Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1845/24 (D. Z.)

Odluka donesena 19. 12. 2024.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Član 5. EK – pravo na slobodu i sigurnost - obim zaštite
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1845/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 12. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. decembra 2024. godine, u predmetu broj AP-1845/24 , rješavajući apelaciju Dejana Zečevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dejana Zečevića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 K 043424 24 Kž od 23. aprila 2024. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dejan Zečević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa advokat Ratko Kesić iz Teslića, podnio je 30. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 K 043424 24 Kž od 23. aprila 2024. godine.

2. Rješenjem sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 22. marta 2024. godine je određen pritvor apelantu zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 190. stav (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), a zbog postojanja iteracijske opasnosti. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 25. marta 2024. godine.

3. Nadležno tužilaštvo je 12. aprila 2024. godine optužilo apelanta zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. Uz optužnicu je podnesen prijedlog da se apelantu produži pritvor.

4. Rješenjem Osnovnog suda od 17. aprila 2024. godine je odbijen kao neosnovan prijedlog tužilaštva da se apelantu produži pritvor, te naloženo da se apelant odmah pusti iz pritvora. Osim toga, rješenjem je apelantu izrečena precizirana mjera zabrane.

5. Rješenjem Okružnog suda broj 87 0 K 043424 24 Kž od 23. aprila 2024. godine uvažena je žalba tužilaštva, te preinačeno rješenje Osnovnog suda od 17. aprila 2024. godine na način da je apelantu određen pritvor zbog krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti iz člana 150. stav (2) u vezi sa stavom (1) KZRS i krivičnog djela oštećenja ili oduzimanja tuđe stvari iz člana 240. stav (3) u vezi sa stavom (1) KZRS. Pritvor je određen po osnovu člana 197. stav (1) tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske. Rješenjem je određeno da pritvor može trajati najduže jednu godinu počev od dana lišenja slobode, s tim da će se kontrola opravdanosti pritvora vršiti svaka dva mjeseca od donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru.

6. Iz stanja spisa predmeta tj. odgovora na apelaciju Okružnog suda od 16. maja 2024. godine proizlazi da se apelant ne nalazi u pritvoru na osnovu osporenog rješenja Okružnog suda od 23. aprila 2024. godine, odnosno da se nakon što je pušten iz pritvora nalazi u bjekstvu zbog čega je Osnovni sud donio naredbu za izdavanje potjernice.

7. Iz apelantovog izjašnjenja na odgovore na apelaciju proizlazi između ostalog da je tačna tvrdnja Okružnog suda da je apelant nakon puštanja iz pritvora napustio mjesto prebivališta (Banja Luka), ali da time nije prekršio niti jednu mjeru iz rješenja Osnovnog suda od 17. aprila 2024. godine. Apelant je naveo da je, odmah po puštanju iz pritvora, odveo trudnu suprugu na pregled u Beograd (Republike Srbija) prije nego je tužilaštvo izjavilo žalbu protiv navedenog rješenja Osnovnog suda. U vezi s tim je apelant istakao da je, nakon što je saznao da mu je određen pritvor temeljem osporenog rješenja, ostao u Srbiji.

8. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjem prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da se apelacija podnosi iz razloga što Okružni sud nije „pravilno“ procijenio činjenice i uložene dokaze prilikom donošenja osporenog rješenja. Također se navodi da u odnosu na radnje, koje se stavljaju na teret apelantu, ne postoje obilježja ni prekršaja niti krivičnog djela. Isto tako apelant ukazuje da je Okružni sud prihvatio navode iz žalbe Tužilaštva, koji čak ne stoje ni u optužnici.

9. Iako je u konkretnom slučaju apelant ukazao na navodno kršenje prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da pitanja problematizirana apelacijom svojom suštinom isključivo pokreću garancije u vezi sa članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

13. Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se apelant, u vrijeme donošenja osporenog rješenja o određivanju pritvora, nesporno nalazio na slobodi, odnosno da je napustio Bosnu i Hercegovinu. Dakle, evidentno je da u konkretnom slučaju postoji samo formalni akt na osnovu kojeg bi apelant trebao biti lišen slobode. S obzirom na to da se apelant nalazio i još uvijek nalazi na slobodi, Ustavni sud smatra da se u datim okolnostima ne mogu primijeniti garancije iz člana 5. Evropske konvencije. Iz navedenog proizlazi da je, u odnosu na apelantove navode koji se tiču povrede prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3942/21 od 12. januara 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

14. U skladu s navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1845/24 (D. Z.) | Sudska praksa | Aktio