Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3603/24 (J. T. i drugi)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Kućni zatvor sa elektronskim nadzorom
  • Nije krivična optužba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3603/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3603/24 , rješavajući apelacije Jugoslava Tepića i E. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Jugoslav Tepić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 044550 23 K od 29. jula 2024. godine i

E. A. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 210210 24 Iksž od 19. jula 2024. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3603/24

1. Jugoslav Tepić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Bojan Veselinović advokat iz Sarajeva, podnio je 29. augusta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 044550 23 K od 29. jula 2024. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 2 K 044550 23 K od 4. jula 2024. godine.

2. U postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Suda BiH, apelantu kao osuđenom licu je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci zamjenjena novčanom kažnom u iznosu od 18.000,00 KM.

3. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je u konkretnom slučaju pravilno utvrđeno da dokazi koje je apelant dostavio uz navedeni zahtjev ne sadrže sve okolnosti iz kojih se mogu sagledati njegove imovinske prilike, te ne pružaju pouzdan osnov za zaključak da je apelantu trebalo zamijeniti kaznu zatvora po predloženom modelu dnevnih iznosa. Pored toga, Sud BiH je naveo da apelantov branilac nije dostavio sve podatke iz kojih se može vidjeti da li apelant ostvaruje primanja po nekom drugom osnovu, raspoložive izvode iz banaka i stanje na računima, kao ni izjavu da ne posjeduje predmete veće vrijednosti. Također, Sud BiH je ukazao da apelanta zastupa advokat što ukazuje na posjedovanje sredstava za plaćanje advokatskih usluga. Pored toga, Sud BiH je ukazao da se podnošenjem zahtjeva za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom uzima kao izražena spremnost osuđenog lica da umjesto izdržavanja kazne zatvora, svaki dan izrečene kazne zatvora plati, bez obzira na model koji zakon ima u vidu.

2. AP-3955/24

4. E. A. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Alen Nakić advokat iz Sarajeva, podnio je 27. septembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 210210 24 Iksž od 19. jula 2024. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „obustavio izvršenje osporenog rješenja u dijelu kojim je odbijen apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora za kaznu kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom“.

5. U postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda, u relevantnom dijelu, odbijen je apelantov zahtjev za izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom.

6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti da se izrečena kazna zatvora može izdržavati kao kućni zatvor sa elektronskim nadzorom. Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud cijenio svrhu kažnjavanja, kao i činjenicu da se u ovom slučaju radilo o neovlaštenoj proizvodnji i stavljanju u promet opojnih droga, odnosno teške droge. Dalje, da je za navedeno krivično djelo propisana kazna zatvora u rasponu od jedne do deset godina, te posebno imajući u vidu zaštićeno dobro, odnosno zdravlje ljudi. Zbog toga, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbio apelantov zahtjev za izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektronskim nadzorom. Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3603/24. Apelacioni navodi

8. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Osim toga, apelant u predmetu broj AP-3603/24 se pozvao na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant u predmetu broj AP-3955/24 se pozvao na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/2 Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant upredmetu broj AP-3603/24 smatra da je utvrđena novčana kazna previsoko određena.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata“, nego samo o ispunjenosti zakonskih uslova zamijene kazne zatvora novčanom kaznomsmanjenje utvrđenog iznosa, odnosno izdržavanje kazne zatvora kao kućni zatvor sa elektronskim nadzorom (vidi, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-546/17 od 7. marta 2017. godine i AP-2855/16 od 15. septembra 2016. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, takvi postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud zaključuje da se u predmetu broj AP-3955/24 nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o ispunjenosti zakonskih uslova, kako je to već navedeno.

11. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su stoga i navodi apelanata o povredi prava čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U vezi s apelantovim pozivanjem na član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, u predmetu broj AP-3955/24, Ustavni sud ukazuje da se ne radi o materijalnom pravu na čije se kršenje apelant može samostalno pozvati, već se radi o ustavnoj odredbi kojom se Evropskoj konvenciji daje supremacija nad domaćim zakonima, te su, stoga, ovi apelantovi navodi, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere u predmetu broj AP-3955/24.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3603/24 (J. T. i drugi) | Sudska praksa | Aktio