Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-642/24 (G.P. i drugi)
Odluka donesena 14. 05. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-642/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 05. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-642/24, rješavajući apelacije G. P. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
G. P., M. R. i Lj. B. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Rs 064286 20 Rsž od 29. augusta 2023. godine,
Monika Beljo, Ivanka Ramljak i Branka Zadrić protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Rs 064284 20 Rsž od 21. juna 2023. godine,
I. G., T. R., L. B., M. L., D. P., G. P., Z. R., Lj. V. i K. V. protiv
Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 188776 19 Rsž od 2. novembra 2022. godine,
M. M., R. T., A. N., A. P., J. P., M. Đ. F., J. S., M. H., H. R., S. T., M. B., S. Đ., Z. M., A. Š., E. Š., A. D., S. B., A. Dž., I. Š., R. S., A. F., A. B., N. P., A. Š., S. P., A. B., E. Š., A. S., M. Z. J., M. P., M. Dž. P., J. N., S. M., A. H. i B. G. A. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 068120 19 Rsž od 11. oktobra 2022. godine,
I. M. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs
209425 21 Rsž od 7. decembra 2023. godine i
A. S., E. J., N. P., L. S., O. P., A. H., R. I., E. T., A. J., E. Dž., M. P., S. Z., M. K., S. H., A. K., M. V., A. N., E. T., O. T., H. H., E. H., E. P., M. Dž., A. K., M. Ž., A. P., F. O., E. A., L. H., Z. B., M. K., S. L., A. M. N., A. P., A. D., A. Ž., M. K., S. H., S. M., A. K., A. O., Dž. V., S. H., E. O. i E. T. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 199372 21 Rsž od 23. maja 2023. godinezbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-642/24
1. G. P., M. R. i Lj. B. (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupaju Nermin Dizdar i Nikica Vučina, advokati iz Mostara, podnijele su 13. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 56 0 Rs 064286 23 Rev od 30. novembra 2023. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Rs 064286 20 Rsž od 29. augusta 2023. godine.
2. AP-1000/24
2. Monika Beljo, Ivanka Ramljak i Branka Zadrić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupaju Nermin Dizdar i Nikica Vučina, advokati iz Mostara, podnijele su 8. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 56 0 Rs 064284 23 Rev od 9. januara 2024. godine i Presude Kantonalnog suda broj 56 0 Rs 064284 20 Rsž od 21. juna 2023. godine.
3. AP-1253/24
3. I. G., T. R., L. B., M. L., D. P., G. P., Z. R., Lj. V. i K. V. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Slaven Bevanda, advokat iz Mostara, podnijeli su 20. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 188776 23 Rev od 5. decembra 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 188776 19 Rsž od 2. novembra 2022. godine.
4. AP-2833/24
4. M. M., R. T., A. N., A. P., J. P., M. Đ. F., J. S., M. H., H. R., S. T., M. B., S. Đ., Z. M., A. Š., E. Š., A. D., S. B., A. Dž., I. Š., R. S., A. F., A. B., N. P., A. Š., S. P., A. B., E. Š., A. S., M. Z. J., M. P., M. Dž. P., J. N., S. M., A. H. i B. G. A. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 4. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 53 0 Rs 068120 23 Rev od 14. marta 2024. godine i Presude Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 068120 19 Rsž od 11. oktobra 2022. godine.
5. AP-3723/24
5. I. M. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnio je 6. septembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 209425 24 Rev od 14. maja 2024. godine i Presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 209425 21 Rsž od 7. decembra 2023. godine.
6. AP-3902/24
6. A. S., E. J., N. P., L. S., O. P., A. H., R. I., E. T., A. J., E. Dž., M. P., S. Z., M. K., S. H., A. K., M. V., A. N., E. T., O. T., H. H., E. H., E. P., M. Dž., A. K., M. Ž., A. P., F. O., E. A., L. H., Z. B., M. K., S. L., A. M. N., A. P., A. D., A. Ž., M. K., S. H., S. M., A. K., A. O., Dž. V., S. H., E. O., i E. T. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 23. septembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 199372 23 Rev od 4. jula 2024. godine i Presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 199372 21 Rsž od 23. maja 2023. godine.
7. Ustavni sud je prethodno, odlukama o dopustivosti br. AP-4285/23, AP-4039/23, AP-205/23, AP-5087/22, AP-1521/24 i AP-4005/23, odbacio kao preuranjene apelacije koje su apelanti podnijeli protiv navedenih presuda Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjima Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da su navedene presude Kantonalnog suda konačne odluke u konkretnoj pravnoj stvari.
Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-642/24.
Činjenice
9. U postupcima koji su okončani osporenim presudama Kantonalnog suda odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata da se tužene (osnovne i srednje škole s područja HNK) obavežu da im isplate određena potraživanja iz radnog odnosa.
10. Kantonalni sud je u obrazloženju osporenih odluka naveo da nije sporno da su apelanti bili zaposlenici tuženih u utuženim periodima, kao i da im je za obračun plaće primijenjena osnovica kao i ostalim korisnicima budžeta. Međutim, naveo je da je sporno da li se na obračun plaća apelanata trebala primijeniti osnovica predviđena Odlukom o utvrđivanju osnovice i koeficijenata za plaće zaposlenih u osnovnim, odnosno srednjim školama na području HNK iz 2009. godine. U vezi s tim ukazao je da su te odluke prestale važiti donošenjem Granskog kolektivnog ugovora (u daljnjem tekstu: GKU). Pri tome, naveo je da je članom 33. GKU-a propisano, između ostalog, da osnovicu za plaću ugovaraju sindikat i Vlada, te da je jednaka za sve korisnike budžeta tog kantona. Također, istakao je da je tom odredbom propisano da najniža plaća u školi ne može biti manja od 60% prosječne neto plaće isplaćene po zaposleniku u FBiH u protekla tri mjeseca. Stoga, ukazao je da bi obračun plaće po navedenoj odluci bio protivan članu 33. GKU-a. Kantonalni sud je ukazao da se od prestanka primjene GKU-a, tj. od 11. novembra 2016. godine, do zaključivanja novog GKU-a iz 2018. godine primjenjivao Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH (u daljnjem tekstu: OKU) iz 2016. godine. U vezi s tim ukazao je da je od tada prestala obaveza Vlade da osnovicu ugovara sa sindikatom, kao i da je Vlada utvrdila iznos osnovice za sve budžetske korisnike. Kako je tokom postupka utvrđeno da apelantima nisu isplaćene plaće ispod najniže propisane članom 9. OKU-a i članom 33. GKU-a, sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi apelanata neosnovani.
Apelacioni navodi
11. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na pristup sudu, i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
15. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
16. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
17. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Osim toga, Ustavni sud ne primjećuje da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na štetu apelanata, uključujući i pravo na pristup sudu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti se pozivaju i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
18. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te u vezi s tim nije utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4902/22 od 28. septembra 2023. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ).
19. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman