Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2789/24 (I. J.)

Odluka donesena 23. 01. 2025.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pritvor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
  • Protek roka
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Pretpostavka nevinosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2789/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 01. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 23. januara 2025. godine, u predmetu broj AP-2789/24, rješavajući apelaciju Ibrahima Jašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Jašića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 04 0 K 015353 24 Kž 2 od 24. maja 2024. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Jašića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda broj 04 0 K 015353 24 Kž od 14. marta 2024. godine i rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 K 015353 24 Kpp od 13. februara 2024. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ibrahim Jašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa advokat Dževad Hrnjić iz Advokatskog društva „Hrnjić i partneri“ d.o.o. Žepče, podnio je 28. juna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 0 K 015353 24 Kž 2 od 24. maja 2024. godine i rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 K 015353 24 Kv od 3 od 9. maja 2024. godine, te rješenja Vrhovnog suda broj 04 0 K 015353 24 Kž od 14. marta 2024. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 K 015353 24 Kv 2 od 8. marta 2024. godine, kao i rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 K 015353 24 Kpp od 13. februara 2024. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 K 015353 24 Kpp od 13. februara 2024. godine apelantu je određen pritvor u trajanju od mjesec dana zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo ubistvo u pokušaju iz člana 166. stav (1) u vezi sa članom 28. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Pritvor je određen temeljem pritvorskih razloga propisanih odredbama člana 146. stav (1) tač. b) i c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH).

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 K 015353 24 Kv 2 od 8. marta 2024. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda 04 0 K 015353 24 Kž od 14. marta 2024. godine, apelantu je produžen pritvor za još dva mjeseca iz razloga propisanih odredbama člana 146. stav (1) tačka c)

ZKPFBiH.

4. Nadležno tužilaštvo je 6. maja 2024. godine optužilo apelanta zbog počinjenja krivičnog djela. Optužnica je potvrđena 7. maja 2024. godine. Tužilaštvo je u optužnici predložilo da sud produži pritvor apelantu na osnovu člana 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 K 015353 24 Kv od 3 od 9. maja 2024. godine apelantu je produžen pritvor nakon potvrđivanja optužnice u trajanju od dvije godine, te određeno da će se kontrola opravdanosti pritvora vršiti po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Pritvor je produžen temeljem odredbi člana 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH.

6. Osim postojanja općeg pritvorskog uslova, osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo (pucanjem u oštećenog H. H. za vrijeme lova), Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da i dalje egzistira posebni pritvorski razlog iz člana 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH da će apelant ponoviti ili dovršiti krivično djelo. Pored ispunjenosti objektivnog uslova, zaprijećene kazne zatvora od najmanje pet godina, Kantonalni sud je istakao da je oštećeni opisao slijed inkriminisanog događaja navodeći da je tom prilikom nazvao svjedoka Z. M. i rekao mu da ga je apelant htio ubiti. Kantonalni sud je istakao da su međuljudski odnosi između apelanta i oštećenog narušeni, što proizlazi iz iskaza svjedoka Z. M. te oštećenog i njegove kćerke R. H. Ti svjedoci su istakli da apelant i oštećeni nisu u dobrim odnosima duži vremenski period, a da su nekad bili u dobrim odnosima i da su zajedno lovili. Kantonalni sud je istakao da okolnost narušenih međuljudskih odnosa predstavlja naročitu okolnost koja ukazuje da bi apelant puštanjem na slobodu mogao dovršiti pokušano krivično djelo. Pri tome je navedeno da se ne može prihvatiti apelantova tvrdnja da je kritične prilike pucao u lisicu, jer to ne proizlazi iz iskaza oštećenog i njegove kćerke R. H. koji su neposredni sudionici i svjedoci događaja. Također je ocijenjen bez utjecaja apelantov navod da se oštećeni nije pridržavao lokaliteta, dok nije prihvaćen apelantov navod da je „ako je htio ubiti oštećenog mogao ubiti njegovo dijete“, kao i da ne bi odložio pušku i krenuo prema oštećenom „da mu pomogne a ne da dovrši krivično djelo“. U prilog dugogodišnjim narušenim međuljudskim odnosima, Kantonalni sud se referirao i na rješenje Općinskog suda u Zavidovićima - Odjeljenje u Maglaju od 16. avgusta 2018. godine kojim su apelant i njegov brat R. J. osuđeni zbog narušavanja javnog reda i mira upravo prema oštećenom. Kantonalni sud je istakao da je u tom rješenju navedeno da je sve rezultat postojanja ranijih nesuglasica između njih u vezi sa lovom. S obzirom na navedeno, zaključeno je da u takvim okolnostima i dalje postoji iteracijska opasnost. Na ovaj zaključak, kako je Kantonalni sud naveo, nije od utjecaja okolnost da apelant do sada nije osuđivan i da je prema nalazu neuropsihijatra „sasvim običan i skroman čovjek“. Za tvrdnju da je navedeno rješenje Općinskog suda u Zavidovićima trebalo biti brisano iz prekršajne evidencije, sud je zaključio da apelant nije pružio dokaze. Također je ukazano da apelant nije ponudio nijedan dokaz da nakon tog rješenja on i oštećeni nisu imali nesuglasica ili sukoba, te da se prekid njihove komunikacije desio jer oštećeni nije poštovao pravila lova na koja apelant tada nije htio pristati.

7. Zatim je, suprotno stavu odbrane, Kantonalni sud istakao da sve okolnosti u svojoj sveukupnosti jasno ukazuju da se izricanjem mjera zabrane ne bi mogla ostvariti svrha koja se postiže mjerom pritvora. Pri tome je navedeno da je neosnovan i prijedlog odbrane da se apelantu izrekne mjera kućnog pritvora s elektronskim nadzorom, jer se ta mjera u smislu člana 144a ZKPFBiH može izreći na prijedlog tužioca koji u konkretnom slučaju nije podnesen. Osim toga je navedeno da se ni tom mjerom ne bi mogla ostvariti svrha koja se želi postići određivanjem, odnosno produženjem pritvora u apelantovom slučaju. Na odluku o produženju pritvora, kako je navedeno, bez relevantnog utjecaja su ocijenjeni navodi u vezi dozvola za lov, lovne karte, vremenu trajanja lova, mjerama sigurnosti u lovu, niti činjenica da je od apelanta oduzeto oružje, da je njegova porodica navodno preduzela sve mjere i namjere da pokuša naknaditi štetu oštećenom.

8. Rješenjem Vrhovnog suda broj 04 0 K 015353 24 Kž 2 od 24. maja 2024. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda od 9. maja 2024. godine.

9. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da je Kantonalni sud dao konkretne razloge koji pružaju pouzdanu osnovu za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na apelantovoj strani. U vezi s tim je, između ostalog, ocijenjen kao neosnovan žalbeni navod da je apelantu oduzeto oružje i da zbog toga ne može ponoviti krivično djelo. Vrhovni sud je istakao da trenutno neposjedovanje oružja ne isključuje mogućnost ponavljanja djela. Na kraju je navedeno da je netačna i neprihvatljiva apelantova tvrdnja da se utvrđene naročite okolnosti temelje samo na „narušenim međuljudskim odnosima“. Isto tako je ocijenjen kao neosnovan žalbeni navod da je Kantonalni sud propustio u dovoljnoj mjeri obrazložiti zašto se iteracijska opasnost ne bi mogla otkloniti i primjenom blažih mjera. U vezi s tim je navedeno da je Kantonalni sud do takvog zaključka došao ocjenom svih relevantnih činjenica i okolnosti.

10. Iz stanja spisa predmeta (odgovora na apelaciju Kantonalnog suda od 29. jula 2024. godine i apelantovog izjašnjenja na odgovore na apelaciju od 15. avgusta 2024. godine) proizlazi da se apelant nalazi na slobodi, odnosno da mu je rješenjem Kantonalnog suda od 4. jula 2024. godine ukinut pritvor i izrečene mjere zabrane.

11. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na pretpostavku nevinosti iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije. U vezi s tim navodi da redovni sudovi u rješenjima o produženju pritvora propustili, odnosno nisu uopće dali dovoljne i relevantne razloge u pogledu postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH. Ukazuje da su redovni sudovi kao naročitu okolnost da će ponoviti krivično djelo cijenili narušene međuljudske odnose apelanta i oštećenog, pri čemu nisu dali nijednu odlučnu činjenicu o kakvim se to narušenim odnosima radi. Također navodi da iteracijska opasnost ne postoji jer mu je oduzeto oružje koje je zakonito posjedovao, a kojim bi eventualno mogao dovršiti ili ponoviti krivično djelo, kao i da nije bilo nikakve namjere da počini djelo.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. Član 18. stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije; (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Protek roka za podnošenje apelacije

15. Ustavni sud zapaža da je apelant osporio između ostalog i rješenje o određivanju pritvora Kantonalnog suda od 13. februara 2024. godine, kao i rješenje Vrhovnog suda od 14. marta 2024. godine kojim je potvrđeno rješenje o produženju pritvora Kantonalnog suda od 8. marta 2024. godine koja su prethodila optuženju apelanta . U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji naveo da su mu ta osporena rješenja dostavljena 14. februara, 11. marta i 22. marta 2024. godine. S obzirom da je apelacija podnesena 28. juna 2024. godine, proizlazi da je, u odnosu na navedene odluke, apelacija podnesena nakon što je protekao rok za njeno podnošenje predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Kantonalnog suda od 13. februara 2024. godine i rješenje Vrhovnog suda od 14. marta 2024. godine.

U odnosu na osporena rješenja koja su donesena nakon potvrđivanja optužnice

a) Pravo na slobodu i sigurnost

16. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

17. Budući da apelant nije problematizirao postojanje osnovane sumnje i nadležnost redovnog suda koji mu je odredio pritvor, Ustavni sud smatra da su ispunjena prva dva uslova kompatibilnosti njegovog pritvora u smislu člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije (vidi, Evropski sud (VV), Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181-186, sa daljnjim referencama). Kada je u pitanju treći uslov koji se odnosi na zakonitost postupka za produženje pritvora u smislu člana 5. stav 1. tačka c) u vezi sa članom 5. stav 3. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da je apelantu pritvor produžen temeljem odredbi člana 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH. Redovni sudovi su zaključili da u apelantovom slučaju postoji opasnost od ponavljanja krivičnog djela. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda, opasnost, odnosno rizik od ponavljanja krivičnog djela može smatrati relevantnim i dovoljnim osnovom za određivanje pritvora. Međutim, ovaj rizik mora biti propisno potkrijepljen, a obrazloženje vlasti po tom pitanju ne može biti apstraktno, uopšteno ili stereotipno (op. cit. Merabishvili, tačka 222). Imajući u vidu navedene standarde, Ustavni sud zapaža da rješenje Kantonalnog suda od 9. maja 2024. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda od 24. maja 2024. godine, sadrži dovoljno jasno obrazloženje o postojanju naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant, boravkom na slobodi, ponoviti krivično djelo. Dakle, u apelantovom slučaju nije uzeta u obzir samo težina krivičnog djela i zaprijećena kazna za krivično djelo, već i konkretne okolnosti postojanja navedene iteracijske opasnosti. Zbog toga Ustavni sud smatra da osporene odluke nisu bile stereotipno formulisane kao i da opasnosti iz člana 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH nisu ocijenjene in abstracto, već su potkrijepljene konkretnim činjenicama, odnosno dokazima. Na prednji zaključak Ustavnog suda nije od odlučnog utjecaja činjenica da je apelant nakon donošenja osporenih rješenja pušten na slobodu, odnosno da je Kantonalni sud naknadno mjeru pritvora zamijenio blažom mjerom zabrane. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da upravo ta činjenica ukazuje da je, u sudskoj kontroli opravdanosti trajanja apelantovog pritvora, Kantonalni sud vodio računa o svojoj zakonskoj obavezi iz člana 145. ZKPFBIH kada je pitanju svrha i trajanje pritvora u kontekstu prestanka razloga na osnovu kojih je pritvor produžen , a radi obezbjeđenja apelantovog prisustva i uspješnog vođenja krivičnog postupka.

18. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) u vezi sa stavom 3. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.

b) Pretpostavka nevinosti

19. Apelant je ukazao i na kršenje pretpostavke nevinosti. Ustavni sud prije svega zapaža da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je krivični postupak protiv apelanta u toku tj. da se nalazi u fazi glavnog pretresa. S druge strane, apelant osim paušalnog navođenja nije konkretizovao i potkrijepio svoje navode da su redovni sudovi prejudicirali njegovu krivnju. Osim toga, Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih rješenja donesenih nakon potvrđivanja optužnice protiv apelanta ne sadrže bilo kakve izjave o apelantovoj krivici, izuzev konstatacija redovnih sudova o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo u kontekstu ocjene daljnje opravdanosti trajanja pritvora i iteracijske opasnosti. U takvim okolnostima se, po ocjeni Ustavnog suda, pokazuju kao očigledno (prima facie) neosnovani apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije.

20. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) i d) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.

21. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena zbog proteka roka za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2789/24 (I. J.) | Sudska praksa | Aktio