Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2673/22 (M.H. i drugi)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Legitiman cilj
- Krivični postupak
- Oduzimanje imovine
- Proporcionalnost
- Prekršaj
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2673/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-2673/22, rješavajući apelacije M. H., Mi. T. i Ma. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli M. H.,
Mi. T. i Ma. T. protiv rješenja Općinskog suda u Zenici br. 43 0 K 202645 22 Kv 11 od 8. jula 2022. godine i 43 0 K 202645 22 Kv 8 od 9. juna 2022. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. M. H. iz Kaknja (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa „Babić&Co“ d.o.o., advokatsko društvo iz Zenice, podnio je 14. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 43 0 K 202645 22 Kv 11 od 8. jula 2022. godine i 43 0 K 202645 22 Kpp 3 od 22. juna 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2673/22.
2. Mi. T. iz Kaknja (u daljnjem tekstu: prvoapelantica), koju zastupa isto advokatsko društvo, podnijela je istog dana apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja iz tačke 1. ove odluke. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2674/22.
3. Ma. T. iz Kaknja (u daljnjem tekstu: drugoapelantica), koju zastupa Adin Buljubašić, advokat iz Zenice, podnijela je 1. augusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda broj 43 0 K 202645 22 Kv 8 od 9. juna 2022. godine i Rješenja broj 43 0 K 202645 22 Kpp 3 od 30. maja 2022. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3039/22.
4. Imajući u vidu da se apelacijama osporavaju iste odluke, odnosno da se pokreću ista pravna pitanja, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. Pravila Ustavnog suda, odlučio da apelacije spoji i donese jednu odluku pod brojem AP-2673/22.
Činjenice iz predmeta apelanta i prvoapelantice
5. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 K 202645 22 Kpp 3 od 22. juna 2022. godine odbijeni su zahtjevi apelanta i prvoapelantice podnijeti 8. juna 2022. godine radi povrata privremeno oduzetih vozila preciziranih marki i registracijskih oznaka, koja je, po naredbi suda, 13. aprila 2022. godine oduzela Federalna uprava policije Sarajevo prilikom pretresa stana, pratećih prostorija i objekata.
6. Kako je sud naveo, vozila su pronađena kod lica koja su osumnjičena da su izvršila krivično djelo udruživanja radi vršenja krivičnih djela i druga krivična djela te su oduzeta na osnovu sudske naredbe. Imajući u vidu o kakvim se krivičnim djelima radi, kako je sud naveo, vrši se provjeravanje svih oduzetih vozila, odnosno da li su upotrijebljena za vršenje krivičnih djela. Stoga je odbijen zahtjev za vraćanje vozila apelantu i prvoapelantici, u skladu sa članom 88. st. 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP).
7. Rješenjem broj 43 0 K 202645 22 Kv 11 od 8. jula 2022. godine odbijene su žalbe apelanata kao neosnovane. Kao je sud naveo, iz spisa i obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo je da su navedena vozila predmet istrage koja se vodi protiv više osumnjičenih. U žalbama se ignoriraju navedene činjenice i iznose se paušalne tvrdnje da u obrazloženju rješenja nije naveden nijedan razlog i činjenice koje opravdavaju razloge zašto se odbija vraćanje vozila. Kako je Općinski sud istakao, nakon okončanja istrage protiv osumnjičenih razjasnit će se okolnosti da li su navedena vozila apelanata u stvarnoj vezi s izvršenjem krivičnih djela te će tek tada sud biti u mogućnosti da donese odluku da li treba da se navedena vozila vrate apelantima ili ne. U toj fazi postupka zahtjevi za vraćanje privremeno oduzetih navedenih vozila su preuranjeni i vraćanjem vozila apelantima moglo bi se ugroziti provođenje istrage protiv osumnjičenih.
Činjenice u odnosu na drugoapelanticu
8. Gotovo isto obrazloženje je dato i za drugoapelanticu u Rješenju Općinskog suda broj 43 0 K 202645 22 Kpp 3 od 30. maja 2022. godine, koje je potvrđeno Rješenjem broj 43 0 K 202645 22 Kv 8 od 9. juna 2022. godine, u odnosu na njen zahtjev od 20. maja 2022. godine radi povrata vozila oduzetog 12. aprila 2022. godine. Pri tome je u tim rješenjima ukazano da se vrše provjere putem Interpola, Europola, Odjeljenja za potrage Sarajevo, a kako bi se utvrdili svi podaci za vozilo, prometovanje vozilom i drugo. Kako je sud naveo, u konkretnoj fazi postupka, kada se vodi istraga protiv više lica zbog krivičnog djela udruživanja radi činjenja krivičnih djela i krivičnih djela nedozvoljene trgovine, pranja novca i drugo, postoji osnovana sumnja da se radi o vozilu koje može poslužiti kao dokaz u vezi s krivičnim djelima. Sud je naveo da je drugoapelantica vlasnik vozila, ali je vozilo, bez registarskih tablica, prilikom pretresa pronađeno kod H. S. Imajući u vidu prirodu djela za koje se H. S. tereti, tužilaštvo još traži potrebne podatke o vozilu. Također, sud je ukazao da su vozila pronađena kod osumnjičenog lica sa svom potrebnom dokumentacijom, što izaziva sumnju i u formalnopravno vlasništvo. Da bi se sumnja otklonila, tužilaštvo treba izvršiti dodatne provjere.
9. Apelanti se pozivaju na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da je postupanje suda nezakonito, proizvoljno i da im je povrijeđeno pravo na pravnu sigurnost i njihovo pravo na imovinu. Apelanti, koji imaju određene rodbinske veze s osumnjičenim licima, tvrde da su oni vlasnici vozila a nisu osumnjičeni i da je sud dao obrazloženje na pretpostavkama i činjenicama koje tek treba utvrditi. Apelanti se pozivaju na Odluku broj AP-2641/20 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2641/20 od 6. aprila 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
13. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
14. Ustavni sud najprije ukazuje da će u skladu sa svojom praksom navedeno pitanje ispitati samo s aspekta prava na imovinu, koja je oduzeta od apelanata, ali zbog krivičnog postupka koji se vodi protiv trećih lica. Apelanti se pozivaju na Odluku broj AP-2641/20, te ukazuju da je primjenjiva u njihovom slučaju. U navedenom predmetu Ustavni sud je utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog propusta Općinskog suda da, u smislu člana 88. st. 1. i 2. ZKP-a, koji se shodno primjenjuje i u prekršajnom postupku, donese odluku o apelantovom podnesenom zahtjevu za povrat privremeno oduzetog vozila. Dakle, Općinski sud je ignorirao apelantove zahtjeve, te je apelantovo vozilo bilo zadržano približno dvije godine, a sud nije naveo razloge zašto, iako je apelantu u konačnici vratio vozilo.
15. Suprotno navedenom predmetu, apelanti su u konkretnom predmetu tražili da im se vrate automobili i njihove zahtjeve je sud odbio. Apelanti su imali i koristili pravo na žalbu, ali je njihova žalba odbijena, te je očigledno da su apelanti nezadovoljni donijetom odlukom. Ustavni sud podsjeća da je razvio praksu koja se odnosi na situacije privremenog oduzimanja imovine od vlasnika zbog krivičnih postupaka protiv trećih lica (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-
4298/19 od 11. marta 2020. godine ili AP-5886/18 od 9. septembra 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba) te je praksa primjenjiva i u konkretnom slučaju.
16. Dakle, Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom predmetu sud odbio zahtjev apelanata da im se vrate vozila koja su privremeno oduzeta zbog krivičnog postupka protiv trećih lica. To uplitanje spada u doseg stava 2. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa Ustavni sud mora utvrditi je li sporna mjera bila zakonita i „u skladu s općim (javnim) interesom“, odnosno je li postojao razuman odnos srazmjernosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti (vidi Evropski sud, Radika prevozi d.o.o. Ljubljana protiv Sjeverne Makedonije, presuda od 21. marta 2023. godine, predstavka broj 52003/18, stav 9, s daljnjim referencama).
17. Ustavni sud primjećuje da je privremeno oduzimanje izvršeno u skladu sa zakonom, odnosno zakonito jer član 79. ZKP-a propisuje mogućnost privremenog oduzimanja predmeta koji se po Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. Dalje, privremeno oduzimanje predmeta ima legitiman cilj jer služi pronalaženju dokaza važnih za krivično gonjenje, procesuiranje i u konačnici kažnjavanje počinilaca krivičnih djela, ali i osiguranju predmeta koji mogu biti predmet trajnog oduzimanja ili oduzimanja nezakonito stečene imovinske koristi u skladu s krivičnim zakonodavstvom. Konačno, Ustavni sud treba ispitati da li je postignuta proporcionalnost između legitimnog cilja i prava pojedinca. Ustavni sud primjećuje da su se apelanti obratili sudu mjesec ili mjesec i po dana nakon što su predmeti privremeno oduzeti te je sud odbio njihove zahtjeve za vraćanje vozila. Kako je Evropski sud ukazao u svojim presudama, pravilno provođenje pravde zahtijeva određeno vrijeme (vidi Evropski sud, JGK Statyba Ltd and Guselnikovas protiv Litve, presuda od 5. novembra 2013. godine, predstavka broj 3330/12, tač. 131–132). Iz osporenih rješenja proizlazi da je krivični predmet protiv trećih lica u tom momentu bio u fazi istrage, te su preduzimane mjere kako bi se izvršile određene potrebne provjere vozila, pogotovo imajući u vidu prirodu krivičnih djela zbog kojih je postupak pokrenut. Stoga Ustavni sud smatra da su u konkretnom trenutku apsolutno postojali dovoljni i jasni razlozi zašto još nije moguće vratiti vozila, a apelanti nisu pružili dokaze da je na njih stavljen pretjeran teret. Ustavni sud zaključuje da su redovni sudovi opravdano naveli da se nisu stekli uvjeti za vraćanje vozila u trenutku u kojem su rješenja donesena s obzirom na fazu postupka u kojoj se predmet nalazio.
18. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman