Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2108/24 (D. M.)
Odluka donesena 02. 07. 2026.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Krivični postupak
- Pritvor
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2108/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 07. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-2108/24, rješavajući apelaciju Daria Miškovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Daria Miškovića podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Orašju broj 25 0 K 061088 24 Kv od 9. maja 2024. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie ) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Dario Mišković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, kojeg zastupa advokat Ivan Krištić iz Orašja, podnio je 17. maja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 25 0 K 061088 24 Kv od 9. maja 2024. godine i 25 0 K 061088 24 Kpp od 6. maja 2024. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 25 0 K 061088 24 Kpp od 6. maja 2024. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) apelantu je određen pritvor koji može trajati najduže jedan mjesec, računajući od 4. maja 2024. godine kada je apelant lišen slobode. Pritvor je određene zbog osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo posjedovanja i omogućavanja uživanja opojnih droga iz člana 239. stav (1) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, a zbog postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 146. stav (1) tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH).
3. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da je izvedenim dokazima utvrđeno da su 30. marta 2024. godine od apelanta oduzete dvije vrećice u kojima se nalazila opojna droga kokain, koju je apelant dobrovoljno predao. Dalje je utvrđeno da je 4. maja 2024. godine prilikom pretresanja kod apelanta pronađeni digitalna vaga precizirane marke, te kartonska kutija u kojoj se nalazila veća količina praznih PVC vrećica i 11 manjih vrećica sa bijelom praškastom materijom za koju je preliminarnim testiranjem utvrđeno da se radi o opojnoj drogi kokain. Također je navedeno da je tom prilikom od apelanta oduzeta i veća količina biljne materije za koju je testiranjem utvrđeno da se radi o marihuani. Općinski sud je naveo da prikupljeni dokazi upućuju na zaključak da je apelant opojnu drogu nabavio radi prodaje i da se stoga osnovano sumnjiči da je počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. U odnosu na postojanje posebnog pritvorskog razloga-iteracijske opasnosti iz člana 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH, Općinski sud je naveo da ponovno posjedovanje opojne droge nakon dva mjeseca u neuporedivo većoj količini upućuje na apelantovu upornost da na nezakonit način pribavlja sebi imovinsku korist i to prodajom droge. Stoga je zaključeno da navedene okolnosti ukazuju na opravdanu bojazan da bi apelant daljnji boravak na slobodi koristio za počinjenje krivičnog djela, jer je u kratkom vremenskom periodu nakon što je zatečen da posjeduje opojnu drogu ponovo nabavio drogu radi daljnje prodaje. Obrazloženo je da je apelant lošeg imovnog stanja, nezaposlen i da obavlja povremene poslove, te da će iskoristiti svaku mogućnost da nelegalno pribavi novčana sredstva. Na to ukazuje, kako je navedeno, i izjava apelantovog branioca da je drogu namjeravao prodati na motosusretima. Zbog toga je Općinski sud ocijenio neosnovanim prijedlog apelantovog branioca da se apelantu izrekne mjera kućnog pritvora. U vezi s tim je navedeno da apelant i boravkom na kućnoj adresi može ponoviti krivično djelo na način da mu poznate osobe nabave opojnu drogu, a isto tako i da apelant njemu poznatim osobama proda opojnu drogu. Stoga je zaključeno da je neosnovan prijedlog apelantovog branioca da se apelantu odrede blaže mjere umjesto pritvora.
4. Rješenjem Općinskog suda 25 0 K 061088 24 Kv od 9. maja 2024. godine (u daljnjem tekstu: drugostepeno rješenje) odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja.
5. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je, suprotno žalbenim navodima, pravilan zaključak iz prvostepenog suda vezano za postojanja naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant boravkom na slobodi ponoviti krivično djelo. U vezi s tim je ukazano na vrstu i količinu pronađenih predmeta prilikom pretresanja od 4. maja 2024. godine. Pri tome je navedeno da međusobno povezana dva činjenična utvrđenja od 30. marta i 4. maja 2024. godine daju osnovu za zaključak o apelantovoj upornosti i odlučnosti da prodaje opojnu drogu. U odnosu na zaključak iz prvostepenog rješenja o postojanju bojazni da će apelant i u budućnosti prodavati opojnu drogu radi pribavljanja novčanih sredstava, Općinski sud je suprotno žalbenim tvrdnjama istakao da osim tradicionalnog međunarodnog prvomajskog moto-susreta u Posavskom kantonu postoje i druga veća okupljanja po ugostiteljskim objektima. Konačno, obrazloženo je da za određivanje pritvora nije bila od značaja činjenica da apelant ranije nije osuđivan. Naime, ta činjenica, kako je navedeno, sama po sebi ne može anulirati i učiniti beznačajnim sve one okolnosti koje su u prvostepenom rješenju navedene kao naročite okolnosti za određivanje pritvora u smislu člana 146. stav (1) tačka c)
ZKPFBiH.
6. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također je ukazao i na kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant suštinski isključivo problematizira postojanje posebnog pritvorskog osnova-iteracijske opasnosti. U vezi s tim ističe da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH, te da ne postoji nijedan konkretan dokaz ili okolnost koja upućuje da bi apelant puštanjem na slobodu ponovio krivično djelo.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Apelant je ukazao na kršenje prava na pravično suđenje i prava na sigurnost i slobodu Međutim, Ustavni sud smatra da svi apelantovi navodi svojom suštinom isključivo pokreću pitanja poštivanja garancija iz člana 5. Evropske konvencije zbog čega će ih ispitati isključivo po tom osnovu.
11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, broj predstavke 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
12. Budući da apelant nije problematizirao postojanje osnovane sumnje i nadležnost redovnog suda koji mu je odredio pritvor, Ustavni sud smatra da su ispunjena prva dva uslova kompatibilnosti njegovog pritvora u smislu člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije (vidi, Evropski sud (VV), Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181-186, sa daljnjim referencama). Kada je u pitanju treći uslov koji se odnosi na zakonitost postupka za određivanje pritvora, Ustavni sud zapaža da je apelantu pritvor određen temeljem odredbi člana 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH. Redovni sudovi su zaključili da u apelantovom slučaju postoji opasnost od ponavljanja krivičnog djela. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda, opasnost, odnosno rizik od ponavljanja krivičnog djela može smatrati relevantnim i dovoljnim osnovom za određivanje pritvora. Međutim, ovaj rizik mora biti propisno potkrijepljen, a obrazloženje vlasti po tom pitanju ne može biti apstraktno, uopšteno ili stereotipno (idem, Merabishvili, tačka 222).
13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da prvostepeno rješenje, koje je potvrđeno drugostepenim rješenjem, sadrži dovoljno jasno obrazloženje o postojanju naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant, boravkom na slobodi, ponoviti krivično djelo (vidi tač. 3. i 5. ove odluke). Ove okolnosti u samoj početnoj fazi krivičnog postupka dovoljne su da uvjere Ustavni sud da su redovni sudovi dali „relevantne i dovoljne“ razloge. Dakle, u apelantovom slučaju nije uzeta u obzir samo težina krivičnog djela i zaprijećena kazna za krivično djelo, već i konkretne okolnosti postojanja navedene iteracijske opasnosti. Zbog toga Ustavni sud smatra da osporene odluke nisu bile stereotipno formulisane kao i da opasnosti iz člana 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH nisu ocijenjene in abstracto, već su potkrijepljene konkretnim činjenicama, odnosno dokazima. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman