Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4670/23 (I.P. i drugi)

Odluka donesena 19. 12. 2024.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4670/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 12. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. prosinca 2024. godine, u predmetu broj AP-4670/23, rješavajući apelacije I. P. i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

I. P. protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K

001339 23 Kž 4 od 28. kolovoza 2023. godine;

D. I. protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 04 0 K 003678 24 Kž 4 od 29. svibnja 2024. godine;

MOZZART d.o.o. Banja Luka i Zoran Šuput protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 Pr 106075 23 Pžp 3 od 8. svibnja 2024. godine;

Haris Čaušević protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 002596 24 Kž 34 od 12. lipnja 2024. godine i

Rahimi Mashal protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 01 0 K 017521 24 Kž 8 od 27. kolovoza 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4670/23

1. I. P. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU Ivošević & Šijaković iz Banjaluke, podnio je 6. studenog 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 K 001339 23 Kž 4 od 28. kolovoza 2023. godine.

2. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda, odbijen je apelantov zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka pravomoćno okončanog presudom tog suda od 24. ožujka 2015. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje kaznenog postupka u smislu članka 343. stavak (1) Zakona o kaznenom postupku, o čemu je dao detaljno obrazloženje.

2. AP-2926/24

3. D. I. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU Šilić iz Mostara, podnio je 9. srpnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 0 K 003678 24 Kž 4 od 29. svibnja 2024. godine.

4. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda, odbijen je apelantov zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka pravomoćno okončanog presudom Kantonalnog suda u Zenici od 11. svibnja 2007. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje kaznenog postupka u smislu članka 343. stavak (1) Zakona o kaznenom postupku, o čemu je dao detaljno obrazloženje.

3. AP-3132/24

5. MOZZART d.o.o. Banjaluka i Zoran Šuput (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Milan Matić, odvjetnik iz Bijeljine, podnijeli su 18. srpnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 Pr 106075 23 Pžp 3 od 8. svibnja 2024. godine.

6. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda, odbačen je zahtjev apelanata za ponavljanje prekršajnog postupka pravomoćno okončanog rješenjem tog suda od 19. veljače 2024. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje prekršajnog postupka u smislu članka 220. stavak (1) Zakona o prekršajima, o čemu je dao detaljno obrazloženje.

4. AP-3485/24

7. Haris Čaušević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milan Romanić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 16. kolovoza 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 002596 24 Kž 34 od 12. lipnja 2024. godine.

8. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Suda BiH, odbijen je apelantov zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka pravomoćno okončanog presudom Suda BiH od 15. srpnja 2015. godine. U obrazloženju rješenja, Sud BiH je naveo je da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje kaznenog postupka u smislu članku 327. stavak (1) Zakona o kaznenom postupku, o čemu je dao detaljno obrazloženje.

5. AP-3935/24

9. Rahimi Mashal (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jasmin Abdagić, odvjetnik iz Cazina, podnio je 24. rujna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 K 017521 24 Kž 8 od 27. kolovoza 2024. godine.

10. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda, odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka pravomoćno okončanog presudom tog suda od 19. srpnja 2023. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje kaznenog postupka u smislu članka 343. stavak (1) Zakona o kaznenom postupku, o čemu je dao detaljno obrazloženje.

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4670/23.

12. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), dok iz apelacije u predmetu broj AP-3485/24 proizlazi da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Osim toga, pojedini apelanti su se pozvali i na povrede prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, te kršenje zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. Ustavni sud ukazuje da se navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojem se odlučivalo o njihovim zahtjevima za „ponavljanje kaznenog odnosno prekršajnog postupka“ koji su pravomoćno okončani odlukama redovitih sudova. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, a ne odlučuje se o „utemeljenosti kaznene optužbe“ protiv apelanata (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP-1626/22 od 7. rujna 2022. godine i AP-2203/22 od 2. studenog 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, postupci u kojima se odlučivalo o zahtjevu apelanata za ponavljanje pravomoćno okončanih postupka, ne ulaze u obim prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka

13. Europske konvencije i kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, kao akcesornih prava, u vezi s pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4670/23 (I.P. i drugi) | Sudska praksa | Aktio