Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4219/24 (I. K. i drugi)

Odluka donesena 19. 12. 2024.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4219/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 12. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. decembra 2024. godine, u predmetu broj AP-4219/24 , rješavajući apelaciju koju su podnijeli Igbala Kozica i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Igbala Kozica, Ahmed Kozica i Arun Ramizagić protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 942171 23 I 2 od 24. septembra 2024. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Igbala Kozica, Ahmed Kozica i Arun Ramizagić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Nejla Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 18. oktobra 2024. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 942171 23 I 2 od 24. septembra 2024. godine. Također, apelanti su podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „obustavio izvršenje u konkretnom postupku“, te ukinuo navedeno rješenje Općinskog suda i predmet dostavio na hitno odlučivanje Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

2. Rješenjem Općinskog suda od 24. septembra 2024. godine odbijen je zahtjev apelanata za pokretanje postupka pred Vrhovnim sudom radi rješavanja spornog pravnog pitanja. U obrazloženju osporenog rješenja Općinski sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da su apelanti podnijeli navedeni zahtjev u vezi sa „spornim pitanjem“ u izvršnom postupku u kojem apelanti imaju svojstvo izvršenika. U vezi s tim, ukazao je da je o pitanju za koje apelanti smatraju da je sporno, već donesena pravosnažna odluka Kantonalnog suda u Sarajevu od 7. juna 2024. godine, a u kojem je već odlučeno o navodima koje apelanti ponovno ističu. Pri tome, istakao je da se u konkretnom nije ni radilo o situaciji u kojoj je postojao veći broj predmeta, te da je stoga postojala potreba za zauzimanjem stava o spornom pravnom pitanju u smislu odredbe člana 61a. stav (1) Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 21. Zakona o izvršnom postupku. Slijedom toga, Općinski sud je odbio navedeni zahtjev zasnivajući svoje odlučenje na stavu Vrhovnog suda izraženom u odluci broj 32 0 Rs 311163 17 Spp od 20. decembra 2017. godine.

3. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naročito ističu da Općinski sud nije mogao odlučiti o zahtjevu za rješavanje spornog pravnog pitanja, te da je bio dužan da dostavi cjelokupan spis predmeta Vrhovnom sudu radi donošenja odluke. U vezi s tim, smatraju da im je na taj način uskraćeno pravo na pristup sudu, te da im nije data mogućnost izjavljivanja posebne žalbe. Slijedom toga, apelanti se pozivaju i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

6. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom postupku odbijen zahtjev apelanata za pokretanje postupka pred Vrhovnim sudom radi rješavanja spornog pravnog pitanja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u tom postupku odlučivalo samo o ispunjenosti uvjetā da se pravno pitanje, koje su apelanti označili kao sporno, uputi Vrhovnom sudu na odlučivanje, pa se shodno tome nije odlučivalo o bilo kakvim „građanskim pravima i obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te su stoga i navodi apelanata o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesorno pravo) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4219/24 (I. K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio