Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2515/22 (Ć. D.)
Odluka donesena 23. 01. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2515/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 23. januara 2025. godine, u predmetu broj AP-2515/22, rješavajući apelaciju Ćazima Dačaja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ćazim Dačaj protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 130844 21 Kž 4 od 27. aprila 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ćazim Dačaj iz Brčkog (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg je u trenutku podnošenja apelacije zastupao Faruk Balijagić advokat iz Tuzle, podnio je 5. juli 2022 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Apelacionog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 130844 21 Kž 4 od 27. aprila 2022. godine i Osnovnog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 K 130844 21 K od 23. septembra 2021. godine. Apelant je podneskom od 3. februara 2024. godine obavijestio Ustavni sud da ga u postupku pred Ustavnim sudom zastupa UG „Koda“ Tuzla. U navedenom podnesku, apelant se pozvao na član 64. Pravila Ustavnog suda (donošenje privremene mjere), ali je tražio donošenje konačne odluke jer „izdržava kaznu zatvora“ koja je posljedica nepravičnog postupka.
2. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 K 130844 21 K od 23. septembra 2021. godine apelant je proglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci presude, kao nosilac javne vlasti - zastupnik u Skupštini Brčko Distrikta počinio krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja. Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Također, apelantu je izrečena mjera bezbjednosti zabrane vršenja dužnosti poslanika u Skupštini Brčko Distrikta u trajanju od pet godina. Također, apelantu je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.
3. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 K 130844 21 Kž 4 od 27. aprila 2022. godine apelantova žalba je djelomično uvažena pa je odluka o kazni preinačena te je apelant za krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja, za koje je oglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Žalba Tužilaštva je odbijena, a ostalom dijelu presuda je ostala neizmijenjena.
4. U žalbenom postupku apelant je, između ostalog, naveo da „razumije samo obični jezik“, jer je školu završio na albanskom jeziku, te je tražio ponavljanje postupka i prevod na albanski jezik. Apelacioni sud je naveo da je apelant promijenio branioce koji su ga branili tokom prvostepenog postupka i koji su podnijeli žalbe na prvostepenu presudu, pa je umjesto dotadašnjih advokata R.K. i T.G. angažovao advokata Faruka Balijagića. Branilac je u međuvremenu proveo apelantovo psihijatrijsko vještačenje, te je sudski vještak, spec. neuropsihijatar subspecijalista forenzičke psihijatrije, dostavio sudu pismeni nalaz na ročištu održanom dana 30. marta 2022. godine. U navedenom nalazu i mišljenju je navedeno da je sposobnost optuženog da shvati značaj djela i upravlja svojim postupcima tempore criminis bila smanjena, odnosno nije mogao u potpunosti ni shvatiti značaj djela koje čini, ni upravljati svojim postupcima. Tom prilikom apelantov branilac je predložio da se apelantu omogući da prati postupak na maternjem albanskom jeziku pozivajući se na član 8. Zakona o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP), jer dobro ne razumije jezik koji je u upotrebi u Bosni i Hercegovini, a na kojem je vođen prvostepeni postupak. Apelantov branilac je smatrao da je apelantu potrebno omogućiti da na maternjem jeziku prati postupak, „jer je i vještak utvrdio da apelant slabo razumije jezike koji su u upotrebi u Bosni i Hercegovini“.
5. Apelacioni sud je odbio prijedlog branioca da se apelantu angažuje prevodilac za albanski jezik, jer se sud uvjerio da apelant dobro poznaje jezik na kojem je vođen prvostepeni postupak, odnosno poznaje jezike u upotrebi u Bosni i Hercegovini. Apelant je prilikom saslušanja u Tužilaštvu, nakon što je upoznat sa svojim pravima između ostalog i sa sadržajem člana 8. ZKP - da ima pravo koristiti maternji jezik, kao i pravo na prevođenje ukoliko ne razumije jezik na kojem se postupak vodi
- izjavio da razumije jezik na kojem se vodi postupak, što je svojeručno potpisao. Isto je uradio i prilikom saslušanja u policiji Brčko Distrikta BiH i tražio zapisnik na latiničnom pismu. Također, Apelacioni sud je naveo da je preslušao cjelokupan tonski zapis postupka vođenog pred prvostepenim sudom, tokom kojeg je apelant komunicirao i davao objašnjenja. Apelacioni sud je zaključio da apelant dobro poznaje jezik koji je u upotrebi pred sudovima u BiH. Isti zaključak je sud stekao i prilikom apelantovog obraćanja na javnoj sjednici tokom žalbenog postupka. Osim toga sud je naveo da je nalaz dostavljen nakon isteka roka za žalbu, ali da je vještak izašao van okvira profesije očitujući se na pitanje apelantovog poznavanja jezika.
6. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant navodi da mu nije dozvoljeno da se koristi jezikom koji razumije, odnosno da mu se omogući tumač za albanski jezik. U prilog tvrdnji poziva se na nalaz vještaka. Apelant osporava zaključak sud da dobro poznaje jezik na kojem je vođen postupak.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na nemogućnost apelanta da se služi „maternjim jezikom“ odnosno da mu se obezbijedi prevod na albanski jezik. Apelant smatra da je sud povrijedio član 8. ZKP, odredbu koja propisuje pravo učesnika u postupku da se služe maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju, odnosno ukoliko ne razumiju jezik na kojem se vodi postupak da im se omogući prevod. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
10. Suprotno apelantovim navodima, Ustavni sud uočava da je Apelacioni sud u obrazloženju svoje odluke dao jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, kada je utvrdio da apelant poznaje jezik na kojem se postupak vodio i kako je tražio zapisnike na latinici. Također, Apelacioni sud je preslušavanjem tonskog zapisnika, na osnovu apelanove komunikacije i objašnjenja koje je davao, jasno naveo da je utvrdio da apelant poznaje dobro jezik na kom se vodio postupak. Ustavni sud primjećuje da je apelant u žalbi naveo da “razumije samo obični jezik“, što je po mišljenju Ustavnog suda sasvim dovoljno, jer od optuženih se i traži da razumiju samo „obični jezik“. Za stručni i pravne termine, imaju pomoć profesionalaca advokata, kao što je imao i apelant cijelo vrijeme postupka i to dva advokata u prvostepenom postupku i trećeg u postupku po žalbi. Stoga, suprotno apelantovim navodima Ustavni sud ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, da je primjena procesnih zakona i garancija bila na apelantovu štetu. Apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da ne poznaje jezik na kom se vodio postupak i da je na bilo koji način došlo do povrede prava na koje pozva.
11. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić