Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-802/24 (Tehnika d.o.o. Lukavac u stečaju i drugi)

Odluka donesena 19. 12. 2024.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-802/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 12. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. decembra 2024. godine, u predmetu broj AP-802/24 , rješavajući apelacije koje su podnijeli Tehnika d.o.o. Lukavac u stečaju i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Tehnika d.o.o. Lukavac u stečaju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 856694 22 Pž od 1. novembra 2023. godine;

Apoteka Kovačević Bihać, vl. Aida Alagić, protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 U 018227 23 Uvp od 7. decembra 2023. godine;

Ferid Omanović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 107630 24 Gž od 21. februara 2024. godine;

K.Đ. i R.A. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 019066 24 Uvp od 17. aprila 2024. godine;zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-802/24

1. Tehnika d.o.o. Lukavac u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa stečajni upravnik Emir Mehurić iz Gračanica, podnio je 22. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 856694 22 Pž od 1. novembra 2023. godine.

2. Apelant i „CET-BAH“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik) zaključili su 17. juna 2011. godine sudsku nagodnu, kojom se izvršenik obavezao da će isplatiti apelantu iznos od 123.594,00 KM, nakon što naplati potraživanje od UG SIN SOL TUZLA po pravosnažnim presudama.

3. Apelant je podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, na osnovu te sudske nagodbe, radi prinudne naplate potraživanja, predlažući da se izvršenje provede na izvršenikovim novčanim sredstvima. Rješenjem o izvršenju prvostepenog suda od 21 decembra 2020. godine određeno je predloženo izvršenje.

4. Rješenjem prvostepenog suda od 20. januara 2022.godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu od 1. novembra 2023. godine, usvojen je izvršenikov prigovor, pa je stavljeno van snage rješenje o izvršenju, ukinute sve provedene radnje, a prijedlog za izvršenje odbačen. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja istakao da sudska nagodba ne sadrži broj i datum presuda na osnovu kojih izvršenik treba da naplati svoje potraživanje od UG SIN SOL Tuzla. Zbog toga sud nije mogao utvrditi dospjelost potraživanja i izvršnost sudske nagodbe, a što je osnov za određivanje izvršenja. Sud je ukazao da je apelant jedino u sudskom postupku mogao dokazati izvršnost sudske nagodbe.

2. AP-1004/24

5. Apoteka Kovačević Bihać, vl. Aida Alagić iz Bihaća (u daljnjem tekstu: apelantica), čiji je punomoćnik Emir Imširević advokat iz Bihaća, podnijela je 7. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 U 018227 23 Uvp od 7. decembra 2023. godine.

6. Prvostepeni organ Federalnog ministarstva finansija obavio je kontrolu apelanticinog finansijskog poslovanja sa nadležnim Zavodom zdravstvenog osiguranja, u vezi nabavke i izdavanja lijekova sa liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, o čemu je sačinio zapisnik od 29. januara 2021. godine.

7. Rješavajući o apelanticinom prigovoru protiv navedenog zapisnika, Federalno ministarstvo finansija (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) je zaključkom od 17. juna 2022. godine poništilo taj zapisnik i predmet vratilo na ponovni postupak i postupanje.

8. Rješenjem drugostepenog organa od 13. jula 2022. godine odbačena je kao nedopuštena apelanticina žalba protiv navedenog zaključka.

9. Rješenjem prvostepenog suda od 22. marta 2023.godine, koje je potvrđeno osporenom presudom Vrhovnog suda, odbačena je kao nedopuštena apelanticina tužba protiv zaključka od 17. juna 2022. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju presude ukazao da taj zaključak nije upravni akt, jer se njime nije odlučivalo o apelanticinom pravu ili obavezi. Dalje je ukazao da odredbama Zakona o upravnom postupku, Zakona o finansijskoj policiji, kao ni odredbama materijalnog prava nije propisana mogućnost posebnog pobijanja zaključka kojim je odlučeno o prigovoru na zapisnik. Iz tog razloga je zaključio da je drugostepeni organ pravilno odbacio apelanticinu žalbu protiv navedenog zaključka. Sud je ukazao da će apelantica sve prigovore na navedeni zaključak moći iznijeti u žalbi protiv rješenja o glavnoj stvari, shodno članu 220. stav 3. Zakona o upravnom postupku.

3. AP-1424/24

10. Ferid Omanović iz Bugojna (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 1. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenje Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 107630 24 Gž od 21. februara 2024. godine.

11. Rješenjem prvostepenog suda od 13. juna 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku, odbačena je apelantova tužba protiv E.Š., radi utvrđivanja ništavosti i naknade štete i ukinute se provedene radnje. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da je konačnom Presudom tog suda broj 06 0 P 002037 09 Gž od 29. aprila 2010. godine pravosnažno presuđeno o tom apelantovom tužbenom zahtjevu. Kako se radi o pravosnažno presuđenoj stvari, sud je odbacio apelantovu tužbu, shodno članu 67. Zakona o parničnom postupku.

4. AP-3098/24

12. K.Đ. i R.A. (u daljnjem tekstu: apelanti), čiji je punomoćnik Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnijeli su 19. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 07 0 U 019066 24 Uvp od 17. aprila 2024. godine.

13. Apelanti su kao zainteresovana lica podnijeli zahtjev Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine i njenom prvostepenom organu (u daljnjem tekstu: drugostepeni i prvostepeni organ) da im dostave informacije o određenom postupku koji se vodi pred prvostepenim organom.

14. Drugostepeni organ je aktom od 10. decembra 2020. godine obavijestio apelante da je njihov predmet dostavio prvostepenom organu na nadležno postupanje, dok je prvostepeni organ aktom od 29. decembra 2020. godine uputio apelante da se za informacije obrate drugostepenom organu.

15. Apelanti su izjavili prigovor protiv akta od 29. decembra 2020. godine. Prvostepeni organ je aktom od 14. januara 2021. godine odgovorio na prigovor apelanata tako što ih je informisao da akt od 29. decembra 2020. godine nema formu odlučivanja o zahtjevu, nego je to akt kojim je zahtjev dostavljen stvarno nadležnom organu na postupanje.

16. Rješenjem prvostepenog suda od 14. novembra 2023. godine, koje je potvrđeno osporenom presudom Vrhovnog suda, odbačena je tužba apelanata protiv akata od 14. januara 2021. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju presude ukazao da akt od 14. januara 2021. godine nije upravni akt u smislu člana 8. stav 2. Zakona o upravnim sporovima (ZUP), jer se njime nije odlučivalo o nekom pravu ili obavezi apelanata. Stoga je zaključio da, shodno članu 8. stav 1. ZUP, apelanti nisu mogli podnijeti tužbu protiv tog akta. Naime, kako je obrazložio, prvostepeni i drugostepeni organ su aktima/odgovorima na postavljeni zahtjev i prigovor apelanata samo obavještavali apelante o nadležnostima upravnih organa u pogledu njihovog zahtjeva i prigovora. Kako su se navedena dva organa smatrala nenadležnim, sud je ukazao da su apelanti imali mogućnost da traže da se riješi negativni sukob nadležnosti ili da eventualno podnesu tužbu zbog šutnje administracije.

Spajanje predmeta

17. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-802/24.

18. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

20. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti prijedloga za izvršenje i tužbi. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u ovim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o njihovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnim pitanjima, kako je to već navedeno.

21. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

22. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-802/24 (Tehnika d.o.o. Lukavac u stečaju i… | Sudska praksa | Aktio