Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3506/24 (BOSS - Bosanska stranka – Mirnes Ajanović)
Odluka donesena 23. 01. 2025.
- Nema povrede
- Član 10. EK i član II/3.h) Ustava BiH (Sloboda izražavanja)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
- Izbori
- Sloboda izražavanja
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Izborni zakon Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine uvrštavanjem, iza člana 18.9 u glavi 18., sljedeća dva člana koja glase:
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Pravilnik o medijskom predstavljanju i javnom oglašavanju političkih subjekata u izbornom periodu
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3506/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 23. januara 2025. godine, u predmetu broj AP-3506/24, rješavajući apelaciju BOSS - Bosanska stranka - Mirnes Ajanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio BOSS - Bosanska stranka - Mirnes Ajanović protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 048726 24 Iž od 1. avgusta 2024. godine, u odnosu na navode o povredi člana II/3.b), c) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3, 4. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i čl. 1, 6, 8, 9, 10, 13, 14, 17, 18, 19. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio BOSS - Bosanska stranka - Mirnes Ajanović protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 048726 24 Iž od 1. avgusta 2024. godine, u odnosu na navode o povredi člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, zbog toga što je očigledno (prima facie ) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. BOSS - Bosanska stranka – Mirnes Ajanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 20. avgusta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 048726 24 Iž od 1. avgusta 2024. godine i Odluke Centralne izborne komisije BiH (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-
1-07-5-833/24 od 25. jula 2024. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio CIK-u da izrečenu novčanu kaznu, u osporenoj odluci CIK-a, ne naplaćuje, niti da se provode bilo kakve aktivnosti na naplati izrečene novčane kazne do okončanja postupka po konkretnoj apelaciji.
2. Odlukom CIK-a broj 05-1-07-5-833/24 od 25. jula 2024. godine, apelant je oglašen odgovornim što je njegov pristalica - M. A., putem društvene mreže Facebook vodio izbornu kampanju u periodu preuranjene izborne kampanje, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 4.500,00 KM. U obrazloženju, CIK je istakao da je zaprimio dvije inicijative za pokretanje postupka po službenoj dužnosti Centra civilnih inicijativa ispred Koalicije „Pod lupom" sa dokazima koje se odnose na kršenje odredbe člana 7.1 Izbornog zakona BiH. U konkretnoj inicijativi (u odnosu na koju se vodi konkretni postupak, dok je u odnosu na drugu incijativu vođen drugi postupak) se navodi da je na zvaničnoj Facebook stranici M. A. 20. juna 2024. godine, objavljen tekst i video u kojim se promoviše apelant ali i M. A. kao kandidata na predstojećim izborima. CIK je naveo da je, u smislu člana 6.2 st. 2. i 3. Izbornog zakona BiH podnesak cijenio kao inicijativu za pokretanje postupka i postupak vodio po službenoj dužnosti. CIK je ukazao da je odredbom člana 7.1. Izbornog zakona BiH propisano da je u periodu preuranjene izborne kampanje zabranjeno vođenje izborne kampanje. U vezi s tim, CIK je ukazao šta je propisano članom 1.1a stav (1) tačka 8) Izbornog zakona BiH, kojim je definisan pojam „Preuranjena kampanja", kao i odredbama člana 9. Pravilnika o medijskom predstavljanju i javnom oglašavanju političkih subjekata u izbornom periodu (u daljnjem tekstu: Pravilnik). CIK je dalje naveo tekst sporne objave na Facebook profilu M. A. koji glasi: Evo ovdje…umro stub…ovdje umro znak.. i do kad ovaj znak treba da bude ovako…a ovo je znak, da vidimo kakav... kaže obavezan smjer dole...e pa svaka vam čast gospodo iz službe za komunalne poslove....gradonačelnika bivšeg ili ovog tima kojim se on hvalio... kaže obavezan smjer dole...e kako smo vala, imali vlast i najboljeg gradonačelnika, dobio nagradu čovjek... a milijardu maraka potrošio za mandat, budžetskih sredstava, zamislite... a napravio sam 100 video priloga o katastrofalnom stanju u cijeloj Tuzli....od urbanih do ruralnih mjesnih zajednica... o klupama iz kojih odozdo vire zarđali oštri šarafi, od kojih možete dobiti sepsu, umrijeti od toga, stradati ...do ovakvih znakova kojima je smjer dole, dakle... ko hoće da podrži ovo što je radio ili nije radio bivši gradonačelnik i njegov tim, kaže… izvukao najbolje da bude on sad kandidat, ovi iz SDP-a, glasajte za njih pa ćete imati obavezan smjer.. dole., a ako hoćete da živite normalno, bez ovakvih stanja, nema vam druge, izaći na izbore.........simbolika ovog znaka, ono pravo pa dole, što bi se reklo, mi gotovo više nemamo kud, doveli su nas do dna, do tla, hoćemo li ostati na dnu i ići dole, ili ćemo se uspraviti, od mene više ne zavisi, ja sam sve uradio.... imate priliku glasati ili kako vas usmjerava vlast dole ili za mene. Imajući u vidu navedeno, CIK je istakao da nesporno proizlazi da sporna objava pokazuje promociju M. A. kao kandidata ispred apelanta za predstojeće Lokalne izbore 2024. godine, koja je imala za cilj upoznavanje javnosti i birača sa apelantovim programom i vidno pozivanje birača da izađu na izbore i da glasaju za njega. Naime, sporni sadržaj videa jasno ukazuje da pristalica i predsjednik apelanta M. A., najavljuje sve ono što planira uraditi ukoliko bude izabran u Gradsko vijeće Tuzla, čime nedvosmisleno aludira „da će biti“ apelantov kandidat na predstojećim lokalnim izborima. Također CIK je istakao da kritičko osvrtanje na to šta je do sada urađeno od strane aktuelnih stranaka na vlasti, ima za cilj utjecaj na birače i njihovu volju na predstojećim izborima.
3. CIK je istakao da iz citiranih zakonskih odredbi i naprijed navedenog, proizlazi da je M. A., pristalica i predsjednik apelanta postupao suprotno odredbama člana 7.1 Izbornog zakona BiH, za što je odgovoran apelant, u skladu sa odredbom člana 19.9 stav (2) Izbornog zakona BiH. CIK je naglasio i da izjašnjenje apelanta, kojim opširno obrazlaže sporne radnje, nije opravdanje i ne utiče na drugačiju ocjenu sporne objave, imajući u vidu da je ta objava nastala u periodu prije zvaničnog početka izborne kampanje, te da ima sve elemente kampanje. Prilikom odlučivanja o visini izrečene novčane kazne, CIK je istakao da je kao otežavajuću okolnost cijenio da je apelant u ovom izbornom ciklusu, zbog vođenja izborne kampanje u periodu preuranjene izborne kampanje, već ranije kažnjen Odlukom od 4. jula 2024. godine. Naime, kako je obrazloženo, zbog navedenog je u ovom slučaju valjalo izreći kaznu na način određen dispozitivom ove odluke, cijeneći da će tako izrečena kazna uticati na apelanta i njegove pristalice da se u periodu od raspisivanja izbora do zvaničnog početka izborne kampanje, uzdrže od kršenja odredbi Izbornog zakona BiH.
4. Rješenjem Suda BiH broj 1 3 Iž 048726 24 IZ od 1. avgusta 2024. godine, odbijena je apelantova žalba. U obrazloženju, Sud BiH je istakao da su neosnovani apelantovi navodi da je proizvoljno utvrđeno da je M. A. pristalica apelanta, jer je riječ o predsjedniku apelanta, pa se može posmatrati u kontekstu predstavnika i pristalice apelanta. Zbog navedenog, Sud BiH je istakao da apelant neosnovano navodi da se M. A. može tretirati samo kao pripadnik stranke, a ne kao pristalica političke stranke, pozivajući se na definiciju pristalice u leksikonima. Sud BiH je ukazao da se pristalicom političke stranke u skladu sa Izbornim zakonom BiH smatra pripadnik, predsjednik i članovi političke stranke. Naime, u BiH nema registra političkih stranki da bi se govorilo o pripadniku stranke, te se svi oni za koje se nedvosmisleno može utvrditi da su članovi nazivaju pristalicama. Sud BiH je istakao su neosnovani žalbeni navodi da CIK nije nadležna za odlučivanje u prvom stepenu zbog povrede člana 7.1 Izbornog zakona BiH, jer je njegova nadležnost utvrđena odredbama Izbornog zakona BiH. U vezi s tim, Sud BiH je ukazao šta je propisano članom 6.2 stav (2) Izbornog zakona BiH, te je istakao da je CIK imao nadležnost za rješavanje o povredama vođenja izborne kampanje prije zvaničnog početka izborne kampanje, gdje je teško utvrditi mjesnu nadležnost izbornih komisija. U odnosu na apelantove navode o vremenskom odlučivanju od 48 sati, Sud BiH je istakao da je odredbom člana 6.6 stav (4) Izbornog zakona BiH propisano da će se izuzetno, u složenijim slučajevima postupak provesti u roku od tri dana, a ne duže od pet dana nakon isteka roka iz člana 6.3 stav (2) navedenog zakona. Sud BiH je naglasio da je CIK pokrenuo postupak iz svoje nadležnosti, po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbom člana 6.2 stav 2. Izbornog zakona BiH, kada je podnesak/informaciju ocijenio kao inicijativu za pokretanje postupka.
5. Apelant se pozvao na povredu prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije, prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pored toga, apelant se pozvao na povredu čl. 1, 6, 8, 9, 10, 13, 14, 17, 18, 19. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te iz apelacionih navoda proizlazi i da se poziva na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred Sudom BiH i CIK-om, te smatra da su pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Apelant naročito ističe da je kažnjen samo po osnovu „određenosti“ da je predsjednik apelanta M. A. pristalica apelanta, što je proizvoljno. Naime, Sud BiH i CIK proizvoljno određuju pojam "pristalica", tvrdeći bez pravnog osnova da su svi pripadnici i članovi političke stranke, uključujući i predstavnike i predsjednika stranke pristalice stranke. Apelant je istakao da Izborni zakon BiH ne definiše pojam "pristalica" niti propisuje odgovornost za članove organa političkih subjekata nego samo za političke subjekte, a M. A. nije politički subjekt. Apelant je istakao da su CIK i Sud BiH postupali van prekluzivnih rokova, tj. da je bio protekao rok za podnošenje prigovora propisan članom 6.2 stav 1. Izbornog zakona BiH, te da su CIK i Sud BiH donijeli svoje odluke van rokova propisanih čl. 6.3. stav 2. i 6. 6 stav 3. Izbornog zakona BiH. Apelant je istakao da je sporna objava bila 20. juna 2024. godine, a inicijativa/prijava je podnesena 9. jula 2024. godine, pa je CIK bio dužan odbaciti inicijativu kao neblagovremenu.
6. Apelant je istakao i da po osnovu kršenja člana 7.1 Izbornog zakona BiH, CIK nije nadležan odlučivati u prvom stepenu, jer je to prema članu 6.4 isključivo u nadležnosti Općinske izborne komisije. Zatim je apelant detaljno obrazložio zašto smatra da je proizvoljno tumačena preuranjena kampanje i druge činjenica, tj. da se u konkretnom slučaju radi o neutvrđenom činjeničnom stanju, što je dokaz povrede prava na pravično suđenje. U vezi s tim, apelant je, između ostalog, istakao da se u spornoj objavi nigdje ne spominje da se M. A. promovira kao apelantov kandidat na predstojećim izborima, niti je u vrijeme objave bio predložen kao kandidat. Apelant navodi da u spornoj objavi nigdje nema navođenja ni apelanta, ni programa, ni kandidata za predstojeće izbore. Naime, M. A. nije politički subjekt prema definiciji iz Izbornog zakona BiH, a povredu nije izvršio ni kao kandidat, te ne može kao predstavnikpredsjednik stranke biti i pristalica stranke. Apelant je istakao da je sporna video objava iz prošle izborne kampanje M. A. kao nezavisnog kandidata za gradonačelnika Tuzle od 23. januara 2023. godine i ne odnosi se na aktuelnu kampanju za Lokalne izbore 2024. godine. Apelant je ukazao, u odnosu na izrečenu novčanu kaznu tj. u odnosu na konstataciju u osporenim odlukama da mu se izreče veća kazna zbog „ponovljene povrede Izbornog zakona BiH", da su u konkretnom slučaju dostavljene dvije inicijative vezane za dvije sporne objave od 20. juna 2024. godine, te da se radi o objavi nastaloj prije nego što mu je izrečena prva kazna (u odnosu na drugu spornu objavu o kojoj je odlučivano u drugom postupku). Apelant smatra da je trebalo ove dvije inicijative spojiti. Zbog navedenog apelant smatra da se trebalo primijeniti i načelo presuđene stvari u korist apelanta. Apelant je istako i da je diskriminisan, te je u vezi s tim istakao da je CIK vezano za prigovor Hrvatska republikanska stranka, o kojem je odlučivano na sjednici 24. jula 2024. godine, zaključio: imajući u vidu činjenicu da još nisu ovjereni kandidati mi nismo mogli utvrditi kršenje odredbe člana 7.1 IZ BiH od strane ovog političkog subjekta, pa je prijedlog da se prigovor odbije kao neosnovan, uz napomenu da apelant nije dostavio akt kojim dokazuje da je CIK donio navedenu odluku. Apelant je istakao da je navedeni primjer samo radi dokazivanja diskriminacije, različitog postupanja i predrasuda prema njemu.
Relevantni propisi
7. Izborni zakon BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 - Odluka US BiH, 63/11 - Odluka US BiH, 15/12 - Rješenje US BiH, 11/13 - Rješenje US BiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – Odluka US BiH, 54/17 – Rješenje US BiH, 41/20, 38/22, 51/22, 67/22, 24/24, 24/24 - Ispravka). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 1.1a stav 1. tač. 1, 7. i 8. Značenje pojedinih izraza korištenih u ovom zakonu: 1) "Politički subjekt" podrazumijeva političku stranku, nezavisnog kandidata, koaliciju ili listu nezavisnih kandidata, ovjeren za učešće na izborima u skladu sa ovim zakonom.
7) „Izborna kampanja“ su radnje i postupci u periodu koji počinje 30 dana prije dana održavanja izbora i završava se nastupanjem početka perioda od dvadeset četiri (24) sata prije otvaranja biračkih mjesta, tokom kojeg politički subjekt na zakonom utvrđen način upoznaje birače i javnost sa svojim programima i kandidatima za predstojeće izbore.
8) „Preuranjena kampanja“ je svaki oblik radnji iz kampanje koje preduzimaju politički subjekti u periodu od raspisivanja izbora do perioda zvaničnog početka izborne kampanje.
Član 6.2 (1) Birač i politički subjekt čije je pravo ustanovljeno ovim zakonom povrijeđeno, može izbornoj komisiji uložiti prigovor najkasnije u roku od 72 sata od učinjene povrede, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. (2) Izborne komisije će, po saznanju za učinjenju povredu, iz svoje nadležnosti pokrenuti postupak po službenoj dužnosti protiv političkog subjekta i zaposlenog ili na drugi način angažiranog u izbornoj administraciji zbog kršenja odredbi ovog zakona. (3) Inicijativu za pokretanje postupka u smislu stava 2. ovog člana može podnijeti pravno ili fizičko lice nadležnoj izbornoj komisiji u pisanoj formi, u kojoj je obavezno navesti mjesto, vrijeme, sadržaj učinjenje povrede i učinioca. Član 6.7 (1) Kada odlučuje po službenoj dužnosti ili kada odlučuje o prigovorima i žalbama, Centralna izborna komisija BiH ima ovlaštenja da naredi izbornoj komisiji, Centru za birački spisak, centrima za brojanje ili biračkom odboru da preduzmu mjere kojima se otklanjaju utvrđene nepravilnosti. (2) Centralna izborna komisija BiH ima ovlaštenja da izrekne sljedeće sankcije:
1. novčanu kaznu koja ne prelazi iznos od 30.000 konvertibilnih maraka; 2. uklanjanje imena kandidata sa kandidatske liste ako se utvrdi da je kandidat lično odgovoran za povredu;
3. poništenje ovjere političke stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata ili nezavisnog kandidata; i
4. zabranu angažiranja određenog lica za rad na biračkom mjestu, u Centru za birački spisak, u općinskoj izbornoj komisiji, u centrima za brojanje ili drugoj izbornoj komisiji uspostavljenoj u skladu sa članom 2.21 ovog zakona.
POGLAVLJE 7 PRAVILA PONAŠANJA U IZBORNOM PERIODU
Član 7.1
U periodu preuranjene izborne kampanje zabranjeno je vođenje izborne kampanje u elektronskim, onlajn i štampanim medijima i putem društvenih mreža ili bilo koji oblik javnog oglašavanja kampanje. Ova zabrana ne odnosi se na organiziranje zakonitih zvaničnih skupova organa i događaja političkih subjekata u svrhe koje nisu kampanja.
Član 19.9 stav 1. tačka 3. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 30.000,00 KM kaznit će se politički subjekt za prekršaj ako on ili njegov kandidat:
3.u suprotnosti s članom 7.1, u periodu preuranjene izborne kampanje, izvrši radnju koja se smatra vođenjem izborne kampanje; (2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana koje počini pristalica političkog subjekta kaznit će se taj politički subjekt.
8. Pravilnik o medijskom predstavljanju i javnom oglašavanju političkih subjekata u izbornom periodu („Službeni glasnik BiH“ broj 31/24), u relevantnom djelu glasi:
Član 9. (Zabrana vođenja preuranjene izborne kampanje za političke subjekte) (1) U periodu preuranjene izborne kampanje političkim subjektima je zabranjen svaki oblik radnji iz kampanje koje preduzimaju politički subjekti u periodu od raspisivanja izbora do perioda zvaničnog početka izborne kampanje. (2) Zabrana iz stava (1) ovog člana, odnosi se na upoznavanje birača i javnosti sa programom i kandidatima političkih subjekata za predstojeće izbore. (3) Zabrana iz stava (1) ovog člana, ne odnosi se na organiziranje zakonitih zvaničnih skupova organa i događaja političkih subjekata u svrhe koje nisu kampanja.
9. Uputstvo o procedurama za rješavanje po prigovorima i žalbama podnesenim izbornim komisijama - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik BiH“ broj 31/24), u relevantnom djelu glasi:
Član 6. st. 1, 2. i 9. (Nadležnost i postupak odlučivanja) (1) Izborna komisija u svojoj osnovnoj izbornoj jedinici ima prvostepenu nadležnost za odlučivanje po prigovorima uloženim zbog povreda pravila ponašanja iz Poglavlja 7 Izbornog zakona BiH, osim u slučaju povrede iz člana 7.2a, člana 7.3 stav (1) tačka 3) i 7), člana 7.3 stav (2) i člana 7.4 stav (1) tačka 3) Izbornog zakona BiH, o čemu odlučuje Centralna izborna komisija BiH. (2) Centralna izborna komisija BiH, pored prvostepene nadležnosti za odlučivanje iz stava (1) ovog člana, u prvostepenom postupku odlučuje i po prigovorima uloženim zbog povreda pravila izbornog procesa, izbornih prava i povrede Poglavlja 16. Izbornog zakona BiH učinjene od političkog subjekta. (9) Ukoliko izborna komisija ne pokrene postupak po službenoj dužnosti za učinjenu povredu iz svoje nadležnosti, odnosno ne odluči po prigovoru u slučajevima u kojima ima prvostepenu nadležnost i u rokovima predviđenim Izbornim zakonom BiH, Centralna izborna komisija BiH, po saznanju pokrenut će i okončati postupak, odnosno odlučit će o prigovoru.
Član 12. (Sticaj i razdvajanje postupka) (1) U slučajevima kada jedan politički subjekt učini više istih ili sličnih povreda propisanih Poglavljem 7. Izbornog zakona BiH, Centralna izborna komisija BiH može odlučiti da o počinjenim povredama vodi jedinstveni postupak i izrekne jedinstvenu kaznu. (2) U slučaju kada navodi iz prigovora ili žalbe upućuju na više povreda Izbornog zakona BiH učinjenih od jednog političkog subjekta, Centralna izborna komisija BiH može odlučiti da vodi razdvojeni postupak o počinjenim povredama ili da vodi jedinstveni postupak.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) U odnosu na navode o povredi prava iz čl. 3, 4. i 6. Evropske konvencije i čl. 1, 6, 8, 9, 10, 13, 14, 17, 18, 19. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima
11. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (vidi, Evropski sud, Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, predstavka broj 24194/94, tač. 48.-59), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi ostajući dosljedan stavu da sporovi vezani uz prava i obaveze koje izviru iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire građanskog, ni krivičnog aspekata člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Karimov protiv Azerbejdžana, presuda od 25. septembra 2014. godine, predstavka broj 12535/06). Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzimao identičan stav (vidi, Ustavni sud, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti broj AP-39/19 od 10. septembra 2019. godine, sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba).
12. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da se u području zaštite pasivnog biračkog prava pojedina pitanja, u zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja, mogu podvesti pod krivični aspekt člana 6. stav
1. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već razmatrao slično činjenično i pravno pitanje kao u ovom slučaju i to u predmetima u kojima je također apelantima izrečena novčana kazna propisana Izbornim zakonom BiH (vidi, mutatis mutandis, odluke Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu br. AP-4647/20 od 3. marta 2021. godine i AP-4726/22 od 23. marta 2023. godine). U navedenim odlukama Ustavni sud je zaključio da se ne radi o djelu koje je krivičnim ili Izbornim zakonom BiH propisano kao krivično djelo, zatim da se norma kojom je propisano sankcionisanje odnosi samo na sudionike u izbornom postupku koji je, zbog svog značaja i specifičnosti, regulisan posebnim zakonom. Također, Ustavni sud je u navedenim odlukama zaključio da se, s obzirom na javni interes, ne može reći da se radi o naročito strogim kaznama koje su isključivo propisane kao novčane. Ustavni sud je imao u vidu da je svrha propisane kazne prema Izbornom zakonu BIH regulisanje izbornog postupka i poštivanje pravila u izbornom postupku i da se odnosi samo na određene osobe koje sudjeluju u izborima. Stoga je Ustavni sud zaključio da je domet ovakve norme ograničenog karaktera i da se u tim slučajevima ne radi o „krivičnoj optužbi“. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da sve što je rečeno u navedenim odlukama može se primijeniti i na ovaj slučaj. Imajući u vidu navedenu praksu, kao i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se ni u konkretnom slučaju ne radi o „krivičnoj optužbi“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
13. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo o apelantovim „građanskim pravima i obavezama“ niti o „krivičnoj optužbi“, zbog čega garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na postupak u kome su donesene odluke koje se osporavaju apelacijom. Stoga je je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
14. U odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, kao i pravo da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom postupku, u kojem se odlučivalo da li je vođena izborna kampanja u periodu kada je to zabranjeno, nije odlučivalo o apelantovom pravu da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, kao i pravu da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu. S obzirom na navedeno, slijedi da su apelantovi navodi da su mu povrijeđena prava iz člana II/3.b) i c) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 4. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Vezano za apelantovo pozivanje na prava iz čl. 1, 6, 8, 9, 10, 13, 14, 17, 18, 19. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud zapaža da se garancije iz tih članova ili poklapaju sa garancijama iz odredbi Evropske konvencije na koje se apelant pozvao u apelaciji ili se ne mogu dovesti u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta. Ustavni sud podsjeća da je u predmetu AP-7518/18, u kojem se odlučivalo o apelaciji političke stranke a vezano za povredu člana 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, zaključio da se garancije iz navedenog člana ne mogu primijeniti jer je apelant politička stranka a ne građanin u smislu odredbi navedenog člana Međunarodnog pakta (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti AP-7518/18 od 10. januara 2019. godine, tačka 10). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao na stajalište Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda prema kojem prvim Fakultativnim protokolom uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima dodijeljena je Odboru za ljudska prava (HRC-
u) nadležnost za razmatranje prigovora u pogledu navodnih povreda Pakta od strane države stranke Protokola (članci 1. i 2. Fakultativnog protokola). To je izričito ograničeno na pravo pojedinaca na podnošenje predstavki. Stoga se prigovori koje u svoje ime podnose nevladine organizacije, udruge, političke stranke ili korporacije u pravilu proglašavaju nedopuštenima zbog nedostatka stranačke sposobnosti (vidjeti, primjerice, Osobe s invaliditetom u Italiji protiv Italije, predstavka br. 163/1984). Imajući u vidu navedeno kao i da je apelant politička stranka, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava iz čl. 1, 6, 8, 9, 10, 13, 14, 17, 18, 19. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. b)U odnosu na ostale navode
16. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
17. Vezano za apelantove navode o povredi prava na slobodu izražavanja, Ustavni sud podsjeća da se pravo na slobodu izražavanja iz člana 10. Evropske konvencije ne odnosi samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su primljene pozitivno ili se smatraju neuvredljivim ili prema njima nema stava, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiravaju (vidi, Evropski sud, Handzhiyski protiv Bugarske, presuda od 6. aprila 2021. godine, predstavka broj 10783/14, tačka 58, sa daljnjim referencama i Odluka Ustavnog suda broj AP 1890/20 od 26. januara 2022. godine, tačka 39). Ova sloboda, ipak, nije apsolutna i može biti ograničena zbog okolnosti i pod uvjetima navedenim u članu 10. stav 2. Evropske konvencije, pod kojima se javna vlast može miješati u uživanje slobode izražavanja. Stoga je ključna uloga i zadatak nezavisnog sudstva da u svakom pojedinačnom slučaju jasno utvrdi granicu između opravdanih i potrebnih, te neopravdanih i nepotrebnih ograničenja, koja neki princip potvrđuju kao pravilo ili ga negiraju kao puku deklaraciju.
18. Kada se radi o ograničenjima iz člana 10. stav 2. Evropske konvencije, u praksi Evropskog suda, koju slijedi i Ustavni sud, se primjenjuje tzv. test neophodnosti koji odgovara na sljedeća pitanja: postoji li miješanje u pravo na slobodu izražavanja, je li miješanje propisano zakonom, teži li ostvarenju legitimnog cilja i, na kraju, je li miješanje „nužno u demokratskom društvu“ (vidi, između ostalih, Evropski sud, Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 27. juna 2017. godine, predstavka broj 17224/11, tačka 67).
19. Ustavni sud smatra da je osporenim odlukama došlo do miješanja u apelantovo pravo na slobodu izražavanja s obzirom da mu je tim odlukama izrečena novčana kazna, zbog objave apelantovog predsjednika na društvenoj mreži Facebook. Dalje, Ustavni sud zapaža je miješanje u ovo pravo izvršeno osporenim odlukama zbog kršenja odredbe člana 7. stav 1. Izbornog zakona BiH, kojom je propisana zabrana vođenja izborne kampanje u periodu preuranjene izborne kampanje. Također, Ustavni sud zapaža da iz odredbi člana 19.9 stav 1. tačka 3. i stav 3. Izbornog zakona BiH proizlazi da će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 30.000,00 KM kaznit politički subjekt ako on ili njegov pristalica, u suprotnosti s članom 7.1, u periodu preuranjene izborne kampanje izvrši radnju koja se smatra vođenjem izborne kampanje. Pri tome, Ustavni sud zapaža da su CIK i Sud BiH ove odredbe doveli u vezu sa drugim relevantnim zakonskim i podzakonskim aktima, kao na primjer sa članom 1.1.a stav 1. tačka 8. Izbornog zakona BiH kojim je definisan pojam „Preuranjena kampanja“, kao i članom 9. stav 1. Pravilnika kojim je propisana zabrana vođenja preuranjene izborne kampanje za političke subjekte. Zatim, Ustavni sud zapaža da su CIK i Sud BiH citirali dijelove sporne objave koju je apelantov predsjednik objavio na Facebook stranici, koju su doveli u vezu navedenim zakonskim odredbama, te dali jasno obrazloženje zašto smatraju da sporna objava sadrži radnje izborne kampanje, koje predstavljaju preuranjenu izbornu kampanju. S obzirom da je u osporenim odlukama utvrđeno činjenično stanje dovedeno u vezu sa relevantnim zakonskim odredbama, Ustavni sud ne može zaključiti da je navedeno obrazloženje proizvoljno, kako to smatra apelant. Naime, nesporno je da je objava apelantovog predsjednika objavljena u periodu kada je zabranjena izborna kampanja, kao i da se u toj objavi poziva da se glasa za apelantovog predsjednika, pa apelantovi navodi da se radi o videu iz ranije kampanje ne čine proizvoljnim zaključak u osporenim odlukama. Vezano za apelantov prigovor da se M.A. kao predsjednik stranke ne može smatrati pristalicom apelanta, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH odgovorio na identične apelacione navode (vidi tačku 4. ove odluke), za koje obrazloženje Ustavni sud također ne može zaključiti da je proizvoljno. U odnosu na apelantove navode da je protekao rok za podnošenje prijave u konkretnom slučaju te da je inicijativu/prijavu trebalo odbaciti kao neblagovremenu, Ustavni sud zapaža da je CIK obrazložio da je sporna prijava u smislu člana 6.2 st. 2. i 3. Izbornog zakona BiH cijenjena kao inicijativa za pokretanje postupka, te da se postupak vodio po službenoj dužnosti. Ustavni sud zapaža da iz navedenih odredbi jasno proizlazi da će izborna komisija po saznanju za učinjenu povredu iz svoje nadležnosti pokrenuti postupak po službenoj dužnosti, te da se ne propisuje prekluzivni rok u kome treba taj postupak pokrenuti. Također, vezano za apelantove navode o nenadležnosti CIK-a da postupa u prvom stepenu, Ustavni sud podsjeća da iz člana 6. stav 9. Uputstva o procedurama za rješavanje po prigovorima i žalbama podnesenim izbornim komisijama (u daljnjem tekstu: Uputstvo), proizlazi da će, ukoliko izborna komisija ne pokrene postupak po službenoj dužnosti za učinjenu povredu iz svoje nadležnosti, CIK po saznanju pokrenut i okončati postupak. Pored toga, a u odnosu na navode da je trebalo voditi jedan postupak i izreći jedinstvenu kaznu za dvije inicijative koje su podnesene u odnosu na apelanta, Ustavni sud podsjeća da iz člana 12. Uputstva proizlazi da je CIK-u data mogućnost da u slučaju da politički subjekt učini više povreda Izbornog zakona BiH, odluči da li će vodi razdvojeni postupak o počinjenim povredama ili da vodi jedinstveni postupak. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, te dovodeći u vezu obrazloženja osporenih odluka sa odredbama relevantnih propisa, Ustavni sud smatra da je navedeno miješanje u apelantovo pravo na slobodu izražavanja zasnovano na relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima.
20. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud smatra da je ograničenje koje je nametnuto apelantu propisano zakonom. Izborni zakon BiH, Pravilnik i Uputstvo su objavljeni u službenom glasniku, te su kao takvi dostupni apelantu, kao i njegovom predsjedniku, koji su, s obzirom da je apelant registrovani politički subjekt za učešće na izborima, morali biti upoznat sa njihovim odredbama i posljedicama nepostupanja prema odredbama tih propisa, budući da oni predstavljaju lex specialis koji regulišu pitanje izbora odnosno principa koji važe za izbore na svim nivoima vlasti.
21. Dalje, prema mišljenju Ustavnog suda konkretno ograničenje slobode izražavanja ispunjava i uvjet „neophodnosti u demokratskom društvu“ i „proporcionalnosti legitimnom cilju“.Ustavni sud ukazuje da, kako to ističe i Evropski sud, slobodni izbori i sloboda izražavanja, a posebno sloboda političke rasprave, predstavljaju temelje svake demokratije. Ta su dva prava međusobno povezana i djeluju tako da se međusobno jačaju. U razdoblju koje prethodi izborima, naročito je važno da mišljenja i informacije svih vrsta mogu slobodno cirkulisati (vidi, Evropski sud, Orlovskaya Iskra protiv Rusije, presuda od 21. februara 2017. godine, predstavka broj 42911/08, tačka 110.). Međutim, u određenim okolnostima, kako ukazuje Evropski sud, ta dva prava mogu biti suprotstavljena i može se smatrati potrebnim, u razdoblju prije i tokom izbora, uvesti određena ograničenja slobode izražavanja, i to onu vrstu koja obično ne bi bila prihvatljiva, kako bi se osiguralo „slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela”. Evropski sud priznaje da prilikom uspostavljanja ravnoteže između ta dva prava države ugovornice uživaju slobodu procjene, kao što je to općenito slučaj kad je riječ o organizaciji njihovih izbornih sistema (vidi, Evropski sud, Animal Defenders International protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VV], presuda od 22. aprila 2013. godine, predstavka broj 48876/08, tačka 123). Dakle, odredbe Izbornog zakona BiH i podzakonskih akata, treba posmatrati u kontekstu diskrecionog prava države da pri ostvarivanju određenih prava garantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom postavi izvjesna ograničenja u cilju efikasnog i demokratskog provođenja izbornog procesa.
22. S druge strane, po mišljenju Ustavnog suda sporno ograničenje na apelanta ne stavlja pretjeran teret, jer mu je izrečena novčana kazna u iznosu koji je daleko manji od moguće propisane novčane kazne (izrečena mu kazna u iznosu od 4.500,00 KM, a moguće je izreći kaznu u iznosu od 3.000,00 do 30.000,00 KM) u situaciji kada je oglašen odgovoran za kršenje Izbornog zakona BiH vođenjem izborne kampanje u periodu kada je to zabranjeno. Stoga je sporno ograničenje je proporcionalno cilju šire društvene zajednice koje ima za cilj očuvanje regularnosti izbornog procesa i sprečavanje nepravilnosti i nezakonitosti u vezi sa istim, a što je nesporno interes svih učesnika u izbornom procesu i zapravo predstavlja cilj svakog demokratskog društva.
23. Iz navedenih razloga se apelantovi navodi o povredi prava iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije moraju odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovani.
24. Ustavni sud zapaža da se apelant pozvao i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelant tvrdnju o povredi tog prava zasnovao na istim navodima koje je istakao u vezi sa pravom na slobodu izražavanja, koje je Ustavni sud analizirao i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
25. Iz apelacionih navoda proizlazi i da apelant smatra da je osporenim odlukama došlo i do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredaba Evropske konvencije i njenih protokola (vidi, Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja kao i činjenicu da apelant, osim što je naveo da je povodom prijave u drugom predmetu zaključeno da nisu prekršene odredbe člana 7.1 Izbornog zakona BiH, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na zabranu diskriminacije također neosnovani.
26. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
27. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
29. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić