Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-489/24 (M-Mild d.o.o. Prozor-Rama i drugi)

Odluka donesena 19. 12. 2024.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-489/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 12. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. decembra 2024. godine, u predmetu broj AP-489/24 , rješavajući apelacije M-Mild d.o.o. Prozor-Rama i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: M-Mild d.o.o. Prozor-Rama protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 015960 23 Uvp 2 od 28. decembra 2023. godine;

Građenje d.o.o. Pale protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 041444 23 Uvp od 4. marta 2024. godine;

Goran Ostojić i Igor Ostojić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 006643 22 Uvp od 8. maja 2024. godine i

Petra Vican protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 748229 24 Gž 2 od 10. septembra 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-489/24

1. M-Mild d.o.o. Prozor-Rama (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Nada Dalipagić, Jelena Dalipagić Crnjac i Goran Crnjac iz Mostara, podnio je 2. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 015960 23 Uvp 2 od 28. decembra 2023. godine.

2. Odlukom Općinskog vijeća Općine Prozor Rama od 12. jula 2018. godine odlučeno je o dodjeli prevoza putnika u javnom prevozu. Rješenjem Kantonalnog suda od 13. decembra 2021. godine, koje je potvrđeno osporenom presudom Kantonalnog suda, odbačena je apelantova tužba. Kantonalni sud je u obrazloženju presude istakao da akt tuženog nije upravni akt. Ovo jer nije donesen u upravnom postupku, niti primjenom pravila upravnog postupka. Naime, u konkretnom slučaju se odlučivalo o komunalnim djelatnostima, što nije upravna stvar, niti se rješavalo o apelantovim pravima, obavezama ili pravnom interesu. Stoga je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odbacio apelantovu tužbu u skladu sa članom 25. stav 1. tačka 2) Zakona o upravnim sporovima FBiH.

2. AP-1706/24

3. Građenje d.o.o. Pale (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dimitrijević i partneri advokatsko ortačko društvo Banjaluka, podnio je 23. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 041444 23 Uvp od 4. marta 2024. godine.

4. Rješenjem Suda BiH od 21. septembra 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Suda BiH, odbačena je apelantova tužba za pokretanje upravnog spora protiv rješenja tužene Centralne banke BiH od 10. augusta 2021. godine. Sud BiH je u obrazloženju rješenja istakao da je akt tužene koji se tužbom osporava rješenje kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv odluke upravnog vijeća tužene kojim se poništava postupak kupovine poslovnog prostora. S obzirom na to, Sud BiH je ukazao da se tužbom osporava akt poslovanja tužene, koji nije upravni akt. Dakle, ne postoje procesno pravni uslovi za meritorno rješavanja o tužbi, zbog čega je u skladu sa članom 25. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima BiH odbacio tužbu.

3. AP-3215/24

5. Goran Ostojić i Igor Ostojić (u daljnjem tekstu: apelanti), kojeg zastupa Siniša Marić advokat iz Banjuluke, podnijeli su 25. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 006643 22 Uvp od 8. maja 2024. godine.

6. Zaključkom Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Teslić od 6. maja 2021. godine odbačen je prijedlog apelanata za izmjenu lokacijskih uslova za izgradnju objekta. Rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, građevinatrsvo i ekologiju RS (u daljnjem tekstu: tuženi) od 1. septembra 2021. godine odbijena je žalba apelanata izjavljena protiv navedenog zaključka. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 30. maja 2022. godine odbijena je tužba apelanata protiv rješanja tuženog od 1. septembra 2021. godine. Osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen je zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje presude od 30. maja 2022. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da je pravilno odbačen navedeni zahtjev apelanata, shodno članu 59. stav

1. Zakona o uređenju prostora i građenju. Naime, navedenim članom je propisano da lokacijski uslovi predstavljaju tehnički stručni dokument koji predstavljaju uslove za projektovanje i građenje i koji se izrađuje na osnovu ovog zakona, posebnih zakona i propisa donesenih na osnovu tih zakona kao i dokumenata prostornog uređenja i ne predstavljaju upravni akt. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o pojedinačnom ni opštem aktu već o tehničkom stručnom dokumentu, Vrhovni sud je istakao da se nisu ispunili uslovi za meritornom odlučivanju o navedenom zahtjevu.

4. AP-4045/24

7. Petra Vican (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Dunja Poropat advokat iz Vogošće, podnijela je 9. oktobra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 748229 24 Gž 2 od 10. septembra 2024. godine. Apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere koji nije posebno obrazložila.

8. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 19. aprila 2024. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda, odbačen je tužbeni zahtjev apelantice i ostalih tužitelja da se utvrdi da je tuženi H. B. bespravno koristio određene nekretnine koje su bile u njihovom vlasništvu. Sudovi su u obrazloženu rješenja naveli da apelantica i ostali tužitelji nemaju pravni interes za navedeni tužbeni zahtjev jer su navedene nekretnine prodate trećem licu, apelantici i ostalim tužiteljima plaćena kupoprodajna cijena i kupoprodajni ugovor realizovan. Kako se tužba za utvrđenje može podnijeti samo kada su za to ispunjenje zakonske pretpostavke, koje u ovom slučaju nisu ispunjene, sudovi su u skladu sa članom 67. stav 1. tačka 1. Zakona o perničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odbacili tužbu.

Spajanje predmeta

9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-489/24. Apelacioni navodi

10. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelanti u predmetima br. AP-1706/24, AP-3215/24 i AP-4045/24 se pozvao na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u predmetu broj AP-1706/24 se pozvao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica u predmetu broj AP-4045/24 traži donošenje privremene mjere, te da Ustavni sud naloži Kantonu Sarajevo da joj zbog kršanja određenih prava isplati kompenzaciju u određenom novčanom iznosu.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

12. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti prijedloga, tužbi, odnosno tužbenog zahtjeva. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se u predmetima br. AP-1706/24, AP-3215/24 i AP-

4045/24 nije odlučivalo ni o njihovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnim pitanjima, kako je to već navedeno.

13. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i apelantovi navodi u predmetu broj AP-1706/24 o kršenju prava na djelotovran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere u predmetu broj AP-4045/24.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-489/24 (M-Mild d.o.o. Prozor-Rama i drugi) | Sudska praksa | Aktio