Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3639/24 (Bosna i Hercegovina i drugi)
Odluka donesena 19. 12. 2024.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3639/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 12. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. decembra 2024. godine, u predmetu broj AP-3639/24 , rješavajući apelacije koje su podnijeli Bosna i Hercegovina i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h),člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Bosna i Hercegovina protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Dn 024849 24 Gž od 11. jula 2024. godine;
Zećija Trumić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 023420 24 Uvp 2 od 20. juna 2024. godine;
Bosna i Hercegovina protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 55 0 P 004352 23 Rev od 9. jula 2024. godine;
Udruženje privatnih doktora medicine i stomatologije Brčko distrikt Bosne i Hercegovine protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 97 0 U 002706 24 Ouz od 5. septembra 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3639/24
1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 3. septembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Dn 024849 24 Gž od 11. jula 2024. godine.
2. Rješenjem prvostepenog suda od 17. aprila 2014. godine uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak i dozvoljen je, na osnovu posjedovnog lista, upis u njega katastarske čestice, te uknjižba prava vlasništva u korist D.S. OOUR Osnovne škole Ivan G. Kovačić sa 1/1.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli od 11. jula 2024. godine odbačena je apelanticina žalba protiv rješenja prvostepenog suda. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja istakao da je prvostepeni sud po službenoj dužnosti pokrenuo postupak uspostave zemljišne knjige za određene nekretnine. Prvostepeni sud je, u smislu člana 67. Zakona o zemljišnim knjigama (u daljnjem tekstu: ZZK), javnim objavljivanjem najavio uspostavljanje zemljišnoknjižnih uložaka i pozvao sva lica koja polažu pravo na priznanje vlasništva ili drugog prava na nekretninama da to pravo prijave u roku od 60 dana od dana objave i da ga dokažu. Međutim, apelantica nije prijavila svoje pravo na spornoj nekretnini u rokovima propisanim članom 67. ZZK, pa nije stekla svojstvo stranke u tom postupku. Iz tog razloga, sud je istakao da apelantica svoja prava, za koja tvrdi da joj pripadaju na spornoj nekretnini, ne može ostvariti žalbom protiv prvostepenog rješenja, već samo u parničnom postupku ili drugom odgovarajućem postupku, shodno članom 68. ZZK. Stoga je zaključio da je apelanticina žalba nedopuštena.
2. AP-3762/24
4. Zećija Trumić iz Živinica (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 7. septembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 U 023420 24 Uvp 2 od 20. juna 2024. godine.
5. Postupajući po apelanticinom zahtjevu, prvostepeni organ je izdao Izvod iz regulacionog plana ,,Riba“ Živinice od 29. decembra 2022. godine (u daljnjem tekstu: Izvod), u smislu člana 169. Zakona o upravnom postupku.
6. Rješenjem drugostepenog organa od 27. januara 2023. godine odbačena je apelanticina žalba protiv tog Izvoda.
7. Presudom prvostepenog suda od 12. marta 2024.godine, koja je potvrđena osporenom presudom Vrhovnog suda od 20. juna 2024. godine, odbijena je apelanticina tužba protiv rješenja drugostepenog organa. Vrhovni sud je u obrazloženju presude ukazao da je Izvod javna isprava koja potvrđuje postojanje pravno relevantnih činjenica o kojima se vodi službena evidencija. Kako Izvod nema karakter upravnog akta protiv kojeg se može izjaviti žalba u upravnom postupku, sud je istakao da je drugostepeni organ pravilno odbacio kao nedopuštenu apelanticinu žalbu.
3. AP-3838/24
8. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 18. septembra 2024. godine apelaciju Ustavnom protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 55 0 P 004352 23 Rev od 9. jula 2024. godine.
9. Presudom prvostepenog suda od 30. aprila 2022. godine djelomično je usvojen tužbeni zahtjev Oil Međugorje d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: tužilac) u odnosu na tuženu Općinu Čitluk i utvrđeno da je tužilac stekao pravo vlasništva građenjem s dijelom od 1/1 na dijelu dvije nekretnine u površini od 109 m2, uz obavezu Općine Čitluk da trpi upis tužiočevog prava vlasništva i posjeda u javnim evidencijama o nekretninama. Navedenom presudom odbijen tužiočev tužbeni zahtjev u odnosu na apelanticu.
10. Rješenjem drugostepenog suda od 24. maja 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 9. jula 2024. godine, odbačena je kao nedopuštena apelanticina žalba protiv navedene presude. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da je prema članu 213. stav 3. Zakona o parničnom postupku žalba nedopuštena ako lice koje je podnijelo žalbu nema pravnoga interesa za njeno podnošenje. Kako je tužiočev tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen u odnosu na apelanticu, sud je istakao da apelantica nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Iz toga razloga je ocijenio da je drugostepeni sud pravilno odbacio apelanticinu žalbu kao nedopuštenu.
4. AP-3894/24
11. Udruženje privatnih doktora medicine i stomatologije Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa zakonski zastupnik Ivan Arsenović, predsjednik Udruženja, podnio je 20. septembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 97 0 U 002706 24 Ouz od 5. septembra 2024. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „stavio van snage osporeno rješenje Apelacionog suda i Naredbu Javne zdravstvene ustanove „Zdravstveni centar Brčko" Brčko distrikt Bosne i Hercegovine od 30. januara 2023. godine“ (u daljnjem tekstu: Naredba i JZU) do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.
12. Apelant je 3. juna 2024. godine podnio Apelacionom sudu inicijativu za pokretanje postupka ocjene usklađenosti člana 1. Naredbe sa članom 27. Zakona o zdravstvenom osiguranju Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZZO BDBiH).
13. Rješenjem Apelacionog suda od 5. septembra 2024. godine odbačena je apelantova inicijativa, te je odbačen i apelantov prijedlog za obustavu izvršenja Naredbe. Apelacioni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da je Naredbom zabranjeno svako upućivanje pacijenata na bilo koju vrstu medicinskih intervencija i zdravstvenih pretraga u zdravstvene ustanove van JZU, koje je moguće realizovati u okviru kapaciteta JZU. Dalje je ukazao da se prema članu 1. stav (2) Zakona o postupku ocjene usklađenosti pravnih akata Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ne može voditi postupak ocjene usklađenosti upravnog akta ili drugog pojedinačnog pravnog akta, osim ako zakonom nije obezbijeđeno pravo na žalbu, sudska zaštita ili drugi vid pravne zaštite. U tom pogledu, sud je istakao da su nadležni Fondom zdravstvenog osiguranja i javne i privatne zdravstvene ustanove sa područja Brčko distrikta Bosne i Hercegovine zaključili ugovore o pružanju usluga zdravstvene zaštite za 2024. godinu osiguranim licima Fonda. Sud je istakao da apelant ima na raspolaganju mehanizam sudske zaštite koji se ostvaruje podnošenjem tužbe u parničnom postupku nadležnom sudu, ukoliko smatra da je član 1. Naredbe u suprotnosti sa zaključenim ugovorima. Dalje je naveo da ta tužba predstavlja djelotvorno pravno sredstvo koje daje ovlaštenje redovnom sudu da ispita Naredbu u činjeničnom i pravnom pogledu, a u vezi sa zaključenim ugovorima. Stoga je zaključio da ne postoje zakonom propisane pretpostavke za vođenje postupka i meritorno odlučivanje o apelantovoj inicijativi, u smislu člana 18. stav (i) tačka d) Zakona o postupku ocjene usklađenosti pravnih akata.
Spajanje predmeta
14. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3639/24.
15. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica u predmetu broj AP-
3762/24 ukazuje i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i čl. 2., 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
17. Ustavni sud primjećuje da je apelantica u apelacijama br. AP-3639/24 i AP-3838/24 nosilac javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i iz Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15. i AP 3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na www.ustavnisud.ba ). Međutim, primjenljivi standardi su isti.
18. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije, kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba ). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti žalbi i inicijative za pokretanje postupka ocjene usklađenosti člana 1. Naredbe sa članom 27. ZZO BDBiH. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u ovim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o njihovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odnosno člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, već samo o procesnim pitanjima, kako je to već navedeno.
19. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i apelanticini navodi u predmetu broj AP-3762/24 o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom u tom predmetu nije odlučivalo ni o pravima iz čl. 2., 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o kršenju tih prava, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev u predmetu broj AP-3894/24 za donošenje privremene mjere.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić