Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1221/24 („Herza“ d.o.o. Srebrenik)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Postupak upisa u sudski registar
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1221/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-1221/24 , rješavajući apelaciju koju je podnio „Herza“ d.o.o. Srebrenik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Herza“ d.o.o. Srebrenik protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Reg 022706 23 Pž 2 od 14. decembra 2023. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Herza“ d.o.o. Srebrenik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Nedim Unkić i Hazim Huskić, advokati iz Gradačca, podnio je 20. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 Reg 022706 23 Pž 2 od 14. decembra 2023. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli od 6. septembra 2023. godine odbijen je apelantov zahtjev za upis povećanja osnovnog kapitala u pravima. Rješenjem Kantonalnog suda od 14. decembra 2023. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i prvostepeno rješenje potvrđeno.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je D. H. kao apelantov osnivač, donijela odluku od 8. aprila 2022. godine na osnovu koje se povećao apelantov osnovni kapital na način da se unosi novi kapital u pravima i to pravo na udjelu u privrednom društvu „Herceg“ d.o.o. u kojem je apelant stupio na mjesto suosnivača. U vezi s tim, istakao je da je apelant na osnovu tē odluke podnio zahtjev za upis povećanja osnovnog kapitala u sudski registar privrednih društava. Međutim, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno ukazao da navedena odluka ne predstavlja valjan pravni osnov za odobrenje traženog upisa. Naime, istakao je da apelant ne može upisati povećanje svog osnovnog kapitala u pravima preciziranog na iznos koji je već upisan kao osnivački ulog apelanta u novcu u privrednom društvu „Herceg“ d.o.o. Pri tome, ukazao je da je apelantov osnivački udjel u društvu „Herceg“ d.o.o. već unesen u to društvo u smislu odredaba člana 36. stav (1) Zakona o registraciji poslovnih subjekata i člana 307. stav (4) Zakona o privrednim društvima (u daljnjem tekstu: ZPD). Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da apelant tokom postupka nije dokazao da je povećao svoj osnivački udio u pravima i da su ispunjeni materijalni uvjeti za upis u smislu odredaba čl. 307. stav (4), 317. stav (3) i 347. stav (1) ZPD.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naročito ističe da je proizvoljan zaključak Kantonalnog suda da se radi o istom udjelu i da je on već unesen u „Herceg“ d.o.o. Osim toga, apelant se pozvao na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta ukazao da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar – registar podataka i da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika (vidi npr. Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-1455/12 od 17. juna 2015. godine i AP-
3850/16 od 18. jula 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
9. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom postupku, u kojem je odlučivano o upisu promjena u registru privrednih društava, nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud ukazuje da se u navedenom postupku, u kojem se odlučivalo da li su ispunjeni uvjeti za upis povećanja osnovnog apelantovog kapitala u pravima, nije odlučivalo niti o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Slijedom toga, Ustavni sud zaključuje da su i apelantovi navodi o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesorna prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman