strane, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom postupku osporavala odluku javnog preduzeća u kojoj je direktor na osnovu zakonskog ovlaštenja odlučio da poništi raspisani konkurs, pa na osnovu toga konkurs nije proveden, niti je donesena odluka o izboru najuspješnijeg kandidata. Stoga, Ustavni sud smatra da se tom odlukom nije odlučivalo o apelantičinim građanskim pravima i obavezama, već je javni konkurs poništen, a što je prerogativ državnih organa i javnih preduzeća. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi rješavao slična činjenična i pravna pitanja u predmetima u kojima je zaključio da se nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama u postupcima u kojim su organi javne vlasti poništavali javne konkurse (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-457/22 od 27. februara 2025. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-979/24 (A. I.) | Sudska praksa | Aktio