Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1893/23 (R. E.)
Odluka donesena 27. 02. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1893/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić , potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-1893/23 , rješavajući apelaciju Roberta Ereša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Roberta Ereša podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 543070 18 Rsž od 2. novembra 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Robert Ereš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 18. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 543070 18 Rsž od 2. novembra 2022. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 543070 15 Rs od 26. aprila 2018. godine. Apelant je 8. aprila 2024. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 543070 23 Rev od 4. januara 2024. godine kojim je odbačena njegova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda iz prethodne tačke ove odluke, ali to rješenje nije osporio.
2. Apelant je Općinskom sudu podnio tužbu protiv tužene (Federacija Bosne i Hercegovine, Sudska policija Federacije BiH) radi naplate potraživanja iz radnog odnosa. Apelant je tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi da ima pravo, u skladu sa čl. 23. i 24. Pravilnika o platama i naknadama službenika sudske policije FBIH (u daljnjem tekstu: Pravilnik), na naknadu za slučaj teške invalidnosti ili teške bolesti majke za 2015. godinu, pa da se obaveže tužena da mu, na ime neisplaćene naknade za 2015. godinu, isplati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama i da mu naknadi troškove postupka.
3. Presudom Općinskog suda odbijen je apelantov tužbeni zahtjev.
4. Rješenjem Kantonalnog suda od 2. novembra 2022. godine prvostepena presuda je ukinuta i apelantova tužba je odbačena. U obrazloženju, sud je naveo da je tužena u toku postupka isticala prigovor litispendencije jer među parničnim strankama već teče postupak u predmetu koji se pred Općinskim sudom vodi pod brojem 65 0 Rs 518963 15 Rs. U vezi s tim, ukazao je da prvostepeni sud nije raspravio istaknuti prigovor litispendencije. Zbog toga, kako je obrazložio Kantonalni sud, izvršen je uvid u spis navedenog predmeta Općinskog suda, te je utvrđeno da je pravosnažnom presudom Općinskog suda od 2. marta 2017. godine (potvrđena presudom Kantonalnog suda od 14. januara 2022. godine) odbijen apelantov tužbeni zahtjev. Tim tužbenim zahtjevom apelant je tražio da se utvrdi da ima pravo, u skladu sa čl. 23. i 24. Pravilnika, na naknadu za slučaj teške invalidnosti ili teške bolesti majke za 2015. godinu, pa da se obaveže tužena da mu, na ime neisplaćene naknade za 2015. godinu, isplati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama i da mu naknadi troškove postupka. Sud se pozvao na odredbe člana 227. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Navedenim odredbama propisano je da, ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili o kojem je već prije pravomoćno presuđeno ili kojeg se tužilac odrekao ili o kojem je već zaključena sudska nagodba, ukinuće prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.
5. Rješenjem Vrhovnog suda odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija.
6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odnosno pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku, kao elementi prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da rješenje Kantonalnog suda nije zasnovano na zakonu, odnosno, smatra da je Kantonalni sud donošenjem tog rješenja povrijedio odredbe ZPP-a.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku Kantonalnog suda navedenu u dispozitivu ove odluke, donesenu u postupku u kojem je taj sud odlučivao samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti tužbi (vidi, tačka 4. ove odluke). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1861/23 od 19. juna 2024. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Pri tome Ustavni sud zapaža da je o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ odlučeno u drugom postupku u kojem je njegov tužbeni zahtjev odbijen (vidi tačka 4. ove odluke). Takođe, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o njegovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnim pitanjima, kako je to već navedeno.
9. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić