Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3539/24 (M. I.)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

  • Nasilje u porodici
  • Član 5. EK – pravo na slobodu i sigurnost - obim zaštite
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Mjere zabrane
  • Nije krivična optužba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3539/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. ožujka 2025. godine, u predmetu broj AP-3539/24, rješavajući apelaciju Mirka Iliševića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Iliševića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Orašju broj 25 0 K 060558 24 Kv 5 od 26. srpnja 2024. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirko Ilišević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Mahale, kojeg zastupa Dino Dabić, odvjetnik iz Orašja, podnio je 21. kolovoza 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 K 060558 24 Kv 5 od 26. srpnja 2024. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda od 18. srpnja 2024. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem tog suda od 26. srpnja 2024. godine, određeno je da ostaju na snazi mjere zabrane prema apelantu, kojima mu je zabranjen prilazak obiteljskoj kući na udaljenost od 100 m i sastajanje s oštećenima (suprugom i sinovima), te mu se zabranjuje da se oštećenima približi na udaljenost od 100 m. Navedene mjere zabrane su određene na temelju odredaba članka 140a. stavak 1. toč. b) i c) i članka 140c. st. 3. i 4. Zakona o krivičnom postupku FBiH.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Općinski sud je naveo da, s obzirom na način počinjenja kaznenog djela nasilje u obitelji iz članka 222. Kaznenog zakona FBiH, za koje je apelant osuđen presudom tog suda od 18. srpnja 2024. godine, postoji opasnost da bi apelant u slučaju ukidanja mjera mogao ponoviti kazneno djelo. S obzirom na to, naveo je da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da mjere izrečene apelantu i dalje ostaju na snazi, a u cilju zaštite mira, psihičkog i fizičkog zdravlja članova apelantove obitelji.

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;

6. Glede apelantovih navoda o povredi prava na slobodu i sigurnost osobe iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, Ustavni sud podsjeća da lišenje slobode u smislu članka 5. Europske konvencije predstavlja boravak u zatvoru, dakle u zatvorenoj ustanovi. Također, ukazuje da zadržavanje osobe u pritvoru ili sličnoj ustanovi ili na bilo kom drugom mjestu gdje joj je fizički ograničeno kretanje po naredbi policije ili drugih javnih vlasti, također, potpada pod lišenje slobode iz članka 5. Europske konvencije. Međutim, mjere zabrane, koje se koriste kao sredstvo za osiguranje prisustva okrivljenog u postupku i uspješno vođenje kaznenog postupka, predstavljaju mjere ograničenja, ali ne i lišavanja slobode (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2768/21 od 3. studenog 2021. godine, toč. 27. do 31., dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se osporenom odlukom, kojom je odlučeno da ostaju na snazi navedene mjere zabrane prema apelantu, nije odlučivalo o apelantovom pravu iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, Stoga, slijedi da su ovi apelantovi navodi ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U vezi s pitanjem primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije na konkretni slučaj, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi razmatrao pitanje da li postupak za izricanje zaštitnih mjera sukladno odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji uživa garancije članka 6. Europske konvencije, te zaključio da se navedeni postupak ne odnosi na odlučivanje o „kaznenoj optužbi“ u smislu garancija prava na pravično suđenje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti br. AP-2813/13 od 12. veljače 2014. godine, točka 14., dostupna na www.ustavnisud.ba). Dovodeći u vezu navedeno sa konkretnim predmetom, Ustavni sud smatra da nema razloga da se navedena praksa ne primijeni i na konkretni slučaj. Naime, Ustavni sud smatra da se osporenom odlukom, kojom odlučeno o mjerama zabrane, nije odlučivalo o „kaznenoj optužbi“ protiv apelanta u smislu garancija prava na pravično suđenje. Iz navedenog slijedi da su apelantovi navodi o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Sukladno navedenom, imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3539/24 (M. I.) | Sudska praksa | Aktio