Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-59/24 (D. S. i drugi)
Odluka donesena 27. 02. 2025.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-59/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. veljače 2025. godine, u predmetu broj AP-59/24, rješavajući apelacije koje su podnijeli Duško Suvara i Siniša Petrić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Duško Suvara protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 003422 23 Kž 7 od 17. listopada 2023. godine i
Siniša Petrić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 025897 24 Kž 2 od 18. travnja 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-59/24
1. Duško Suvara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Slobodan Perić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 4. siječnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 003422 23 Kž 7 od 17. listopada 2023. godine.
2. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda, odbijen je apelantov zahtjev za nepravo ponavljanje kaznenog postupka po presudi Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 12. svibnja 2014. godine i presudi Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) od 27. svibnja 2022. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelant izdržao kaznu zatvora izrečenu pravomoćnom presudom Okružnog suda od 12. svibnja 2014. godine, prije nego što mu je počelo suđenje pred Sudom BiH. S obzirom na to, Vrhovni sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za nepravo ponavljanje kaznenog postupka u smislu članka 341. stavak (1) Zakona o kaznenom postupku u vezi s člankom 58. stavak (4) Kaznenog zakonika.
2. AP-3776/24
3. Siniša Petrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured „PUCAR“ iz Banjaluke, podnio je 12. rujna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 11 0 K 025897 24 Kž 2 od 18. travnja 2024. godine. Apelant je 26. rujna 2024. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio Rješenje Vrhovnog suda broj 11 0 K 025897 24 Kvlz od 23. rujna 2024. godine, kojim je odbačen kao nedopušten apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv Rješenja Vrhovnog suda od 18. travnja 2024. godine.
4. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda, odbijen je apelantov zahtjev za nepravo ponavljanje kaznenog postupka po presudama Okružnog suda od 11. veljače 2020. i 1. veljače 2023. godine. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da su pravomoćne presude Okružnog suda od 11. veljače 2020. godine i 1. veljače 2023. godine donesene u postupku priznavanja i izvršenja strane sudske odluke. S obzirom na to, naveo je da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da bi donošenje nove presude s novom jedinstvenom kaznom, predstavljalo reviziju strane sudske odluke, što ima pravo samo država izricanja presude u smislu članka 13. Europske konvencije o transferu osuđenih osoba. Imajući u vidu navedeno, zaključio je da nisu ispunjeni uvjeti za nepravo ponavljanje kaznenog postupka u smislu članka 341. stavak (1) Zakona o kaznenom postupku.
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-59/24.
6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. Europske konvencije. Osim toga, apelant u predmetu broj AP-59/24 smatra da mu je povrijeđeno pravo na kažnjavanje samo na temelju zakona iz članka 7. Europske konvencije, dok apelant u predmetu AP-3776/24 smatra da mu je povrijeđeno pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo o njihovom zahtjevu za „nepravo ponavljanje krivičnog postupka“. Stoga, Ustavni sud prvo mora odgovoriti na pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije na konkretne slučajeve, odnosno radi li se u konkretnim slučajevima o „kaznenoj optužbi“ protiv apelanata. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi razmatrao pitanje da li postupak povodom zahtjeva za nepravo ponavljanje postupka uživa garancije članka 6. Europske konvencije, te zaključio da se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se dozvoli nepravo ponavljanje kaznenog postupka, radi ujedinjenja kazni zatvora pravomoćno izrečenih presudama, a da se ne odlučuje o „utemeljenosti kaznene optužbe“ protiv apelanata (vidi, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-1357/12 od 22. listopada 2013. godine, AP-3902/16 od 6. prosinca 2018. godine, AP-760/20 od 6. svibnja 2020. godine i AP-961/20 od 5. listopada 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Također, Ustavni sud smatra da osporene odluke ne pokreću pitanje prava iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. Europske konvencije, te su stoga i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-961/20 od 5. listopada 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. Glede apelantovih navoda istaknutih u apelaciji AP-59/24, Ustavni sud ukazuje da je u ustanovljenoj praksi Europskog suda, pojam „kaznenog dijela“ u članku 7. Europske konvencije blisko povezan sa značenjem pojma „kaznena optužba“ iz članka 6. Europske konvencije (vidi Europski sud, Dogan i drugi protiv Turske, odluka od 29. lipnja 2004. godine, predstavka broj 8803- 8811/02). Stoga, Ustavni sud ukazuje da članak 7. Europske konvencije nije primjenljiv na one postupke u kojima se ne utvrđuje „kaznena optužba“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Budući da je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i apelantovi navodi o povredi članka 7. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Također, Ustavni sud ukazuje da su apelantovi navodi istaknuti u apelaciji AP-3776/24 o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, kao akcesornoga prava, u vezi s pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Sukladno navedenom, imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić